U 2025. godini bilo je svega i svačega, a još više puno toga čega nije bilo. Presuda Miloradu Dodiku uznemirila je političke duhove, presuda u Strasbourgu u slučaju “Kovačević” potresla je vatrene borce za “građansku” BiH, kao i uvrštavanje konstitutivnosti triju naroda u Reformsku agendu EU-a. Stigle su i poruke iz Trumpove administracije da u BiH ne može biti izgradnje države - nacije, što je zaprepastilo i prenerazilo one koji su desetljećima imali “poguranac” od američkih dužnosnika u BiH kad je projekt unitarizacije ove države u pitanju. A izneseno mišljenje Maxa Primorca, višeg znanstvenog suradnika Heritage Foundationa, na saslušanju pred Odborom Zastupničkog doma za vanjske poslove SAD-a da Hrvati u BiH trpe tešku diskriminaciju od brojnije muslimanske (bošnjačke) zajednice te da “samo treći entitet na većinski hrvatskim područjima može spasiti ovu progonjenu kršćansku zajednicu” izazvalo je žestoke reakcije onih koji se još žešće zalažu za unitarnu državu po mjeri jednog od triju suverenih, tvorbenih, konstitutivnih naroda. Bilo je i previše tenzija i pretenzija, opstrukcija funkcioniranja državnih institucija, preglasavanja Hrvata, miniranja europskog puta BiH, potezanja ručne kočnice umjesto dodavanja gasa na putu u Europu, a govora mržnje bilo je i napretek. Neki borci za “građansku” BiH imaju malo građanske pristojnosti, što bi im moglo omogućiti pristojan broj glasova “građanske gospode” na općim izborima ove godine. Prošle je obilježena 30. obljetnica Daytonsko-pariškog sporazuma s Aneksom 4., Ustavom BiH, pa je tako daytonska država počela svoje četvrto desetljeće u kojem bi s daytonske trebala prijeći u bruxellesku fazu.
Bilo je i nekoliko “lipih” stvari”, kao što je nastavak gradnje cestovne infrastrukture. A da se u Europu može, dokazali su bh. košarkaši, koji su se plasirali na Eurobasket, i nogometni klub Zrinjski koji prezimljuje u Europi. Puno toga prošle godine nije bilo. BiH nije uspjela postići otvaranje pregovaračkog procesa s EU-om. Dušu na srce, zahvaljujući Borjani Krišto ponajviše, bilo je nekih pomaka BiH prema EU. Nestalo je političkog povjerenja između partnera u vlasti, nije došlo do bitnijeg pomaka rješavanja hrvatskog nacionalnog pitanja ni značajnijeg pomaka u donošenju izmjena Izbornog zakona i ustavnih reformi, nema ni prihvaćanja nekih preuzetih obveza prema EU, bez čega nema ni dijela kolača iz Plana rasta, financijskog paketa EU-a za potencijalne zemlje članice. Bojimo se da nema dovoljno kvalitetnog jedinstva hrvatskih stranaka u BiH, što bi se moglo loše odraziti na položaj Hrvata u institucijama vlasti ako ne bi došlo do izmjena Izbornog zakona i ustavnih reformi prije općih izbora u listopadu. Nadamo se da u listopadu neće doći do padanja hrvatskih izbornih lista. A većina bošnjačkih stranaka i onih koje same sebi tepaju da su građanske svojski na tomu rade. Vjetrovi iz dijela sarajevske političke čaršije pokušat će u listopadu otpuhati hrvatske izborne liste. Naravno, ako SAD i EU opet bošnjačkim i “građanskim” strankama progledaju kroz prste. A zapravo je krajnje vrijeme da konkretnije umiješaju svoje prste u raspetljavanje bh. gordijskog čvora. Dovoljno je samo djelomično dopuniti Ustav i Izborni zakon na načelima konsocijacijske demokracije i federalizma koji će Hrvatima jamčiti stvarnu konstitutivnost i jednakopravnost.
Sjetismo se jednog razgovora ugodnog s jednim Afrikancem koji je studirao na jednom ovdašnjem sveučilištu:
- Imaš li ovdje djevojku?
- Da, da, imam.
- Hoćeš li je ženiti?
- Da, i vodit ću je sa sobom u svoju domovinu.
- Imaš li u Africi drugu suprugu?
- Da, da, imam i dolje suprugu.
- Pa hoće li se njih dvije svađati, sukobljavati?
- Nema šanse. Nitko u mojoj zemlji u Africi nema dvije žene. Čim oženi drugu, odmah ženi treću. Onda se prva i druga sprijatelje protiv treće, treća i druga protiv prve, a prva i treća protiv druge. I eto mira u kući!
Bosni i Hercegovini je nužno potrebna federalizacija i konsocijacija po europskim modelima da bi se primaknula i priklonila Europi. A poznato je to da je tronožac najsigurniji oslonac, a Trojstvo i Bog pomaže. Inače sve ode kvragu. BiH bez jednakopravnih Hrvata ide od nemila do nedraga do zemlje nedođije. Što bi stari rekli, “Do kurve i đidije!”. Prošle godine došlo je do značajnog rasta minimalne plaće i ostalih plaća koje još kaskaju za rastom cijena. Umirovljenici u FBiH dobili su najljepšu novogodišnju čestitku - da će u ovoj godini mirovine porasti za 17 posto. Uz nadu da će životni troškovi rasti sporije. Nadamo se da neće opet ispasti po onoj “Pojeo vuk magarca!” odnosno onoj hercegovačkoj “Uj’o vuk šušu!”. Ovo je izborna godina pa će se tek pred njezin kraj znati komu opanci, komu obojci. Odnosno, malo modernije: com.opanci.com.obojci.ba. Nadamo se da će se unitaristi i separatisti urazumiti, kako iz Washingtona i Bruxellesa ne bi za godinu dana stigla novogodišnja “čestitka” BiH: “Bye, bye!”. Inače, nitko u BiH ne zna je li se više slavio odlazak stare ili dolazak nove, 2026. godine. Neki u slavlju znaju i pretjerati. Tako je jedan otac na Silvestrovo rekao kćeri i njezinu mladiću da mogu slaviti do dva ujutro te da je on treba dovesti doma najdalje do pola tri. No, u pet ujutro otac prekori mladića svoje kćeri:
- Ja sam lijepo rekao da dovezeš moju kćer najdalje u pola tri, a sad je pet sati. Osim toga, ovo uopće nije moja kći! •
Otvori KEKS Pay
