Piše: Željko Andrijanić/Vecernji.ba
Sicanje je drevni običaj kojim su Hrvatice iz BiH spašavale živote, glasio je jedan od naslova teksta koji je podrobno objasnio o čemu grupa Lelek pjeva. Podsjećalo se kako je taj običaj bio posebno uvriježen u središnjoj Bosni te dijelovima Hercegovine i Dalmacije. Iako je sve manje tih divnih baka s tetovažom na ruci, još uvijek se neka pronađe da ispriča snažnu priču o tome kako se čuvao identitet. Međutim, sada već planetarni uspjeh Lelek, neovisno o tome što će se dogoditi u finalu Eurosonga, potaknuo je i mlađe djevojke i žene da iscrtaju sebi križić na ruci i naprave neku od nekadašnjih tetovaža, čuvajući tako uspomenu, ali i uvodeći novi trend koji, srećom, više nije vezan uz spašavanje djevojčica, djevojaka i žena od Osmanlija, nego predstavlja svojevrsni dio identiteta koji je gotovo bio zaboravljen do dolaska pet mladih dama vrhunskog glasa koje su poslale snažnu poruku. Jer Eurosong je mjesto s kojeg se šalju snažne poruke, no mnoge od onih koje smo slušali posljednjih godina natjerale su ljude da subotnje večeri ili dane tijekom tjedna provedu prebacujući kanale, umjesto da se, kao nekada, zavale u fotelju, slušaju pjesme i promatraju kako se tko predstavio svijetu. Međutim, Lelekice su nas svojom "Andromedom" uspjele vratiti u neka stara vremena kada se navijalo za uspjeh vlastite države na Eurosongu, ali i, što je još važnije, oživjeti mučeničku povijest naših baka, prabaka i pretkinja koje su bile spremne umrijeti, ali se ne pokoriti ovozemaljskim moćnicima toga vremena i riskirati gubitak vlastite duše. Bile su duboko produhovljene i psihički snažne žene kojima se danas možemo samo diviti. – Uzmeš iglu, onu kojom smo prije šivale, i crtaš. Koža se morala zategnuti. Morao si trpjeti bol. Bilo bi sve krvavo. Čudim se, hvala dragom Bogu, da nikada nismo venu probušile – ispričala je svojedobno jedna od "tetoviranih baka" iz sela Rumboci u Rami, Marta Šarčević.
Suvremeno je doba i tradicijski način sicanja više ne postoji, no pronađen je način da se ta povezanost s precima sačuva i da, u moru raznih društvenih anomalija, nešto tako snažno ponovno ispliva na površinu. I u današnjem Večernjaku studentica odnosa s javnošću Ana Šamija donijela je priču o sicanju kroz mladu umjetnicu Karmen Maros, koja se izražava upravo kroz ovakve tetovaže. Nakon pobjede Lelek na Dori, priču o sicanju napravio je i legendarni Večernjakov autor Frano Vukoja, koji je još i prije fenomena Lelek radio veliki prilog no toj temi. Jer tradicija je ono čime se Večernjak ponosi i što uvijek rado ističe.
Lelekice su pokazale da bitka za Staru damu nije izgubljena i da temeljne vrijednosti kojima su nas naši preci učili, i kroz koje nas i danas odgajaju, nisu nestale. Ovaj uspjeh samo je potvrda da još postoje oni koji razmišljaju u tom smjeru. Neovisno o rezultatu, mislim da su mnogi već izabrali svog pobjednika. Bravo, Lelek!
Otvori KEKS Pay
