Obilježili smo Svjetski dan slobode medija u BiH, uz slične poruke iz godine u godinu koje redovito ostanu na simboličnoj razini. Jer, koliko god mi novinari dizali glas, koliko god obični građani dizali glas u BiH, očito je da konkretnih pomaka nema. Kako drukčije objasniti činjenicu da je u BiH, uoči Svjetskog dana slobode medija, ubijena novinarka Elma Godinjak? Ista ona koju je bivši suprug mjesecima uhodio, kojoj nije dao disati, protiv kojeg su bile izrečene zaštitne mjere, a koji joj se, unatoč svemu, mogao približavati i zastrašivati je svojim metodama da bi joj na kraju zadao konačan udarac i, u maniri pravog monstruma, otišao na ćevape s kćeri kojoj je upravo oduzeo majku. Isti onaj koji je ranije pretukao majku i brata, dobio mjere te u ovoj zemlji, unatoč mjerama, radio kao zaštitar! Tjednima sam se znao čuditi zašto osobe koje iz svijeta dolaze u Bosnu i Hercegovinu prolaze psihičke pripreme. Jednom je prilikom osoba svjetskog glasa, dolazeći na Večernjakov pečat, nekoliko minuta stajala pokraj granice i ispitivala osobu koja ju je trebala dopratiti traje li u BiH još rat. I uistinu, koliko god se obrazovani ljudi iz BiH trudili dokazati da je rat prestao, crni događaji poput ovog ubojstva novinarke, sa svim tim strašnim detaljima smještaju nas u nekakav Divlji zapad. I to unatoč tomu što bismo svi iz ove zemlje željeli stići na pravi Zapad, onaj europski, gdje institucije ipak funkcioniraju. Naravno, nigdje nije bajno, osobito nakon što se svjetski poredak počeo urušavati, ali onaj tko počini ubojstvo bilo gdje u Europskoj uniji, teško se ima čemu nadati, osim desetljećima kajanja u zatvoru. U BiH, pak, nitko ne može jamčiti da će ubojica provesti ijednu godinu iza rešetaka. Zato je teško reći čemu se više čudimo kada netko nekoga ubije i zašto se, i potajno i javno, nadamo da se nešto slično više neće dogoditi, iako znamo da hoće. Jer sustav ne funkcionira. Sustav je u BiH postavljen tako da se brine sam o sebi. O našim životima brinuo se nasilnik koji je ovog puta ubio ženu i - nikom ništa! Silni visoki predstavnici koji su prolazili ovom zemljom trebali su najprije urediti sustav. Međutim, lakše je bilo donositi nakaradne odluke kako bi se lakše upravljalo BiH i nekoga majoriziralo nego se baviti izgradnjom funkcionalnih institucija. Elma Godinjak nova je žrtva femicida. Spominjali smo je jučer, spominjemo je danas, možda ćemo je spomenuti i sutra, a onda sve ispočetka. Vrijeme da prestanemo brojiti naše nasilno ubijene u BiH odavno je trebalo doći. Ali, nažalost, govorimo o bh. stvarnosti.•