Ministar obrane RH Ivan Anušić danas je komentirao informacije da su na srpskim borbenim zrakoplovima MiG-29 uočene kineske nadzvučne rakete, koje srpski tabloidi već nazivaju "Zagrepčanke". Riječ je, prema dostupnim informacijama, o nadzvučnom kvazibalističkom projektilu zrak-zemlja kineske proizvodnje CM-400, čiji je minimalni domet 250 kilometara, prenosi Index.hr.
Rekao je da Srbija već desetak godina intenzivno ulaže u modernizaciju svojih oružanih snaga te dodao da je riječ o ozbiljnom naoružanju.
"Nadam se da će te hipersonične rakete ostati kod njih u skladištu, gdje im je i mjesto", poručio je Anušić.
Dva projektila tog tipa jučer su uočena podvješena na višenamjenskom borbenom zrakoplovu MiG-29SM+ Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane Srbije, objavio je srbijanski zrakoplovni portal Tango Six.
Ovo oružje, čijom brzinom i dometom ne raspolaže nijedna druga oružana sila u široj regiji, vjerojatno je ono na što je nedavno aludirao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavom: "...ljudi ni ne sanjaju što sve imamo, što sve nabavljamo, ne sanjaju".
Da Ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana posjeduju ovakvo ubojno sredstvo neizravno je najavio i načelnik Glavnog stožera Vojske Srbije, general Milan Mojsilović. On je u veljači, govoreći o raketnom sustavu PULS, izjavio da "u zrakoplovnoj komponenti imamo ubojna sredstva sličnog maksimalnog dometa i ubojne moći". Ta je izjava potaknula portal Tango Six na analizu o kojem bi se naoružanju moglo raditi, a kao jedna od mogućih opcija naveden je upravo kineski projektil CM-400AKG.
Iako se ponekad navodi da je riječ o protubrodskom projektilu, CM-400AKG je višenamjensko zrakoplovno ubojno sredstvo. U javnosti se prvi put pojavio 2013. godine, a pouzdanih podataka o dometu nema, osim da je minimalni 250 kilometara, dok se spominju i dometi od 300, pa čak i 400 kilometara. Kineski proizvođač CASIC marketinški ga je nazvao i "ubojicom nosača zrakoplova".
Prema podacima proizvođača, projektil je dugačak 5.1 metar, kalibra 400 mm i mase 910 kg. U završnoj fazi leta postiže brzinu od 4.5 maha. Dostupan je s dvije vrste bojnih glava - eksplozivnom mase 150 kg i probojnom mase 200 kg. Navođenje je kombinirano: inercijalno uz korekciju putem GNSS-a, dok se u završnoj fazi koristi infracrveni ili optoelektronički tragač. Preciznost, odnosno kružno odstupanje od cilja (CEP), iznosi 5 do 10 metara. U protubrodskoj varijanti nudi se i opcija s pasivnim radarskim tragačem, kada CEP navodno iznosi 5 metara.
Dosad jedini poznati inozemni korisnik projektila CM-400AKG je Pakistan, koji ih je integrirao na svoje višenamjenske borbene zrakoplove JF-17 "Thunder". Nakon sukoba s Indijom, pakistanski vojni dužnosnici iznijeli su nove informacije o ovom oružju. Prema njihovim tvrdnjama, domet projektila je 400 kilometara, a brzina 5 maha, uz podatak da se cilj može "zaključati" na udaljenosti od 30 km.
Pakistanci tvrde i da su projektil uspješno upotrijebili u borbi. Navode da su na području Adampura pogodili raketni položaj indijskog PZO sustava S-400, odnosno da su uništili izvidnički i ciljnički radar dežurne bitnice.