Mnogi od nas poznaju barem jednu osobu koja bez vidljivih posljedica jede pizzu, sladoled ili krafne, dok drugi moraju paziti na gotovo svaki zalogaj. Na prvi pogled to se čini kao velika nepravda, no stručnjaci ističu da iza toga ne stoji neki poseban tajni trik. Na tjelesnu težinu utječu genetika, prehrambene navike, ponašanje, kretanje i način na koji tijelo regulira glad i sitost, piše Live Science. Profesorica prehrane Kathleen Melanson objašnjava da ljudi koji djeluju kao da mogu jesti sve često zapravo ne pojedu više kalorija nego što mislimo. Možda svaki dan pojedu sladoled, ali nesvjesno manje jedu u drugom obroku ili manje grickaju tijekom dana. Netko tko naruči pizzu možda jede polako, zasiti se nakon nekoliko komada i stane, dok bi druga osoba nastavila jesti i nakon osjećaja sitosti.
Važnu ulogu ima i tjelesna aktivnost, ali ne nužno u obliku organiziranog treninga. Neki ljudi jednostavno više hodaju, vrpolje se, često ustaju, imaju aktivan posao ili cijeli dan trče za djecom. Takvo svakodnevno kretanje troši energiju i može utjecati na metabolizam, iako osoba nikada ne odlazi u teretanu. Stručnjaci naglašavaju da nema mnogo dokaza da su neki ljudi, bez kretanja i tjelovježbe, rođeni s drastično bržim sagorijevanjem kalorija. Ipak, postoje razlike u tome kako tijelo regulira apetit. Sustav hormona i živčanih signala govori nam kada smo gladni i kada smo siti, a kod nekih ljudi taj sustav može biti osjetljiviji.
Jedan od hormona uključenih u taj proces je leptin, koji pomaže tijelu regulirati unos hrane kroz dulje razdoblje. Osoba može na zabavi pojesti više nego inače, ali će se sljedećih dana prirodno osjećati sitije i jesti manje. Drugim riječima, njezino tijelo lakše 'izravna račun' bez svjesnog brojanja kalorija.
Genetika također ima svoju ulogu. Istraživači su pronašli više od 250 područja DNK povezanih s pretilošću, no geni sami ne određuju nečiju težinu. Neki ljudi imaju genetsku sklonost debljanju, ali nisu pretili, dok drugi uz slične okolnosti lakše dobivaju kilograme. Zato odgovor na pitanje zašto se neki ljudi ne debljaju nije jednostavan. Ne postoji jedan gen, čarobni metabolizam ili tajna navika koja nekome dopušta da jede neograničeno bez posljedica. Istodobno, sklonost debljanju ne znači nužno manjak samokontrole, nego složenu kombinaciju biologije, navika, okruženja i načina života.
Na kraju, ono što izgleda kao 'jedem sve i ne debljam se' često je samo dio priče. Možda ta osoba jede kaloričnu hranu, ali ukupno jede manje, više se kreće ili bolje prepoznaje sitost. Upravo zato uspoređivanje s drugima rijetko ima smisla, jer tijelo svake osobe funkcionira na svoj način.
Otvori KEKS Pay
