Psiholog, znanstvenik, društveni analitičar i kritičar, političar iz SDP-a, književnik i pjesnik Dženan Skelić u posljednje vrijeme izazvao je buru u javnosti svojim, Hrvati će reći, stavovima koji vode BiH u neku bolju budućnost, dok će oni Bošnjaci koji su naviknuli nametati Hrvatima člana Predsjedništva na ovo ili zatvoriti oči ili biti razočarani. Međutim, trebali bi izvući pouku i osvijestiti se jer četiri puta biranja Željka Komšića ništa dobro nije donijelo Bosni i Hercegovini i njezinim narodima. O svemu tome govorio je Skelić za Večernji list uz ključnu poruku: krajnje je vrijeme da se u BiH podvuče “refa”. Moramo se okrenuti ekonomiji, budućnosti, državi, a ničega od toga nema bez suradnje, a suradnja nije moguća bez povjerenja i prihvaćanja.
Večernji list BiH: Profesore, izjavili ste da bi pobjeda Darijane Filipović značila dolazak novog vremena za BiH. Na što ste konkretno mislili i zašto baš njezinu kandidaturu vidite kao takav politički iskorak?
Dženan Skelić: Iznimno je važno shvatiti da je svaka relacija i komunikacija dvosmjerna, pa tako i naš odnos spram prava drugoga. Isus iz Nazareta bi rekao: “Ne čini drugome ono što ne želiš da se tebi čini”, no mi se teško, rijetko ili nikako stavljamo u tuđe cipele. Posebno je to prisutno na Balkanu. Naše su sve vizije stvarnosti autistične, bez spremnosti da se primi povratna informacija o tome što i kako drugi doživljava nas i ono što činimo te kako se osjeća zbog toga i što za njega to znači u njegovoj projekciji budućnosti.
Oni koji iz reda Bošnjaka biraju hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu obično sebe nazivaju borcima za građansku državu i velikim domoljubima, no ne reagiraju na činjenicu da taj postupak kod Hrvata izaziva opravdan duboki revolt te zabrinutost za budućnost, kao i animozitet prema zajedničkoj državi, a što je potencijalna prijetnja za opstojnost cjelovite države za koju se ti “građanski” zalažu.
To vam je kao da živite u braku u kojem ženi onemogućujete da obilazi svoju rodbinu, ima veze s prijateljicama ili kretanje izvan kuće, a očekujete da vas ta žena voli i da je sretna što je s vama u braku. Pri tome joj zamjerate nevjeru i izdaju zbog njezinih upozorenja da će se razvesti ako nastavite tako. Realno gledano, u zdravom kontekstu ta bi vas žena davno ostavila umjesto da ipak s vama pokušava pronaći kompromis oko nečega što ne bi smjelo biti predmet spora.
Stoga bi spremnost da se napokon dopusti pravo drugome da bude svoj bila naznaka sazrijevanja i napuštanja patološkog ponašajnog obrasca jer što god mi mislili i kakvi god nam bili motivi, takvo ponašanje je bolesno ili barem, u najmanju ruku, krajnje nezrelo.
Večernji list BiH: Kazali ste: “Kao Bošnjak, nije u redu da glasam za hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu niti sam to ikada učinio.” Te su riječi posebno zanimljive s obzirom na činjenicu da su Bošnjaci, u velikoj većini, četiri puta birali Željka Komšića. Je li taj model, po vašem mišljenju, donio išta dobro Bosni i Hercegovini?
Dženan Skelić: Laž je da su ti Bošnjaci birali građanskog člana iz reda Hrvata. Oni su birali bošnjačkog člana iz reda Hrvata kako bi napakostili Hrvatima.
Da su birali građanskog, tada bi bilo za očekivati da se Komšić, jer više ne može biti kandidat za hrvatskog, kandidirao za bošnjačkog člana Predsjedništva te time i on i njegovi birači pokazali da preziru nacionalna određenja i konstitutivnost, a doista preferiraju građanštinu, birajući Bošnjacima građanskog člana, kojeg su do jučer birali Hrvatima.
Budući da se to nije dogodilo, svaka priča o građanskim motivima i domoljublju pada u vodu i ostaje nam isključivo pakost kao motiv, odnosno čisto iživljavanje nad drugim, koje se ne može tumačiti drugačije nego jasan pokazatelj buduće prijetnje majorizacijom.
Tu je nebitno kakve ćete argumente iznijeti. To što ste bili najveća žrtva rata, to što jedini nemate zamjensku domovinu, to što su vas Hrvati, prema vašoj percepciji, u jednom trenutku izdali pa se osjećate povrijeđeno u kontekstu povijesnog vezivanja zastava, sve to ništa ne znači jer ste pristali nakon svega toga živjeti u zajedničkoj državi i jedinstvenom entitetu, pa vam je to kao kada supružnici nakon prijevare odlučuju ostati u braku. Ako prevareni suprug bude stalno zlostavljao suprugu, kinjio je, ograničavao u slobodi i pravima, promatrao je i tretirao svisoka, taj brak je osuđen na propast bez obzira na to kakvi bili prvobitni motivi ostanka u njemu.
Večernji list BiH: “Kandidatura Slavena Kovačevića u skladu je s Ustavom i zakonima BiH, ali ne i s načelima dobrosusjedskih odnosa.” Opet vaš citat. I vi ste svjesni da bi se odnosi u BiH relaksirali kada ne bi bilo preglasavanja i sličnih postupaka kojima jedan narod iritira drugi. Međutim, je li svima u BiH u interesu da se odnosi između Hrvata, Bošnjaka i Srba relaksiraju?
Dženan Skelić: Vjerujem da je svaki dobronamjeran čovjek svjestan toga kako to što radimo preko DF-a nije u redu i koliko to narušava odnose i šteti budućnosti Bosne i Hercegovine, no očito je kako su ti dobronamjerni građani skrajnuti, utišani, uplašeni pred glasnom i agresivnom manjinom koordiniranom kroz mehanizme KOS-a, SDA i IZ-a, a čiji konačni cilj jest raspad države kako bi se bh. entitet Republika Srpska priključio Srbiji, a religijsko političko krilo Bošnjaka dobilo svoj begovat.
Već površna analiza povijesnih događanja od trenutka objavljivanja Islamske deklaracije pa do danas govori zorno da je postojao takav dogovor na relaciji SANU - obitelj Izetbegović. Bez tog dogovora u pozadini teško bi politički potezi koje se provodilo mogli imati bilo kakav racionalan smisao.
Večernji list BiH: O Rezoluciji Hrvatskog sabora o osnaživanju političkog položaja Hrvata u BiH napisali ste da ona “ni na jedan način ne podriva suverenitet BiH, barem ne u većoj mjeri nego što to rade raznorazne izjave turskog predsjednika Erdogana”. Prozvali ste pritom i velikosrpske službe, ali i SDA i Islamsku zajednicu. Hrvati su vam za takav istup uglavnom čestitali, videći u vama realnog bošnjačkog intelektualca, no po komentarima se čini da se kod dijela Bošnjaka niste baš dobro proveli. Kako ste doživjeli te reakcije?
Dženan Skelić: Donositelji istine nikada nisu rado viđeni gosti. Mase vole iluzije, velike laži, egzotična i mitološka pripovijedanja i nemoguća obećanja. Istina podrazumijeva suočavanje s vlastitim odrazom, spremnost da se podvuče “refa” i da se suoči s vlastitim pogreškama i zabludama te da ih se odreknete kako biste očišćeni krenuli dalje. Kada griješite 30 godina, ta “refa” podrazumijeva svođenje ozbiljne bilance s ogromnim minusom, a takav zaokret podrazumijeva potpunu reviziju i reorganizaciju konstrukta iz temelja, što često dovodi do sloma jer je transformacija odveć brutalna. Za takvo suočavanje potrebna je strahovita hrabrost. Nadam se da će moj narod smoći hrabrosti, a duboko vjerujem da posjeduje tu snagu, kojom iz toga izrasta veći, zreliji i jači. Za takve iskorake trebate nekoga tko će vas suočavati s činjenicom o tome da je promjena vaša jedina šansa i tko će vas upozoravati na svu tu silnu disfunkcionalnost u kojoj se nalazite. Psiholog je obvezan pomagati pojedincu, ali i kolektivitetu, jer mi kao pomagači često moramo žrtvovati vlastiti komoditet kako bismo učinili pravu stvar.
Večernji list BiH: U jednom od svojih tekstova priznali ste da ste sanjali BiH kao balkansku Švicarsku. Mnogi su u ovoj zemlji imali sličan san jer znamo koliko su naši ljudi vrijedni, stručni i sposobni. Zašto taj san nismo dočekali?
Dženan Skelić: Nacionalističke retorike su nas kontinuirano gurale u konfrontaciju i separaciju, a bez interakcije, bez dinamike trenja koje nastaje u susretanju različitosti, koja je oduvijek bila odlika bh. ambijenta, naša darovitost nestaje, naša se produktivnost rasipa i nestaje čarolije po kojoj smo poznati u umjetnosti, znanosti, vještini i prilagodbi. Nestajanjem te interakcije nestaje i Bosne, a onda nema ni Andrića, ni Selimovića, ni Kusturice, jer koliko se god oni upinjali u odricanju od Bosne, sve što su bili i stvarali odraz je upravo i jedino nje i njezine specifične ambijentalnosti.
Kada smo bili blizu, kožno komunicirali, nadmetali smo se pokušavajući biti bolji, a sada se nadmećemo isključivo u tome kako gore i poganije lajati i pljuvati drugoga, nalazeći “potvrdu” vlastite vrijednosti u unižavanju tuđe.
Ne pronađemo li ponovno parametar realnog doživljavanja i tumačenja sebe i drugih, nećemo nikada imati sretnu zemlju, a naša mladost neće ni čekati više da je izgradimo, već će je potražiti negdje drugdje. Zar je doista bitno koji narod će prvi nestati ako je kraj tako očigledno blizu svima? Kao da se raduješ tome što je susjedova krava crkla prije tvoje, a i tvoju čeka ista sudbina za koju minutu, od iste zaraze koju ste mogli samo zajedno zaustaviti.
Večernji list BiH: Nedavno ste bili zgroženi odlukom prema kojoj se Fikretu Hodžiću mora vratiti oko 400 tisuća KM zarađenih u aferi s respiratorima koji, u biti, nisu bili respiratori. Nakon što sam vidio napade na vas zbog takvog stava, moram priznati da nije lako biti optimist. Ima li BiH još snage za moralni i pravni preokret?
Dženan Skelić: Kod nas su nenormalne stvari postale normalne, a nedopuštena djelovanja nekima su ipak tolerirana. Tu posebnu ulogu ima odrednica “naš”.
“Naš” tako može ubijati nevine, klati djecu i starce, pa ipak postaje heroj uz bezbroj iracionalnih i suludih argumentacija, dok je takav isti monstrum s druge strane strašan zločinac.
Ako nismo spremni zločinca nazvati zločincem, a žrtvu priznati kao žrtvu, relativizirajući zločin u kontekstu nekakve kolektivne istine subjektivnog karaktera, kako onda očekivati da ostatak sustava distinkcije dobra od zla funkcionira ako ni na toj najgrubljoj razini nismo u stanju napraviti jasne kriterije moralnosti.
Ako je moj koljač heroj, a tvoj monstrum, onda je banalna stvar i sasvim očekivana, ma kako iskrivljena, logika u kojoj moj lopov nije lopov jer je moj. Ipak je iza toga 30 godina samoobmanjivanja i repetiranih pogreški, a suočavanje s njima podrazumijeva da morate presvući kožu.
Večernji list BiH: Psiholog ste po struci. Kada biste morali dijagnosticirati bh. društvo, koji bi bio njegov dominantni sindrom?
Dženan Skelić: Ovo je društvo hipnotizirane mase kojom manipuliraju veliki obmanjivači i iluzionisti, čija moć počiva na održavanju straha i nesigurnosti s jedne strane, odnosno sposobnosti da prodaju veliku, bajkovitu sliku o kolektivitetu, u kojem nude utočište za malog, ranjenog, nesigurnog, frustriranog i slabog pojedinca.
Istina je često previše hladna, previše zahtjevna i previše obična da bi je ljudski ego prihvatio. Nekoliko je ključnih razloga zašto ljudi ustrajavaju na obmani i iluziji. Istina nam gotovo uvijek postavlja ogledalo ispred lica. Ona nam kaže: “Stvari su takve kakve jesu, komplicirane su, zahtijevaju trud, tvoj rad i suočavanje s vlastitim zabludama.” Većina ljudi to podsvjesno ne želi čuti.
S druge strane, veliki obmanjivači nude gotove, jednostavne i ugodne narative. Oni ne traže od čovjeka da se mijenja, već mu govore točno ono što njegov ego želi čuti – da je poseban, da postoji čarobno rješenje i da su za njegove probleme uvijek krivi neki “drugi” ili “vanjski” faktori. Ti Iluzionisti igraju na kartu ljudske potrebe za pripadanjem nečemu većem od njih samih.
Kada netko donese jednostavnu, ogoljenu istinu koja ruši nečiju dugogodišnju iluziju, ta osoba se ne ljuti na lažljivca koji ju je prevario. Ona se ljuti na onoga tko joj je iluziju srušio ili je pokušava srušiti. To rušenje iluzije boli. Priznati da si bio prevaren znači priznati vlastitu naivnost. Zato je društvu lakše proglasiti donositelja istine “banalnim”, “zlim”, “izdajnikom” ili “lažljivcem” nego proći kroz bolni proces triježnjenja.
Narodi na ovim prostorima su izmanipulirani, iskorišteni i prevareni, no te manipulatore prozivaju svecima i bezgrešnim vođama kako bi opravdali svoje naivno slijeđenje istih i srljanje u vlastitu propast za njihove interese. Kada učinim nešto dobro za tebe na svoju štetu, moram te u svojoj svijesti prikazati vrijednim te moje žrtve za tebe jer u suprotnom ispadam budala, naivan ili lud.
Večernji list BiH: Tko je ili što je, po vašem mišljenju, najveći problem u BiH: političke elite, nacionalni odnosi, korupcija, međunarodna zajednica, mentalitet ili nešto sasvim drugo?
Dženan Skelić: Nedostatak klasne svijesti.
To što ne vidimo da je jedini kriterij pripadnosti određen količinom moći kojom raspolažem, dovodi nas u situaciju da nam je, kao sirotinji koja jedva spaja kraj s krajem, draži bogataš iste vjere nego sirotinja druge vjere koja dijeli istu sudbinu. Pri tome nismo svjesni toga da je onima koji imaju moć najbliži onaj tko ima približnu moć, bez obzira na to koje vjere ili podrijetla bio.
Pa stoga su se elite međusobno rodile bez obzira na podrijetlo i vjeru, pa su kršćanski kraljevi udavali kćeri na sultanov dvor i obrnuto dok je raja ginula za njihove navodne zastave i grbove.
Problem je dakle, što sve drugo gledamo osim od čega se i kako živi.
Svakodnevno smo svjedoci kako novac i kriminal ne poznaju ni vjerske ni nacionalne granice, a ni razlike, no sirotinji i fukari jedino su preostale nacija i vjera, pa se zbog njih glođu, tražeći smisao vlastite patnje.
Večernji list BiH: Je li BiH danas bure baruta ili, unatoč svim krizama, postoje države u našem bližem okružju koje trenutačno stoje lošije i u kojima zapravo treba hitnije gasiti vatru?
Dženan Skelić: Krajnje je vrijeme da se u BiH podvuče “refa”. Moramo se okrenuti ekonomiji, budućnosti, državi, a ničega od toga nema bez suradnje, a suradnja nije moguća bez povjerenja i prihvaćanja, a ništa se od toga ne može realizirati u ambijentu u kojem se potencira prošlost sukoba i krivnja onog drugog.
Moramo konačno odvojiti i svakodnevnu egzistenciju od bilo kojeg vida ideologije. Stvarni život i opstanak važniji su od bilo kakvog vrijednosnog ustroja. Bogati i moćni oduvijek se kod opravdavanja vlastite izdaje načela pozivaju na pragmatičnost, pa zašto se i mi obični ljudi napokon ne bismo na nju pozvali, suočeni s tri desetljeća promašaja i čekanja boljeg sutra koje samo nikada neće doći, a izgraditi ga možemo samo zajedničkim trudom i snagama.
Večernji list BiH: Kada smo dovodili poznate osobe iz svijeta na Večernjakov pečat, jedno od pitanja gotovo sigurno bilo je: traje li u BiH rat i dalje? O BiH se u svijetu često uči kroz ratne filmove, a teško mi se sjetiti velikog filma o BiH koji nije ratni. Koliko nas ta slika i dalje određuje?
Dženan Skelić: Rat ovdje na Balkanu nikada ne prestaje, već samo traju relativna primirja. To je dio našeg mentalnog sklopa, naših kolektivnih memorija. Mi uvijek iščekujemo nove pogrome, seobe i krvava razgraničenja.
Stoga ni jedan od naroda na ovim prostorima ne možemo osuđivati zbog zločina koje su počinili bilo kada u prošlosti jer je u svijesti tog stanovništva taj naš zločin nad njima gotovo u pravilu prevencija njihova većeg zločina nad nama. Običan čovjek nije kriv za takav svoj rezon. Krivnja pada na intelektualnu elitu, koja u tim razdobljima primirja ne radi na promjeni svijesti i mehanizama nošenja s kolektivnim traumama.
Svaki je kolektivitet, po svojoj prirodi, nezreo, sklon stampedu i iracionalnim tumačenjima i ponašanjima. Zato moć, snaga, stabilnost i projekcija budućnosti jednog naroda leže na iznimnim pojedincima, ali ne samo iznimnim po sposobnostima već i po hrabrosti da istupe izvan okvira i mijenjaju paradigmu na kojoj pogrešni obrasci transgeneracijski počivaju.
Večernji list BiH: Atipičan ste SDP-ovac. Što kažu kolege u stranci na vaše stavove?
Dženan Skelić: Želim vjerovati kako je SDP dovoljno zrela stranka koja tolerira različita mišljenja i stavove te ne razmišljam odveć o tome kakav odjek moji nastupi imaju unutar stranke. Znam da postoje ljudi u samome vrhu koji cijene moje mišljenje i kada se s njim ne slažu.
Sam predsjednik SDP-a Nermin Nikšić posjeduje rijetku kvalitetu lidera, koja se ogleda u spremnosti da se stvari sagledaju i iz perspektive drugoga, da se od svakoga uzme ono što je korisno za skupinu i on je tu krajnje principijelan, do te mjere da će gurati čak i ono s čime se ne slaže ako u tome prepoznaje potencijal općeg dobra i interesa.
Tako da sam siguran u to da će sve što kažem javno u svoje ime biti razmatrano, ne na prvu, kako je to običaj kod autoritarnih lidera kakvi su kod nas pravilo, već u slojevima i iz različitih perspektiva, prije negoli se donese sud o meni. Po tome je Neka poseban i izniman u našem političkom kontekstu.
Večernji list BiH: Profesore, približavaju se izbori. Što nas čeka idućih tjedana: ozbiljna politička rasprava ili još jedna kampanja straha, etiketiranja i nacionalnih mobilizacija?
Dženan Skelić: Očekuje nas novi val ludila. Ma kakav val, tsunami ludila, nacionalne i vjerske ostrašćenosti, prizivanja duhova prošlosti, prijetnji i zastrašivanja nesigurnom budućnošću, kao da nam je ikada u ovih 30 godina bila sigurna.
U biti, kampanja koju provodi SDFA nije ni stala od prošlih izbora. Bili su toliko nasrtljivi, agresivni, vulgarni, posezali za lažima, manipulacijama, spinovima, botovima, bespoštedno koristili vjeru, naciju, državu, žrtvu, kao da imaju na njih ekskluzivno i isključivo pravo. Tako da nam je preostalo još samo očekivati njihove “odrede smrti” na terenu kako fizički rastjeruju i lome bilo kakav oblik izborne konkurencije ili prepreke na putu političkog povratka na vlast. Tu je tako evidentna njihova veza s kriminalnim krugovima, da je morate vidjeti čak iako ste slijepi. Uostalom, dijelove tih struktura i njihove izdanke ugrađivali su desetljećima i u samo tkivo stranke. Stoga ne čudi, kako su mnogi mediji izvještavali, da je mlada uzdanica SDA u srednjoj školi mladića izbola čakijom ili da je predsjednik gradskog SDA notorni kockar. No narod to sve zna, a ne zna. Lakše je umrijeti u laži da si postupao ispravno, nego se prepustiti spoznaji da si tri desetljeća svojim pogrešnim odabirom bacio u vjetar čekanja.
Bojim se da će mnogi nastaviti tim nerazumnim putem, kako podrške onima koji su im potrošili budućnost tako i lažima o tome da se građansko društvo može graditi otimanjem prava izbora drugima.
Otvori KEKS Pay
