Prije dva dana, 6. kolovoza, navršilo se 30 godina od glasovitog susreta Hrvatske vojske i Armije BiH na mostu na Korani, na granici BiH i Hrvatske. Tada se Atif Dudaković, zapovjednik Petog korpusa Armije BiH, pred kamerama i mikrofonima obratio hrvatskom generalu Marijanu Marekoviću: “Čekali smo vas dugo, ali napokon smo se sreli.” Susret je bio glasovit, a dio bošnjačke javnosti pravi se da taj glas nije čuo. Prave se da ne znaju što je bilo.
U Hrvatskoj se 5. kolovoza obilježava Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Vojno-redarstvena akcija “Oluja” od 5. do 7. kolovoza 1995. godine oslobodila je veliki dio okupirane Hrvatske i omogućila deblokadu Bihaća koji je bio u okruženju srpskih postrojbi i prijetila mu je sudbina Srebrenice. Bihać je oslobođen zahvaljujući suradnji Hrvatske vojske, HVO-a i Armije BiH na temelju Splitske deklaracije, sporazuma Tuđman - Izetbegović. Oluji su prethodili uspjesi hrvatskih snaga u akcijama “Zima ‘94”., “Skok 1” i “Skok 2” te “Ljeto ‘95.”, a srpske snage dotučene su akcijama “Maestral” i “Južni potez”, koje su agresora natjerale na mir i Daytonsko-pariški mirovni sporazum. No, u dijelu bošnjačke politike i javnosti to se nepodnošljivo lako ignorira. I ne samo to, Hrvatsku se, kao i Srbiju, proglašava agresorom na BiH! A Herceg Bosnu i HVO nastoje sotonizirati. No, vrapci na granama znaju da se BiH, kao i Hrvatska, ne bi mogla obraniti bez HVO-a. U političkom i medijskom Sarajevu zaboravili su da je Alija Izetbegović primio odlikovanje od “agresora” Tuđmana. Zaboravili su suze turskog predsjednika Demirela kad je molio Tuđmana da pomogne Bošnjacima nakon pokolja u Srebrenici. Zaboravili su činjenicu da je Hrvatska primila stotine tisuća bošnjačkih izbjeglica, liječila tisuće ranjenih Bošnjaka, da su se pripadnici Armije BiH obučavali u Hrvatskoj, da je Armija BiH naoružavana preko Hrvatske… Istina je da je jedno vrijeme vođen nesretni rat između Hrvata i Bošnjaka te da je bilo zločina na obje strane. No, u bošnjačkoj javnosti zločine pripadnika Armije BiH se ignorira. Naglašava se presude Hrvatima Suda u Haagu, a zanemaruje presude tog suda Bošnjacima. Zanemaruje se činjenicu da su tamo gdje nije bilo HVO-a Hrvati rijetkost.
Nedavno je Peter Galbraith, bivši veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj, u intervjuu za Večernji list kazao da je Hrvatska spasila Bihać i pomogla obrani BiH te da takva zemlja nije agresor. Jasno i glasno kazao je: “Bez Splitskog sporazuma i Oluje ne bi bilo Daytonskog sporazuma!” To je jasno kao dan, a u velikom dijelu političkog i medijskog Sarajeva nastoji se to zamračiti, smatrati nevažnim. Kao da bi se BiH spasila bez akcija Hrvatske vojske i HVO-a. Galbraith se slaže s izjavom Mehmeta Alija Bayara, bivšeg savjetnika pokojnog turskog predsjednika Demirela, koji je kazao da je Hrvatska spasila čast Europe u BiH! I ne samo spasila čast Europe nego i desetke tisuća života u bihaćkoj enklavi. No te činjenice prešućuju brojni politički i medijski lumeni u BiH, ali i šire. Galbraith, kao jedini Amerikanac koji je sudjelovao i u Washingtonskom i Daytonskom sporazumu, istaknuo je da je namjera tih sporazuma uvijek bila da Hrvati budu puni partneri u Federaciji i BiH.
No, gdje je zapelo? Kako i zbog čega? Postavlja se pitanje zašto su američki diplomati i visoki predstavnik podržali “matematiku” da je pet trećina od 17 i potpomogli osnivanje vlasti bez većinske volje na papiru jednakopravnih Hrvata. Američki diplomati mirno su gledali kako Bošnjaci u četiri navrati biraju hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Nije vrag da su podržavali projekt dijela bošnjačke politike o stvaranju države-nacije u BiH u kojoj postoje tri odavno već formirane nacije. Neki bošnjački političari i analitičari zamjeraju Aliji Izetbegoviću naziv Bošnjak. Po njima su svi građani u BiH po nacionalnosti Bosanci - muslimanske, katoličke, pravoslavne i židovske vjere, ali i ostali. Po njima su i Hercegovci - Bosanci. Neum je, po njima, bosanski gradić na Jadranskom moru.
Ma, nije valjda vrag da iza ponašanja nezahvalnih stoji novovjeko - “kalajisanje” BiH?! Je li moguće da su opstrukcije oko donošenja izmjena Izbornog zakona od bošnjačkih političkih struktura u funkciji projekta država-nacija? Takvo nešto pokušao je Benjamin Kallay u vrijeme austrougarske uprave u BiH. Kallayevo “kalajisanje” BiH bilo je promašaj. No, zagovornici novovjekog “kalajisanja” BiH misle da mogu ostvariti pogodak, a s Marsa se vidi da je to - ćorak! Iz SAD-a stižu ohrabrujuće poruke vezane uz budućnost BiH. Christopher Landau, zamjenik državnog tajnika SAD-a, nedavno je na Konferenciji o 30. obljetnici Daytonskog sporazuma kazao da je krajnje vrijeme da u političkom Sarajevu shvate da ne može proći izgradnja države-nacije, što je u potpunoj suprotnosti od slova i duha Daytona. No, jesu li ga u Sarajevu svi dobro čuli? Jedan je građanin BiH u vrijeme Jugoslavije jednom profesoru povijesti rekao:
- Ja živim u Jugoslaviji, to znači da sam Jugoslaven.
- Onda ti je otac koji je rođen u Austro-Ugarskoj Austrijanac ili Mađar, a djed ti je bio Turčin - objasnio mu je profesor.
Komunikacija nekih političkih struktura u BiH sa Zapadom sliči razgovoru između Muje i Amerikanca koji reče:
- Mi Amerikanci smo slali ljude na MJESEC!
- A gdje ste slali ljude?
- Pa na MJESEC.
- Ne pitam te na koliko ste VREMENA slali ljude, već gdje ste ih slali?
Otvori KEKS Pay
