Ana Perović, klinička psihologinja i psihoterapeutkinja, ocijenila je da djeca na nekoj razini nisu imala uvid u cjelokupnu ozbiljnost situacije u kojoj se nalazimo, otkako je počela epidemija koronavirusa. Važna je, kaže, emotivna podrška i da im se situacija prikazuje kao faza.
Uvid u ozbiljnost situacije je, kako kaže, bio filtriran roditeljskim figurama. Djeca su to sve podnosila onako kako su roditelji podnosili, dodala je, ističući kako je stres kojem je svaki roditelj izložen – individualan. Prave informacije o tome kako je cjelokupna situacija utjecala na djecu kaže da još uvijek nema, ali vjeruje da se kolektivno možemo sačuvati i sačuvamo djecu od nekih dugoročnih posljedica, javlja N1.
Na pitanje da komentira to što djeca uskoro kreću u školu na “normalne sate”, psihoterapeutkinja kaže kako je poželjno da djeca sudjeluju u socijalizaciji, jer je to od presudne važnosti za njih. Gledati djecu da slave rođendane putem video poziva budi tugu, i na nekoj razini nije razvojno adaptivno. Djeca će na nekoj razini manje osjećati dugoročne posljedice ako možemo suosjećati s njima, kaže ona.
Važna je, kaže, emotivna podrška i da im se cijela situacija prikazuje kao faza i tranzicija u kojoj se, kao društvo, nalazimo i koja će imati neki svoj kraj. To je najbolje što možemo učiniti za njih, ističe.
Psihoterapeutkinja je iznijela i alarmantan podatak – 10 puta više ljudi boluje od neke vrste depresivne epizode, nego prije početka pandemije. Ukazala je na to koji signali ukazuju da nam je potrebna pomoć.
Kako naglašava, treba obratiti pažnju na ritam spavanja, na sposobnost da se osoba fokusira ili koncentra na to da na nekoj razini osjeti zadovoljstvo u životu. Ako toga nema, to može biti dovoljan razlog da potraže stručnu pomoć, zaključuje.
