U amfiteatru “Sokrat” Filozofskog fakulteta u Mostaru održano je motivacijsko predavanje za studente. Pohvala studenticama i studentima prve i druge godine germanistike koji su se odazvali u najvećem broju! Predavač don Ivan Marčić, inače 29-godišnji svećenik iz župe sv. Ivana Evanđelista iz Mostara, angažirano je govorio o problemima mladih, istodobno nudeći jednostavna rješenja. Već po naslovu predavanja moglo se zaključiti kako se govornik odlučio afirmativno govoriti, motivirati i ohrabrivati mlade ljude, a ne kritizirati. Nakon pozdravne riječi uslijedila je recitacija pjesme “Ako” Rudyarda Kiplinga, inače autora poznatog klasika “Knjiga o džungli”. Potom su uslijedili kratki osvrti na najbitnije stvari u životu mladog čovjeka potkrijepljeni primjerima iz osobnog života.
- Uvijek upotrebljavam primjere iz osobnog života. Tako se nitko ne može naljutiti da sam ga na bilo koji način uvrijedio ili spomenuo u negativnom kontekstu, napomenuo je don Ivan smiješeći se i dodao: - Identitet i osobnost koju imamo definira nas u svakom pogledu i označuje tko smo.
• Ako sam visok 1,60 cm, neću valjda patiti što nisam 1,80 cm i cijelog života kukati zbog tih 20 cm. Prihvaćam tko sam!
1. Prihvaćam svoj život!
2. Prihvaćam svoj spol!
3. Prihvaćam da sam različit od drugih!
4. Ja sam unikat, na svijetu ne postoji moja kopija!
• Mladi su odraz obitelji u kojoj žive. Ako stalno slušaju: “Nemoj! Nisi ti za to! Ostavi to! Evo ti mobitel, tablet..., samo me nemoj ništa pitati!”, naravno da su nezainteresirani, rezignirani, da nemaju volje nizašto.
O aspektima identiteta koji su podložni promjenama mladi je svećenik govorio preko zornoag primjera političkog opredjeljenja.
Obično smo onog opredjeljenja kakvo imaju i naši ukućani. Ako otac naglašava ulogu kakvu je djed, stric ili njegov ujak imao u Drugom svjetskom ratu, i mi smo, dok smo mlađi, skloni se prikloniti njegovu mišljenju. Tijekom studija, iščitavanja literature i različitih spoznaja koje donosi iskustvo ne moramo nužno ostati tog uvjerenja kakvo smo imali na početku, dok smo apriori uzimali stvari “zdravo za gotov”.
Središnja misao vrtjela se oko prihvaćanja samoga sebe i činjenice da stvari koje ne možemo promijeniti jednostavno prihvatimo onakvima kakve jesu.
- Potrebno je mijenjati stvari koje mogu promijeniti i uvijek težiti prema onome što je bolje za mene, naglasio je don Ivan nadopunjujući rečeno fotografijom preobrazbe gusjenice u leptira.
• Mi ne znamo je li bolan proces preobrazbe gusjenice u leptira. Možemo se samo pitati kako li je tako lijepa i velika krila stisnuta držati u košuljici prije no što ih razvije. Svaka je promjena bolna. Ako smo studenti time što samo nosamo indeks okolo, sjedimo u kafiću i ne učimo ništa, a netko nam savjetuje da počnemo učiti i da se uozbiljimo - naravno da nas to boli. Zašto? Pa zato što moramo napustiti svoj komoditet koji nam pruža lijenost. A odgovornost?
Postavljenu asocijaciju “Prihvaćam svoju slobodu!” don Ivan je objasnio slikom psa na cesti kojem u susret dolazi jureći automobil. Pas se nagonski sklanja s ceste, dok čovjek snagom volje i mogućnošću izbora to ne mora učiniti.
• Slobodan sam donijeti odluku za sebe i imam mogućnost izbora!
Prihvaćam svoju slobodu!, uskliknuo je don Ivan i pustivši da odjekne misao pripomenuo da sami odgovaramo za svoje postupke, pa makar bili loši.
Na postavljeni upit kako mijenjati svoje stavove, don Ivan nudi rješenje:
- Prihvaćam sebe, postajem svjestan onoga u čemu sam izvrstan. Potrebno je samo malo hrabrosti za prvi korak u smjeru izvrsnosti.
Najvećim neprijateljima uspjeha govornik je proglasio strah od promjene, zadovoljavanje prosjekom, kronični pesimizam, samoograničavanje, bahatost i nepoučljivost.
Na upit kako probiti granice sposobnosti, don Ivan je odgovorio protupitanjem:
- Tko ti je rekao da ne možeš bolje?
Svoje predavanje don Ivan je završio ohrabrujućim, a jednostavnim i tako razvidnim riječima koje čovjeku današnjice ostaju katkad zatomljene duboko u njemu samome:
- Ništa ne motivira čovjeka kao stvaranje bilo čega vlastitim rukama i sposobnostima.
Za razliku od mudrih savjeta odraslih, koji uvijek naglašavaju da je za dobar i unosan posao potreban dugotrajan i iscrpljujući rad moždanih vijuga, don Ivan ima jedinstven prijedlog: - Ne razmišljaj previše!
Prevelika analiza više zbuni i obeshrabri, a nekad je uistinu potrebno malo ludosti za postići pravu stvar.
Studentice i studenti, kojima su se na predavanju pridružili i profesori Filozofskog fakulteta u Mostaru, imali su priliku obogatiti se nadahnutim predavanjem mladog svećenika koji je svoje predavanje koncipirao koncizno, svrhovito i uz obilje slajdova dokazavši kako slika ponekad govori uistinu više od tisuću riječi.
• Daria Drinovac, studentica druge godine germanistike:
- U društvu, u kojem se nalazimo, treba što više motivacijskih govora. U negativnoj masi hrabrost je biti pozitivan. Tajna je života u pozitivnosti, a nju ćemo ostvariti prihvaćanjem sebe. Čovjek je sam sebi najveći prijatelj i neprijatelj. Sami sebe sputavamo u mnogim situacijama. Čovjek je majstorsko djelo vlastitog života, Michelangelo svojega života. Predavanje je bilo izvrsno i mene je osobno inspiriralo. Potakne vas na mnoga razmišljanja, a mene je potaknulo na to: Ako ne ja, tko? Ako ne sad, kad?
• Julija Matošević, studentica druge godine germanistike i anglistike:
- Negativnosti se okrećemo zbog lijenosti. Ako smo pozitivni, imat ćemo visoke ciljeve i težiti uspjehu koji će zahtijevati puno naše pozornosti, ulaganja i odricanja. Ono što mi vidimo u svemu tome jest odricanje, davanje i puno djelovanja, a upravo nam lijenost ne dopušta djelovanje.•
