Nakon obilnog ručka mnogima je najdraže opustiti se na kauču, uzeti mobitel ili nastaviti raditi za računalom. No umjesto sjedenja, upravo bi kratka šetnja mogla biti jedna od najkorisnijih navika koje možemo uvesti u svakodnevicu. Prema riječima kolumbijskog liječnika Carlosa Jaramilla, samo 15 minuta laganog hodanja nakon obroka može pomoći u regulaciji šećera u krvi, poboljšati raspoloženje i pozitivno utjecati na opće zdravlje.
U jednom od svojih videa Jaramillo je objasnio zašto je važno tjelesnu aktivnost rasporediti tijekom dana. Umjesto jedne duge šetnje, predlaže tri kraće, i to nakon doručka, ručka i večere. Takav pristup, ističe, može imati povoljan učinak na metabolizam i regulaciju glukoze, a pritom ne zahtijeva velike promjene u svakodnevnom rasporedu, piše SD.
Nakon što pojedemo obrok, razina glukoze u krvi prirodno raste. Koliko će taj porast biti izražen, ovisi o količini i sastavu hrane, ali i o individualnim metaboličkim osobitostima. Upravo u tom razdoblju lagana tjelesna aktivnost može imati važnu ulogu. Tijekom hodanja mišići koriste dio glukoze iz krvotoka kako bi osigurali energiju potrebnu za kretanje. Zbog toga porast šećera u krvi nakon jela može biti blaži, a organizam može učinkovitije iskorištavati dostupnu energiju.
Jaramillo zato preporučuje oko 15 minuta hodanja nakon doručka, ručka i večere. Prednost takve rutine nije samo u mogućim metaboličkim koristima, nego i u činjenici da ju je relativno jednostavno uklopiti u svakodnevicu, čak i kada imamo mnogo obveza. Pritom nije potrebno odraditi zahtjevan trening niti hodati velikom brzinom. Dovoljno je ustati od stola, obuti tenisice i krenuti u laganu šetnju.
Prednosti redovitog hodanja ne odnose se isključivo na regulaciju šećera u krvi. Redovito kretanje povezano je i s boljim zdravljem srca i krvnih žila, očuvanjem pokretljivosti te povoljnijim psihičkim stanjem. Jaramillo hodanje opisuje i kao svojevrsnu aktivnu meditaciju. Za razliku od vremena provedenog pred ekranom, šetnja nam omogućuje da nakratko promijenimo okruženje, odmaknemo se od svakodnevnih obveza i posvetimo vlastitim mislima.
Nekima će najviše odgovarati hodanje u tišini i promatranje okoline, dok će drugi radije poslušati omiljeni podcast ili audioknjigu. Najvažnije je pronaći ritam koji donosi osjećaj opuštenosti. Upravo takvi kratki predasi mogu pomoći u smanjenju napetosti i lakšem suočavanju sa svakodnevnim stresom.
Što je hodanje u zoni dva i zašto ga liječnik preporučuje?
Osim kratkih šetnji nakon obroka, Jaramillo preporučuje i hodanje umjerenim intenzitetom, poznato kao trening u zoni dva. Riječ je o aktivnosti tijekom koje se disanje ubrzava, ali još uvijek možemo razgovarati bez većih poteškoća. Jedan od najjednostavnijih načina za procjenu intenziteta jest provjeriti možemo li tijekom hodanja izgovarati cijele rečenice. Ako to možemo, ali pritom dišemo nešto brže nego u mirovanju, riječ je o tempu koji odgovara opisanom obliku aktivnosti.
Takav intenzitet moguće je održavati dulje vrijeme, bez osjećaja pretjeranog napora. Prema Jaramillovoj preporuci, korisno je izdvojiti 30 do 60 minuta za ovakav oblik hodanja, dva do tri puta tjedno. Pritom naglašava da je redovitost važnija od povremenih, pretjerano zahtjevnih treninga.
Može li hodanje zamijeniti druge oblike tjelovježbe?
Iako hodanje ima brojne prednosti, ono samo po sebi ne može zadovoljiti sve potrebe organizma za tjelesnom aktivnošću. Za cjelovitu brigu o zdravlju važno ga je kombinirati s drugim oblicima vježbanja. Trening snage važan je za očuvanje mišićne mase i čvrstoće kostiju, dok vježbe mobilnosti i istezanja pomažu u održavanju pokretljivosti. Povremeni intenzivniji kardio trening također može pridonijeti poboljšanju tjelesne kondicije. Zato hodanje nije zamjena za sve druge vrste aktivnosti, nego jednostavan način da tijekom dana budemo aktivniji.
Dobra je vijest da za početak nije potrebno potpuno promijeniti životni stil niti izdvajati mnogo vremena za vježbanje. Umjesto da nakon ručka odmah sjednete na kauč ili se vratite za računalo, pokušajte odvojiti petnaestak minuta za laganu šetnju. Ako tu naviku uspijete ponavljati iz dana u dan, napravili ste jednostavan, ali vrijedan korak prema aktivnijem načinu života. Ponekad upravo male promjene, koje na prvi pogled djeluju gotovo nevažno, dugoročno postanu najkorisniji dio svakodnevne rutine.