Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Kultura

"Posljednja oaza slobodnih ljudi" čita se u jednom dahu

10. kolovoza 2022. u 12:03 0 komentara 148 prikaza
Pogledajte galeriju 1/38

Rijetke su situacije da promocija jedne naoko obične knjige, s oko 170 stranica, privuče tako veliku pozornost i postane tema dana (pa i dulje...) kao što je to bilo u nedjelju navečer na promociji knjige Tomislavgrađanina (ili još uže, bliže i detaljnije), Brišničanina iz nadaleko poznatog sela na jugozapadnoj strani Duvanjskog polja, piše Večernji list BiH. Baš to sjajno je uspjelo Željku Musiću Ćili s knjigom "Posljednja oaza slobodnih ljudi".

Rekonstruira vlastiti život

Teme koje Ćile rabi i obrađuje oštrim, zajedljivim, ali u biti iskreno dobronamjernim perom, većinom su seoske - brišničke, ali se i okolna sela s njima složno poistovjećuju i prepoznaju. Te su teme ujedno i opće - hrvatske, bosanske, hercegovačke, ali europske i svjetske... Kroz te teme... "Musić rekonstruira dijelove svog života, pa ih ponovno konstruira u odabranim i zaokruženim cjelinama. Musićeve rečenice teku prirodno i spontano, bez naprezanja, bez iritantnih sintaktičkih grbavosti koje nas tjeraju da knjigu zatvaramo i odlažemo sa strane prije nego što saznajemo kraj. Musić nas uvodi u svijet svog djetinjstva, odrastanja, mladalaštva, supružništva u maniri vještog i prekaljenog pisca, na jeziku svog odrastanja - onom brišničkom - koje priče čini toplima i "našima" bez obzira na to što Musićev idiom nije ujedno i naš. Taj mu idiom daje posebnu dozu originalnosti, bliskosti, životnosti, autohtonosti. Musićeve se priče čitaju u jednom dahu, one izmamljuju osmijeh na lice i bude nostalgiju, osobito u svima onima koji su i sami dijelom živjeli životom koji autor otkriva...", napisala je, uz ostalo, u predgovoru doc. dr. sc. Marijana Togonal.

Željko Musić Ćile s nevjerojatnim smislom za opise seoskog života u Brišniku na još nevjerojatniji humoristični način, slika brišničke, duvanjske i hercegovačke pejzaže i portrete svojih ukućana, susjeda i ostalih Brišničana, ali i ljudi s kojima se sretao diljem svijeta gdje je "živio i boravio u Stuttgartu, Londonu, Torontu, Los Angelesu, Chicagu te na kraju došao u Zagreb, koji ga se tada nije nešto dojmio"... Slikovito je opisao susret s "glavnim gradom svih Hrvata", gdje se i dalje uporno izjašnjavao kao Brišničanin, Duvnjak i Ercegovac, ne htijući mijenjati svoj brišnički govor "kako bi prestao biti dotepenac i riješio se kompleksa sela iz kojega je stigao..." Nije htio ni želio priviknuti se na "beli Zagreb grad". Čitajući ove "storije", čitatelju teku suze od smijeha. Još je smješniji način na koji je Ćile, nakon što se zaposlio na HTV, izgovorio prvu rečenicu "po purgerski": Bum se ja snašel...

Naravno, Željko je s vremenom zavolio "beli Zagreb grad" kao i ostali dotepenci i svi drugi Duvnjaci i Ercegovci... No "purgerski" mu jezik nije osobito sjedao. Nije išlo. Rezultat je da su Goran Milić i Mislav Togonal počeli govoriti "brišnički", kao recimo: "Ajde Musiću, iđemo"... A za Željkove pokušaje da koristi riječ "kaj", što je bilo najlakše upamtiti, tvrdi da su zvučali "gore nego što ih je izgovarao pokojni Milan Bandić"...

Vratimo se mi ipak sa zagrebačkog asfalta na brišničke njive i pašnjake, u seosku gostionicu, koju Musić opisuje kao pravu sabornicu, gdje njegovi junaci iz Gornjeg i Donjeg Brišnika: Šuta, Klepo, Tuta, Zamlata, Kurcolaja, Ćipa, Sevo, Muna, Mido, Šemso, Roga, Žuna, Kuso, Ćopo, Lila, Ćurčija Flegma, Zavrzlaja..., kao pravi narodni zastupnici, vode teške polemike "bistreći najprije svjetske, a kasnije lokalne teme, nadvikujući se iz svega glasa". Pa kaže: da se u Brišničkom saboru uvijek jasno kazivalo tko je žrtva, a tko agresor, da je sloboda izražavanja beskonačna, da je svatko govorio ono što misli bez obzira na stranačke stege i medijske pritiske i ne vodeći brigu o nekakvoj cenzuri i autocenzuri itd.

Grijeh je ne pročitati

Nego, nema smisla više "kopati" što je tko i gdje rekao, tko je sklon ljevici ili desnici, kome je draži Trump ili Macron... Knjigu "Posljednja oaza slobodnih ljudi" grijeh je ne pročitati, rekao nam je Mate Kelava, urednik knjige, koja je izdana u organizaciji Matice hrvatske Tomislavgrad. O knjizi su u dvorani Kina Tomislavgrad govorili književnik Tomislav Majić, profesorica Snježana Redžepagić i urednik knjige profesor Mate Kelava. U ugodnom, pa i razdraganom i vedrom ozračju program je vodio autorov prijatelj i radni kolega s HTV-a Mislav Togonal, urednik popularne informativne emisije "Otvoreno"...

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.