U subotu, 15. kolovoza, župa Krista Kralja Čitluk svečano će proslaviti blagdan Velike Gospe. Za tu veliku svetkovinu župljani Čitluka se duhovno pripravljaju devetnicom, tijekom koje će večernji program svakoga dana počinjati molitvom krunice i prigodom za svetu ispovijed u 18.30 sati te se nastavljati svetom misom u 19 sati. Posebno svečano u Čitluku bit će u petak, 14. kolovoza, na uočnicu Velikoj Gospi kada će se u 19.15 sati održati tradicionalna veličanstvena procesija vjerničkog puka s Gospinim kipom, od zavjetnog Gospina kipa na južnom ulazu u Čitluk do župne crkve Krista Kralja. Bit će to prigoda da vjernici kroz molitvu izraze svoju zahvalnost Bogu i Blaženoj Djevici Mariji za sve milosti kojima ih obdaruju.
Ipak, najsvečanije će biti na sam blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo (Velike Gospe) kada će se svete mise slaviti u Čitluku, i to u crkvi u 8 sati, a središnje svečano misno slavlje u obnovljenoj grobljanskoj kapeli predvodit će fra Stjepan Krasić koji će ujedno proslaviti svoju jubilarnu 50. obljetnicu svećeništva (zlatnu misu) na kojoj će, kako je najavljeno, propovijedati msgr. dr. Tomo Vukšić, vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini.
50 godina ređenja
O. Stjepan Krasić rodio se u Čitluku 1938. godine. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Bolu na Braču, filozofiju na Visokoj filozofsko-teološkoj školi dominikanskog reda u Dubrovniku, teologiju na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskog u Rimu postigavši 1970. godine najprije doktorat iz teologije, zatim na Papinskom sveučilištu Gregoriani, također u Rimu, drugi doktorat iz povijesti. Usporedo s tim na Paleografsko-diplomatskoj školi u Vatikanu magistrirao je iz paleografije, arhivistike i diplomatike.
O. Stjepan Krasić je punih 35 godina (1973.-2008.) predavao povijest Crkve i metodologiju znanstvenog rada na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskoga u Rimu. Obnašao je različite akademske i stručne službe: ravnatelja sveučilišne knjižnice, glavnog urednika časopisa „Angelicum" istog sveučilišta, znanstvenog suradnika Kongregacije za proglašenje svetih u Vatikanu, člana Povijesnog instituta dominikanskog reda u Rimu, člana i predsjednika Hrvatskog povijesnog instituta u Rimu, Hrvatskog PEN cluba u Zagrebu i dr. Suradnik je više znanstvenih edicija u Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj i Belgiji, među kojima je i rimska akademija „Accademia dei Quaranta" koja je preuzela izdavanje svih djela („Opera omnia") našega Ruđera Josipa Boškovića.
O. Stjepan Krasić dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Iako se službeno nalazi u mirovini, on ne miruje nego radi. Prije samo tri mjeseca izašla mu je zadnja od 4 knjige iz povijesti visokog školstva. Od 2008. profesor emeritus je na Međunarodnom sveučilištu u Dubrovniku.
Brojna znanstvena otkrića
Na blagdan Velike Gospe o. Krasić će u svom rodnom Čitluku proslaviti ne samo 50. obljetnicu svog svećeničkog ređenja nego i plodnog znanstvenog rada. Osobito područje njegova istraživanja je hrvatska kulturna i vjerska povijest. Objavio je 23 knjige različitog znanstvenog sadržaja i oko 200 znanstvenih rasprava i članaka na raznim jezicima. Između ostalog, napisao je i povijest Dominikanskog samostana u Dubrovniku od njegovih početaka do današnjih dana. Autor je brojnih znanstvenih otkrića od kojih neka iz temelja mijenjaju mnoga u znanosti općenito prihvaćena saznanja i uvjerenja. Navedimo samo neka :
1. Otkriće prvog hrvatskog sveučilišta iz 1396. kojim je početke visokog školstva u Hrvatskoj pomaknuo u prošlost za oko 300 godina u odnosu na ono što se prije toga znalo.
2. Otkriće papinskih dekreta iz 17. stoljeća kojima je bilo propisano da se uz latinski, grčki, hebrejski, kaldejski i arapski, u nastavni program prestižnih europskih sveučilišta (Bolonja, Padova, Beč, Ingoltstadt, Koln, Louvain, Pariz, Toulouse, Valencia, Salamanca i Madrid) u trajanju od najmanje dvije godine uvede i hrvatski jezik kao obvezan predmet. Time su pape svojom vrhovnom vlašću hrvatski jezik svrstali uz bok jezika velike kulturne tradicije kao što su grčki, latinski, arapski i kaldejski ili aramejski kojim se i Isus služio. Time je hrvatski jezik izjednačen s biblijskim jezicima (aramejskim i starogrčkim) i jezicima velike kulturne tradicije (grčki, latinski, arapski) i bio svrstan među šest svjetskih jezika, što se nikada nije dogodilo s kasnijim tzv. „velikim" svjetskim jezicima kao što su engleski, španjolski, njemački, francuski itd. Većeg priznanja hrvatski jezik u svojoj dugoj povijesti nikada nije doživio. Bila je to njegova istinska apoteoza. To najbolje pokazuje kakva se važnost pridavala hrvatskom jeziku na papinskom dvoru i kakva mu je uloga bila namijenjena u hrvatskim etničkim granicama i izvan njih. Paradoks tog Krasiševa otkrića je da se hrvatski predavao na prestižnim europskim sveučilištima više od 300 godina prije nego u osnovnim školama u vlastitoj domovini.
3. Nastojeći saznati prave razloge takvog odnosa Katoličke crkve prema jeziku jednog malog naroda koji, osobito u XVI. i XVII. st. u političkom pogledu nije imao nikakve osobite težine, niti je na geopolitičkoj karti Europe imao bilo kakvu značajniju ulogu, o. Stjepan Krasić je došao i do ništa manje značajnog i zanimljivog otkrića: da su pape izabrali hrvatski jezik za jedinstveni općeslavenski jezik za objavljivanje crkvenih knjiga za sve slavenske narode kao most približavanja između katolika i pravoslavaca slavenskih naroda. U tu svrhu su krajem XVI. i početkom XVII. st. dali izraditi prvi rječnik, prvu gramatiku, prvi pravopis, izabrali štokavsko narječje kao književni jezik, što potvrđuje da je hrvatski jezik već u to vrijeme nominiran kao književni jezik, a ne - kako se do tada smatralo - reformom Ljudevita Gaja u vrijeme Narodnog preporoda u 19. st. Ne treba posebno naglašavati da sva ta i neka druga otkrića o. Stjepana Krasića iz temelja mijenjaju dosadašnja saznanja, za što mu je 2005. godine Sveučilište u Zadru podijelio počasni doktorat. Najnovije otkriće o. Krasića je s područja staroga vijeka, a odnosi se na temu o kojoj se prije dvije godine govorilo u cijelom svijetu: „Milanskom ediktu" iz 313. godine. Na tu temu objavio je znanstvenu raspravu u kojoj je dokazao da nikada nije postojao neki dokument pod tim naslovom, niti je 313.godine car Konstantin prvi dao slobodu kršćanima, nego dvije godine prije toga car Galerije, što znatno mijenja stariju opću i crkvenu povijest.
Priznanja i nagrade
O. Krasić dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, među kojima Red Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića koje dodjeljuje predsjednik RH za izuzetne rezultate na istraživanju hrvatske povijesti, zatim nagrade za životno djelo od općine Čitluk, Zadra i Dubrovačko-neretvanske županije te brojnih drugih priznanja i nagrada kulturnih i znanstvenih ustanova. Biografija o. Krasića može se naći u brojnim enciklopedijama, biografskim rječnicima i leksikonima u zemlji i inozemstvu. I ovom prigodom čestitamo mu na 50. obljetnici svećeničkog reda i njegovom dugogodišnjem plodnom znanstveno-istraživačkom radu.
