Cvijet Hercegovine - Čapljina, osim svog mediteranskog štiha, uskoro će ugostiti i onaj zapadnoeuropski, a iza svega stoji svjetski poznati likovni umjetnik koji svoje radove s temama urbane ikonografije izražava putem figuracije, piše Večernji list BiH.
U Založbi kralja Tomislava u Čapljini, odnosno galeriji Hrvatskog kulturnog središta, aktivno se priprema velika izložba jednog od najpoznatijih hrvatskih slikara i grafičara Lovre Artukovića, a po čijoj će ideji događaj biti prilično specifičnog karaktera jer će se dio radova izložiti u prostoru koji nije galerijski, već je namijenjen za višenamjensku dvoranu, dok je dio radova urađen na betonskim zidovima. Izložba naziva "Tiho kazalište" bit će postavljena od 8. lipnja do 21. srpnja.
Odlučujući trenutak
Što ga je nagnalo da se odluči za Čapljinu, odnosno Hercegovinu, pitali smo Artukovića. Odgovor je bio da su upravo Hercegovci bili ti koji su svojim zalaganjem i upornošću pridobili pozornost ovog majstora figuracije, a sam Artuković, osim toga, ističe i kako je možda odlučujući trenutak bio uvid u sam prostor u kojemu će izlagati.
Pregovori su, naime, trajali jedno vrijeme, a kada je ugledao sam prostor Založbe, odnosno buduću višenamjensku dvoranu, odluka je brzo pala.
- Kako su svi umjetnici, ali i ostali ljudi prilično tašti, ovo je bio izazov za mene, koji sam prihvatio... Mislim da je ovaj prostor bio odličan, ali ima tu i nekih drugih slojeva: moje podrijetlo je odavde iako sam rođen u Zagrebu. Otac je iz Klobuka, a majka iz Mostara - kazao je Artuković.
Ipak, ključni motiv za izlaganje bio je vođen željom da "svlada" ovako veliki prostor. A u tom prostoru, odnosno budućoj dvorani, Artukovića smo upoznali u trenutku kada je dovršavao svoje radove na samom betonu. Ističe nam zanimljivost kako je navedeni prostor zapravo namijenjen budućoj kazališnoj dvorani, pa je stoga i projekt nazvao "Tiho kazalište".
Hrđa kao boja
Prvo što nam je privuklo pozornost su slike ljudske figure u neobičnoj boji, a koje su "uhvaćene" u trenutku kretanja, što ih čini još življima i plastičnijama. Ispostavit će se poslije kako ovdje uopće nije riječ o boji, barem ne kada o materijalima za likovni izražaj razmišljamo na klasičan način. Artuković nam je otkrio i kako je ideja bila da se radi upravo u sirovom betonu u kojemu se ponekad pojavljuju određene oksidacije, i to kao da likovi izlaze iz zida, poput nekih duhova koji žive u ovom kazalištu, a pritom mu je na pamet sinula ideja kako bi kao boju mogao koristiti ni manje ni više nego hrđu.
- Želio sam nešto potpuno novo te sam našao ljude u Zagrebu koji su bili voljni za mene proizvesti hrđu. I oni su zaista proizveli 10 kilograma hrđe - priča nam kroz smijeh Artuković. Finalni rezultat je iznimno upečatljiv te pokazuje kako se inovativnost, sklonost novom i drugačijem isplati.
Drugi dio izložbe u ovom masivnom prostoru čini i nekoliko slika s temama odmora, a na kojima se kao središnji dio pojavljuju ljudske figure, ali i motiv vode. Drugi dio slika će biti u galeriji.
S obzirom na to da nema iskustva s izložbama u BiH, želja je bila da ljudi vide ono što radi te su se organizatori odlučili na svojevrsnu instalaciju u kojoj su prisutne i slike, ali i njegova priča, odnosno proces stvaranja. A figure u betonu pričaju svoju fabulu, naravno, onima koji su željni istu prepoznati.
- Htio sam likovnim jezikom napraviti malu priču koja se može čitati, a i ne mora. Ovo je sve isti lik, to je moja prijateljica, model Lukrecija iz Berlina. Netko se šulja, trči, pojavljuju se sjene..., može se čitati kao jedna drama ako se hoće - kaže nam Artuković.
Umjetnika smo pitali i koliko je njegovo preseljenje u Berlin utjecalo na motive u likovnim djelima; kaže nam kako je utjecaj izniman te podsjeća kako u Berlinu živi 23 godine, a kroz razgovor otvaramo i temu koja se odnosi na utjecaj sredine na izgradnju jednog čovjeka. Artuković nam pritom navodi i kako je za njega odlučujuća bila činjenica da je otišao u sredinu koju nije poznavao; riječ je o svojevrsnom prekidu veza, odnosno procesu u kojemu je, može se utvrditi, počeo iz početka, a sve je utjecalo na sam rad ovog likovnog majstora.
BiH je uistinu počašćena gostovanjem umjetnika jednog ovakvog kalibra, svjetskog glasa, a čija djela, za koja je dobio brojne nagrade, krase brojne zbirke.
Lovro Artuković rođen je u Zagrebu 1959., a među brojnim značajnim događajima iz života valja navesti i kako je devet godina radio kao docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 2001. godine seli se u Berlin, gdje i danas djeluje kao slobodni umjetnik.
