Ne zove se tako i nema sve ovlasti koje imaju Federacija BiH i Republika Srpska, ali Distrikt Brčko de facto je treći entitet u Bosni i Hercegovini. Nekadašnja općina Brčko bila je do rata jedna od multietničkih lokalnih zajednica u BiH, da bi tijekom rata upravo Brčko bilo poprište nekih od najžešćih borbi HVO-a, Armije RBiH i Vojske RS-a.
Taj grad na Savi imao je strateški značaj jer je kroz njega prolazio cestovni koridor koji je povezivao teritorije pod kontrolom Srba na istoku i zapadu BiH. S druge strane, Hrvati i Bošnjaci tu nisu međusobno ratovali i moglo bi se kazati da su dvije 108. brigade prilično dobro surađivale. No, pokušaji da se prekine srpski koridor i izbije na Savu nisu bili uspješni. Rat je okončan svojevrsnom pat-pozicijom u kojoj je svaka od triju strana kontrolirala dio nekadašnje općine Brčko. Kako njegov status u Daytonu nije reguliran, pristupilo se arbitraži u kojoj su (opet) Amerikanci imali ključnu ulogu.
Arbitražnom odlukom 2000. godine uspostavljen je Distrikt Brčko BiH kao zasebna administrativno-upravna jedinica u Bosni i Hercegovini koja ne pripada ni jednom entitetu, već državi BiH. U administrativno-pravnom smislu to je kondominij obaju entiteta. Skepsa u pogledu funkcioniranja Distrikta pokazala se neutemeljenom jer su uz međunarodnu pomoć tri strane u Brčkom u proteklih četvrt stoljeća izgradile prilično funkcionalan autonomni sustav koji ima svoje financije, policiju, pravosuđe, obrazovni i sustav političke vlasti. Hrvati, Bošnjaci i Srbi dijele vlast po unaprijed raspodijeljenim pozicijama i, u pravilu, riječ je o koncentracijskoj vladi.
Distrikt Brčko toliko je autonoman da ga i političari iz obaju entiteta često zaboravljaju u svojim predizbornim kampanjama, što za oko 83 tisuće stanovnika na tih jedan posto teritorija BiH i nije neka šteta. Ne svojom voljom Brčaci su ipak uvučeni u aktualnu političku i institucionalnu krizu u zemlji. Kako se Banja Luka i Sarajevo međusobno optužuju za urušavanje daytonskog Ustava, sve glasnije postavlja se i pitanje “konačnog statusa” Brčkog. Dok najveća bošnjačka stranka SDA od međunarodne zajednice otvoreno traži da odgovor na separatizam Milorada Dodika bude integriranje Brčkog u Federaciju BiH, vlasti RS-a jasne su u stavu da bilo kakva promjena statusa Brčkog može ići samo u smjeru povratka na granice razgraničenja s kraja rata. To bi značilo da RS kontrolira samu gradsku jezgru, a time i prometnu žilu kucavicu između istočnog i zapadnog dijela tog entiteta. U aktualnom trenutku to im je važno i zbog neometana kretanja Milorada Dodika te entitetskog premijera Radovana Viškovića i predsjednika Narodne skupštine RS-a Nenada Stevandića, za kojima je Sud BiH raspisao unutarnju tjeralicu. Oni se posljednjih mjeseci kreću neometano kroz RS i Distrikt Brčko, ali postoji realna mogućnost da pri prolasku kroz “treći entitet” budu uhićeni.
Kolika je važnost Distrikta Brčko, svjedoče i politički pozivi da međunarodne vojne snage EUFOR-a i NATO-a pojačaju svoju prisutnost upravo na tom prostoru. Jer, kao i prije 30 godina, Brčko je i danas jedna od ključnih strateških točaka u BiH. Baš kao i Daytonski i Washingtonski sporazum, i Distrikt Brčko američki je projekt. O njemu se danas brinu predsjedatelj Arbitražnog suda veleposlanik Clint Williamson i supervizor Louis Crishock. Sigurno je da Amerikanci neće dopustiti ugrozu trećeg bh. entiteta, ma koliko se u Banjoj Luci i Sarajevu kovali drukčiji planovi za Brčko. Iako jedini nemaju svoj entitet, Hrvati status Brčkog ne problematiziraju. U njihovoj viziji stabilne i funkcionalne BiH treći entitet ima drukčije značenje.
