Uloga Njemačke u obrambenoj strategiji NATO-a znatno se promijenila od 1990-ih godina: tada je Zapadna Njemačka bila država koja je direktno graničila s Varšavskim paktom. U slučaju napada s istoka, tadašnja Zapadna Njemačka bila bi prva na udaru. Njemačka vojska (Bundeswehr) i saveznici pokušali bi na teritoriju Savezne Republike potisnuti trupe Varšavskog pakta.
Danas je položaj Njemačke drukčiji: na istoku se nalaze zemlje poput Poljske, Češke, Slovačke, Mađarske, Rumunjske, Bugarske i baltičkih država. Sve su one u međuvremenu pristupile NATO-u. Na ovom proširenom NATO-području Njemačka više nije na potencijalnoj liniji razgraničenja, nego u sredini. U slučaju mogućeg napada Rusije bojišta bi se, prema svemu sudeći, nalazila istočno od Njemačke – na teritoriju novih članica NATO-a koje imaju izravnu granicu s Rusijom ili njezinim saveznikom Bjelorusijom. Iz toga proizlazi i nova uloga Njemačke kao baze za opskrbu.
Brigadni general i zapovjednik Pokrajinskog zapovjedništva Bavarske Thomas Hambach to ovako formulira: „Osnovna zadaća Savezne Republike u okviru NATO-a jest da raspoređivanje i opskrba funkcioniraju.“ Njemačka bi trebala funkcionirati kao logističko čvorište za NATO, ističe Hambach. Velik dio opskrbnih tokova iz SAD-a, južne i zapadne Europe susreće se na njemačkom teritoriju i od tamo se dalje raspoređuje prema bojišnicama, piše Deutsche Welle.
Otvori KEKS Pay
