Sutra se obliježava 10. godisnjica smrti dr. Slobodana Langa, tim povodom će u Vitezu, gdje je proglašen počasnim građaninom, biti upriličena promocija drugog izdanja knjige "Bijeli put, put čovjekoljublja 1994." autora Davora Kolende. Knjiga je značajnim dijelom sadržaja posvećena humanom djelovanje dr. Langa na području BIH, napose središnje Bosne. Kroz zanimljive, često i šaljive događaje, opisuje zgode i nezgode u kojima su sudjelovali dr. Lang, autor i brojni drugi likovi.
Knjiga je u petak, 20. veljače promovirana i u Dubrovniku. Pored autora knjigu su predstavili akademik prof. dr. Miro Jakovljević, dr. Andro Vlahušić i Branko Čulo, svi ujedno bliski suradnici dr. Slobodana Langa.
S osjećajem duboke zahvalnosti i ponosa predstavljam Vam drugo izdanje knjige „Bijeli put – Put čovjekoljublja 1994.“. Ovo nije samo knjiga. Ovo je svjedočanstvo jednog vremena, jednog prijateljstva i jednog iznimnog čovjeka – Prof. dr. sc. Slobodana Langa. Ovu sam knjigu napisao na njegov nagovor. Tjedan dana prije njegove smrti, dok smo razgovarali i prisjećali se naših zgoda i nezgoda, uspjeha i neuspjeha, naših nadanja i strahova iz ratne 1994. godine, rekao mi je: „Davore, to mora ostati zapisano. Ljudi moraju znati.“ Te su riječi bile obveza, kazao je autor knjige Davor Kolenda.
U dvadeset priča pokušao sam opisati naše zajedničke doživljaje tijekom provedbe humanitarnog dijela Washingtonskog sporazuma u Federaciji Bosne i Hercegovine. To nisu velike političke analize. To su priče o ljudima. O gladnima, ranjenima, prognanima. O onima kojima je pomoć bila pitanje opstanka. Dr. Lang je i prije toga pokazao što znači hrabrost i solidarnost. Bio je jedan od organizatora i sudionika Konvoja „Libertas“ 1991. godine za opkoljeni Dubrovnik. Dok su granate padale, on i njegov prijatelj Branko Čulo ostali su u gradu pod kišom granata, svjedočeći da se ljubav prema čovjeku i domovini ne mjeri sigurnošću, nego spremnošću na žrtvu, kazao je Kolenda. 1993. godine, zajedno s hrvatskim intelektualcima i svećenicima, organizirao je konvoj za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu kako bi pomogao šezdeset tisuća opkoljenih i životno ugroženih Hrvata Lašvanske doline. U Središnju Bosnu 1994. doveo je liječnike, hrvatske parlamentarce, članove Matice hrvatske, pjevače – poput Tereze Kesovije i članova Parnog valjka – i sve druge koji su mogli pomoći. Njegova ideja bila je da se u Novoj Biloj izgradi bolnica. Danas ta bolnica pruža medicinsku pomoć svim stanovnicima Središnje Bosne. To je možda najljepši dokaz da humanost nadživljuje rat. Zvali smo ga Premudri – i to s razlogom. Nije to bila samo šala. Bila je to potvrda njegove sposobnosti da u najtežim trenucima vidi put tamo gdje ga drugi nisu vidjeli. On je znao spojiti ljude, pomiriti suprotstavljene, otvoriti vrata koja su izgledala zatvorena.
Grad Dubrovnik prepoznao je veličinu njegova djela i dodijelio mu Nagradu za životno djelo. U Vitezu je proglašen počasnim građaninom. No najveća nagrada bila mu je – čovjek kojem je pomogao. Ovo drugo izdanje knjige izlazi u godini obilježavanja desete obljetnice smrti moga dragog prijatelja. Zato je predstavljanje u Dubrovniku i Vitezu više od književnog događaja. To je čin zahvalnosti. Obnova sjećanja. Podsjetnik da u najtežim vremenima čovjek može ostati – čovjek. Sretan sam i ponosan što sam imao priliku biti jedan od njegovih suradnika u tim velikim ostvarenjima humanitarnog rada koje je inicirao. Ako ova knjiga uspije barem djelić njegove dobrote, hrabrosti i mudrosti prenijeti novim naraštajima, smatrat ću da je ispunila svoju svrhu. „Bijeli put“ nije samo konvoj.
To je put savjesti. Put solidarnosti. Put čovjekoljublja. Želja mi je da ovom knjigom zajedno obnovimo uspomenu na jednog velikog čovjeka i na vrijeme kada smo, unatoč ratu, vjerovali da dobro mora pobijediti, kazao je autor Davor Kolenda.