U Finskoj je, s druge strane, taj princip osobne pripreme duboko ukorijenjen u svakodnevicu i smatra se normalnim. Takozvani „Kotivara“ – zaliha za hitne situacije koja uključuje vodu, hranu i važne potrepštine – treba kućanstvima omogućiti da prežive najmanje tri dana, idealno čak i tjedan dana, bez pomoći izvana. No, to nije jedina razlika u odnosu na njemački sustav pripreme za krizne situacije.
Finske preporuke za zalihe: 72 sata
Zalihe ne služe samo za preživljavanje tijekom prirodne katastrofe, velikih šteta ili višednevnog nestanka struje. Čak i gripa ili nesreća mogu uzrokovati da više ne možete izaći iz kuće. Zato finske vlasti preporučuju da se unaprijed osigura promišljeno skladište koje omogućuje samostalnu opskrbu tijekom 72 sata – dakle tri dana. Tko želi, može pripremiti i zalihe za sedam dana.
Zašto 72 sata?
Europska unija polazi od pretpostavke da vlasti i hitne službe trebaju između dva i tri dana da ponovno uspostave osnovnu opskrbu nakon krizne situacije.
Trajna hrana: što je stvarno potrebno
Najvažniji dio su – voda i tekućine. Preporučuje se 2 litre vode dnevno po osobi. Uz to i voda za kuhanje, higijenu i ispiranje WC-a. To je ista preporuka kao i u Njemačkoj.
Za tjedan dana, po osobi, Finska preporučuje sljedeće količine namirnica:
- 0,5 kg krumpira
- 0,5 kg riže i tjestenine
- 0,5 kg masti (npr. ulje, margarin)
- 0,5 kg šećera ili meda
- 1 litra trajnog mlijeka ili biljnog napitka
- 1,5 kg žitarica i pekarskih proizvoda
- 1,3 kg mliječnih proizvoda
- 1,5 kg povrća i korjenastog povrća (uključujući konzerve)
- 1 kg voća i bobičastog voća (svježeg ili suhog)
- 1 kg mesa, ribe ili jaja
- 100 g suhog voća poput grožđica, suhih šljiva ili datulja
- 90 g orašastih plodova ili sjemenki
- 100 g čokolade ili slatkiša
- Kruh, dvopek, rižini krekeri, hrskavi kruh
- Konzerve s ribom, mesom, gotovim jelima ili grahom
- Instant juhe, umaci u prahu, pire od krumpira u prahu, sojin granulat
- Keksi, čips
- Kava, čaj
- Pekmezi, voćni pire
- Müsli
- Energetske pločice, müsli pločice
Treba razmisliti i o posebnim slučajevima – kao što su dječja hrana, dijetalni proizvodi, hrana za alergičare ili hrana i voda za kućne ljubimce.
U Finskoj se takve zalihe ne čuvaju u posebnom skladištu. One su dio svakodnevice. Hrana bi se trebala redovno trošiti i nadopunjavati. Preporučuje se koristiti samo one namirnice koje osoba inače voli jesti. To znači: tko više voli tjesteninu od riže ili krumpira, neka stavi naglasak na nju. Meso se može zamijeniti ribom ili tofuom.
Usporedba s Njemačkom
Postoji još nekoliko razlika između finskog modela i njemačkih preporuka – primjerice, u količinama žitarica, mahunarki ili voća. Razlike izgledaju ovako:
Što još upada u oči
U finskom Kotivara modelu je dnevna količina kalorija po osobi niža (Finska: 1.800 – 2.000 kcal po osobi/dan; Njemačka: 2.200 kcal). To je namjerno određeno. Cilj modela je osigurati osnovne životne potrebe kućanstava na 3–7 dana pomoću esencijalnih namirnica. Iako je kalorijski unos smanjen, pažljivim odabirom namirnica osigurava se zadovoljenje svih energetskih i mikronutritivnih potreba, piše T-Online.
Kalorijski bogate namirnice poput orašastih plodova, suhog voća, slatkiša i energetskih pločica brzo daju dodatnu energiju ako osnovne namirnice nisu dovoljne. Osim toga, mogu se lako konzumirati u nuždi ili ponijeti sa sobom prilikom evakuacije.
Kritika sustava zaliha
Sustav ima i svoje slabosti: kritičari zamjeraju da je usmjeren na kratkotrajne krize poput nestanka struje ili nesreća, te da nije dovoljno prikladan za dugotrajnije krize koje traju dulje od tjedan dana. Previše se, kažu, oslanja na to da će država vrlo brzo ponovno uspostaviti osnovnu opskrbu.
Osim toga, zaliha koja se redovno nadopunjava – jer se svakodnevno koristi – može postati skupa. To se posebice odnosi na kvalitetnije i dugotrajnije namirnice. Na primjer, crni kruh skuplji je od bijelog kruha, a gotova jela skuplja su od svježe pripremljenih. Za kućanstva s nižim prihodima ili ona u ruralnim područjima to može predstavljati dodatno financijsko opterećenje.
