Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Kolumne

Zašto neka područja znanosti stagniraju

03. siječnja 2021. u 09:08 0 komentara 54 prikaza
znanstvenik
Foto: Thinkstockphotos.com

Iako su priče u prva dva nastavka ove serije o znanosti u 21. stoljeću bile smještene u davna vremena, treći nastavak pokazat će da sva već opisana temeljna načela procesa stjecanja i primjene novog znanja na dobrobit ljudi vrijede i danas – čak i u najnaprednijim područjima istraživanja.

Svako istraživanje započinje pitanjem, a pitanje je najčešće izvedeno iz postojećeg znanja. Mašta istraživača upotrijebit će postojeće znanje kako bi ponudila novo, točnije tumačenje prirode i pojava u njoj. Ta nova interpretacija može, ali i ne mora biti istinita, no svakako se razlikuje od prethodnih uvjerenja.

Zatim biva osmišljen pokus, ili eksperiment, čiji je cilj stvoriti nove informacije. One će pomoći u usporedbi vjerojatnosti dvije ili više različitih hipoteza. Pokusom se prikupljaju i analiziraju novi podaci, koji će pokazati koja se od hipoteza najtočnije poklapa s izmjerenim opažanjima. Eksperimentalna opažanja u pokusu osmišljena su tako da upozore na razliku između vjerojatnosti međusobno suprotstavljenih hipoteza.

Hipoteza koja najbolje odgovara mjerenjima provedenima u pokusu bit će zatim prihvaćena, a sve druge odbačene. Ako je prihvaćena hipoteza utemeljena na sasvim novoj ideji, a staro je vjerovanje odbačeno, tim je procesom stvoreno novo znanje.

Da bi ono postalo novim ljudskim znanjem u punom smislu, bit će najprije provjereno tako što će ga potvrditi i drugi znanstvenici. Nakon što ga nezavisnim opažanjima potvrde i drugi, to novo znanje postat će široko prihvaćeno u znanstvenoj zajednici. Nakon toga, novom znanju treba nastojati pronaći i primjenu, kojom bi se čovječanstvo dovelo u bolji položaj u prirodi u odnosu na svoje stanje prije stjecanja tog znanja.

Na temelju spomenutih načela možemo se zapitati što čini neko područje znanosti “uspješnim” u odnosu na druga područja. U modernoj znanosti, “uspješnim” se može smatrati područje znanosti koje privlači mnoge istraživače. Oni će upotrijebiti svoje dotad stečeno znanje i maštu kako bi postavili mnoga nova zanimljiva pitanja i razvili nove hipoteze.

Zatim će osmisliti i provesti brojne eksperimente, koji će stvarati nove informacije. Ti njihovi pokusi dovest će do prihvaćanja nekih novih hipoteza te stvaranja velike količine novog znanja u relativno kratkom razdoblju. Time će i intenzitet otkrića u tom području znanosti biti vrlo velik. U uspješnom području znanosti sva će nova otkrića vrlo brzo potvrđivati i drugi znanstvenici.

Čim se nove hipoteze potvrde izvan svake razumne sumnje, tada će ih cijela znanstvena zajednica u tom području prihvaćati bez otpora. U uspješnom su području znanosti često vrlo dobro razvijeni putovi i mehanizmi za prevođenje i primjenu novoga znanja na dobrobit ljudi. Zahvaljujući uspješnom području znanosti, nove će generacije živjeti bolje i sigurnije od onih prethodnih. Znanstvenici zaslužni za glavne učinjene prodore dobivat će za svoj doprinos zaslužene nagrade te biti prepoznati i cijenjeni po svojem djelu.

Shodno tome, postaju očigledni i rizici koji mogu učiniti neko područje znanosti neuspješnim. Ako to područje, iz nekog razloga, ne može privući veći broj obrazovanih i maštovitih znanstvenika, tada će intenzitet stvaranja novih znanja u takvom području znanosti ostati prilično malen. Uz manji broj motiviranih znanstvenika uključenih u istraživanja bit će potrebno dulje vrijeme kako bi se osigurala neovisna provjera novih spoznaja i potvrđivanje dobivenih rezultata u tom području.

Nakon što do potvrđivanja novih hipoteza dođe, područja znanosti mogu postati neuspješna ako već prepoznati vodeći znanstvenici počnu postavljati svoje vlastite interese iznad interesa razvoja znanosti, pogotovo ako nove potvrđene hipoteze dovode u pitanje njihov prethodni znanstveni rad i stečeni autoritet. Stoga će u neuspješnom području znanosti vodeći znanstvenici vrlo sporo prihvaćati nove ideje, koje donose mladi i neafirmirani istraživači, ili ih čak sasvim odbacivati usprkos dokazima. Naposljetku, čak i kada nove hipoteze postanu široko prihvaćene, doći će do izražaja da čitavo polje znanosti živi u svom vlastitom, izoliranom i samodostatnom prostoru, jer ne postoje dobro uspostavljeni mehanizmi za primjenu novih znanja kako bi se unaprijedio ljudski život.

Neće biti već razvijenih poveznica između znanosti i industrije pa će i taj dio posla, tj. primjena rezultata, ovisiti o samim istraživačima. Razloge zašto se neka područja znanosti razvijaju golemom brzinom, a druga stagniraju, treba tražiti u ovdje spomenutim opasnostima i opisanim potencijalnim rizicima za razvoj pojedinih grana znanosti.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.