Zemlja preciznih satova, zlatnih poluga, čokolade i sireva slavi sarajevskog Hrvata Vladimira Petkovića. Švicarska svog izbornika doživljava herojem unatoč tomu što su prošlog tjedna na Euru ispali od Španjolske nakon dramatičnog izvođenja penala. Petković je s nogometnom reprezentacijom postigao povijesni uspjeh. Bili su na korak do polufinala. Uspjeh je Petković gradio na momčadi čiji igrači igraju u 15 europskih klubova i imaju podrijetlo iz 15-ak država. Među njima izbornikovi su “zemljaci” iz BiH najbrojniji: Mario Gavranović (Gradačac), Haris Seferović (Sanski Most), Bećir Omeragić (Derventa) te Josip Drmić (Vitez).
Još jedan je bosanski Hrvat, Miroslav Blažević, bio na čelu švicarske izabrane vrste (1975.). Ćiro je prije toga bio igrač i trener švicarskih klubova FC Lausanne i FC Sion. Obojica izbornika igrala su i za Sarajevo. Ipak, više ćemo ih pamtiti po trenerskim uspjesima. Uz dva nogometna izbornika, i na čelu rukometne nacionalne reprezentacije Švicarske bio je Hrvat Vinko Kandija (Trogir).
Hrvati iz RH i BiH švicarskom su nogometu dali nemjerljiv doprinos. Još 30-ih godina velik trag ostavili su Ico Hitrec, Aco Živković i Josip Jakupić. Nekoliko desetljeća poslije Željko Perušić, Jurica Jerković, Zlatko Čajkovski, Željko Matuš i Ilija Katić, a u novije doba Ivan Rakitić, Mladen Petrić, Marijan Urtić, Zlatko Hebib, Oliver Marić, Ilija Ivić…
Moglo bi se pobrojiti još dosta nogometaša, ali i drugih sportaša podrijetlom s naših prostora. Jednako kao i u drugim profesijama. Dvojica nobelovaca kemičara, Sarajlija Vladimir Prelog i Vukovarac Lavoslav Ružička, velik su dio života proveli u Švicarskoj, gdje su i umrli. Fizičar, izumitelj Davor Pavuna, doktor Žarko Dolinar i kardiokirurg Marko Turina također su radili u Švicarskoj.
Hrvati se u toj državi uglavnom okupljaju u 80-ak kulturnih i sportskih udruga, no međusobno nisu povezani krovnom organizacijom. Imaju sportski klub Croatia. U Švicarskoj djeluje 12 katoličkih misija. Počeci vjerskog dušobrižništva nad Hrvatima datiraju iz 1951. kada je tamo dolazio fra Lucijan Kordić. Prva Hrvatska katolička misija (HKM) osnovana je 1967. u Zürichu. Vjernici su umreženi i putem tromjesečnog glasila “Movis”. Važna je i uloga prosvjetara u očuvanju jezika i kulture, odnosno hrvatskog identiteta. U ovoj godini 13 učitelja održavalo je nastavu za 631 učenika.
Hrvati su se u Švicarsku počeli doseljavati u valovima sredinom 60-ih i 70-ih te nakon Domovinskog rata. U počecima uglavnom su se zapošljavali kao tehnička inteligencija i liječnici. Posljednja dva desetljeća tamo pretežito odlaze Hrvati iz Bosanske Posavine i Hercegovine. Posao uglavnom traže u većim industrijskim naseljima i gradovima. Zbog sustava kvota doseljavanje je usporeno. Procjenjuje se da je u Švicarskoj oko 80.000 Hrvata. Brojka se smanjuje i zbog posljedica naturalizacije, odnosno stjecanja švicarskog državljanstva. Integracija stranaca jedan je od njihovih prioriteta.
U Švicarskoj je 60.000 građana iz BiH. Oni se u njezinu političkom sustavu snalaze lakše od drugih. U švicarsku jezičnu konfederaciju, odnosno saveznu državu s 26 kantona, dolaze iz višenacionalne BiH: države s dvama entitetima, 10 kantona/županija i jednim distriktom. Svaki od kantona ima vlastiti ustav, skupštinu, vladu i sudove, zbog čega se Švicarska smatra jednom od najdecentraliziranijih na svijetu. U toj maloj neutralnoj državi s osam milijuna stanovnika istodobno su primijenjeni različiti kriteriji: etnički, jezični, kulturni, povijesni, vjerski. Od oblasti koje su nominalno u potpunoj nadležnosti kantona najbitnije su osnovno i srednje obrazovanje, kultura, reguliranje lokalnih crkvenih pitanja, urbanizam, jezična politika, zaštita kulturnog i povijesnog nasljeđa, briga o određenim socijalnim kategorijama i lokalni porezi. Ima dugu tradiciju neutralnosti, ali i međunarodne suradnje i sjedište je brojnih međunarodnih organizacija. Švicarska je rijetki uspješan primjer političke integracije multietničke i multijezične populacije.
U uređenim političkim sustavima naši iseljenici uzorni su građani. Ambijent ih motivira da budu uspješni sportaši, znanstvenici, radnici, političari… U Švicarskoj funkcioniraju kao sat, a doma kao švicarski sir, s dosta rupa. BiH treba nekog Petkovića koji, poput njega, može sastaviti reprezentaciju koju čine igrači 15-ak nacionalnosti. I funkcioniraju kao švicarski sat.
Društveni ambijent u BiH vjerojatno mu ne bi bio vjetar u leđa. Ali možda bi Petković pronašao neku švicarsku formulu uspjeha. Ako bi u tome uspio, bio bi kandidat za Nobela. I to ne za sport, već za kemiju. Poput njegova sunarodnjaka, Švicarca iz Sarajeva Vladimira Preloga koji je Nobela dobio za organske prirodne spojeve i stereokemiju. Petković bi za - međunacionalnu kemiju.•
