Postoje autori koji pišu o strahu i postoje oni koji ga razumiju. Romani Shirley Jackson ne oslanjaju se na čudovišta koja iskaču iz mraka, nego na ona koja već sjede za stolom, među obitelji, u svakodnevici koja počinje lagano, ali nepovratno kretati se u pogrešnom smjeru. U njezinu radu osjeti se nasljeđe gotike, ali i snažan utjecaj autora poput Edgara Allana Poea, s njegovim psihološkim ponorima, te Nathaniela Hawthornea, čija je fascinacija krivnjom i moralnom sjenom jasno odjekivala u njezinim pričama. U vremenu kada je horor često bio vezan uz vanjsko, nadnaravno i eksplicitno, Jackson je okrenula pogled prema unutra. Strah kod nje nije buka, nego šapat. Nije događaj, nego stanje. I upravo zato njezini romani poput “Prokletstva kuće Hill” i “Oduvijek živimo u dvorcu” ne prestaju živjeti nakon posljednje stranice, nego se polako nastanjuju u čitatelju, tamo gdje je najteže pobjeći.
“Oduvijek živimo u dvorcu” Shirley Jackson gotički je roman koji se smatra klasikom američke književnosti 20. stoljeća. Napisan je varljivo jednostavnim jezikom, ispričan od pomalo nepouzdanog pripovjedača, a pratimo obitelj nakon velike tragedije.
“’Loše ih je mrziti”, Constance je rekla,” to samo oslabljuje tebe”, ali mrzila sam ih svejedno... “ “Oduvijek živimo u dvorcu” - Shirley Jackson
“Jedemo godinu, malo po malo. Jedemo proljeće, ljeto i jesen. Čekamo da nešto naraste pa to pojedemo.”
Sestre Constance i Mary Katherine (koju odmilja zovu Merricat), kao i ujak Julian, jedini su preostali članovi nekoć jake i imućne obitelji Blackwood. Što se stvarno dogodilo kobne noći prije šest godina, saznajemo iz nebuloza ujaka Juliana, koji je preživio trovanje arsenom, ali ne i bez posljedica. Iako su osuđeni od okoline, bez stvarnog znanja tko im je ubio obitelj, tri člana obitelji Blackwood uspjela su stvoriti privid rutine kojom su zadovoljni. Njihov mir remeti dolazak rođaka Charlieja te se pomalo u jezivoj atmosferi otkrivaju strašne tajne, a i osobine pojedinih članova obitelji. Na površinu izlazi i okrutna narav ljudi koji nisu spremni prihvatiti drugačije osobe. Iako se često svrstava u horor, više bih rekla da se radi o psihološkom gotičkom romanu koji ogoljuje ljudsku narav. Jezivost psihe jednog od glavnih likova upućuje u nestabilno psihičko stanje uma, a stravičnoj noti romana dodatno doprinose razni rituali “zaštite od zla” tog istog lika. Hoćemo li stvarno saznati pravog krivca nesretne sudbine ostatka obitelji? Hoće li grad prihvatiti neobične sestre? Ili će pak biti osuđene na izoliranost i jedna na drugu? Što Charlie želi od Blackwoodovih? To su samo neka pitanja koja se pojavljuju tijekom čitanja knjige, koja će sigurno iznenaditi svakog čitatelja.
Malo strašnija i jezivija knjiga iste autorice je i “Prokletstvo kuće Hill”. Ovaj je roman bio inspiracija i za mnoge ekranizacije upravo zbog svog mračnog i strašnog tona.
“Ustraj na svojoj šalici zvijezda; jednom kad te zarobe da budeš kao svi ostali, nikad više nećeš vidjeti svoju šalicu zvijezda...” “Prokletstvo kuće Hill” - Shirley Jackson, Vortopalabra
“Mir, Eleanor je pomislila konkretno; na ovom svijetu želim jedino mir, tiho mjesto gdje mogu leći i razmišljati, tiho mjesto u cvijeću gdje mogu sanjariti i pričati si lijepe priče.”
“Prokletstvo kuće Hill” posjeduje odličnu karakterizaciju likova, poigravanje s granicama stvarnog i nestvarnog, kao i lagani stil pisanja koji te uvlači u priču još više. Sam početak priče nekako je pomaknut, kao da nije na mjestu. Kako se radnja odvija, primjećujemo kako su i ostali događaji izvan tijeka, cijela priča kao da je pomaknuta za jedan tren, jedan pogled, jedan osjećaj. To ćemo kasnije vidjeti i kada se otkrije da je i sama kuća u kojoj će naši likovi obitavati u potrazi za “nadnaravnim” doživljajima napravljena malo pogrešno, dijelovi su malo pomaknuti pri izgradnji. Četiri potpuno različite osobe dolaze u kuću za koju se vjeruje da je opsjednuta. Jedan od njih je profesor koji je to sve organizirao u svrhu istraživanja. Čitatelj otkriva radnju kroz doživljaje Eleanor, bojažljive djevojke koja je upravo ostala bez majke, kojoj je posvetila život njegujući je, a u djetinjstvu je imala neobično nadnaravno iskustvo. Odvija li se priča samo u njezinoj glavi ili su događaji niz neobičnih okolnosti? Definitivno je riječ o jako zanimljivo zamišljenom romanu koji ne otkriva previše, ali osjećaj jeze prati nas u stopu. Ovaj je roman ostavio snažan trag na niz suvremenih autora, osobito na one koji istražuju psihološki horor i “unutarnje” strahove kao što su Stephen King, Neil Gaiman, Sarah Waters i Paul Tremblay, ali i za stvaranje filmova strave, što je, po meni, i više nego dovoljan razlog za čitanje. Ekranizacije “Prokletstva kuće Hill” pokazuju koliko je djelo Shirley Jackson otvoreno različitim interpretacijama, od suptilnog, psihološkog horora do vizualno naglašenijih i modernijih verzija. Najnovija i možda najpopularnija reinterpretacija dolazi kroz seriju “The Haunting of Hill House”, koju potpisuje Mike Flanagan. Ovdje se priča širi izvan samog romana, uvodeći obiteljsku dramu kroz više vremenskih linija. Strah je i dalje prisutan, ali jednako važni postaju tuga, trauma i nasljeđe obiteljskih odnosa. Serija ne adaptira roman doslovno, nego ga koristi kao temelj za nešto šire. Bez obzira na pristup, svi se vraćaju istoj ideji - da pravi strah ne dolazi iz kuće, nego iz onoga što likovi u nju unose.
Ova dva romana odlična su za početnike u istraživanju horor-žanra, upravo zbog jednostavnog stila pisanja, odlične psihološke karakterizacije likova i jezovitosti koja se osjeti tijekom čitanja.•
Otvori KEKS Pay
