Naslovnica Kolumne

Unatoč svemu “Dođite na svjetlo”

Objava 01. travnja 2017. 0 komentara 1 prikaza
za pokbih fra Iko Skoko  snimio Jozo Pavkovicc

Čovjek se brzo navikne na neko životno stanje, pa i na neprilike. Nakon dugih nevolja ponekad izgubi volju i snagu. Ne da mu se ustati. Ne da mu se ići u promjene. Negativne navike pritišću i zarobljavaju čovjeka. Narod kaže: čovjek se navikne na sve, pa i na teškoće. Teško se čovjek, jedna obitelji ili jedan narod, može sam izvući iz svoga ropstva i svoje tame. Treba mu pomoć. Nitko ne može pomoći kao što može Gospodin!

Izraelci su se navikli na ropstvo. Teško im je bilo i pomisliti na povratak u Obećanu zemlju iz koje su prognani jer bijaše opustošena, zapaljena i prazna. Hram bijaše srušen. Nisu imali više središta oko kojeg su se okupljali. A ropstvo je dugo trajalo. Ipak, po Božjem nadahnuću, proroci bude u njima nadu. Posebno su neumorni bili Ezekiel i Izaija. Proroci ih potiču na život. Oni im prenose jednu novu nadu. Ono što su mnogi sanjali, Izaija najavljuje da se ostvaruje! Međutim, trebalo je prenijeti snažnu Božju poruku da se vrate u spaljenu zemlju. Najavljuje Izaija kako će ih zaštititi sam Bog. Preko Izaije Bog govori: “U vrijeme milosti ja ću te uslišiti, u dan spasa ja ću ti pomoći. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu, da kažem zasužnjenima: ‘Iziđite!’ a onima koji su u tami: ‘Dođite na svjetlo!’” (Iz; 49,8-9). Prorok im prenosi Božju ljubav i blizinu. A ta ljubav progovorit će i preko prirode. Rodila se nada i radost, okupljaju se svi, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske. To bijaše razlog pozvati da kliču nebesa, da se veseli zemlja, da podvikuju planine od veselja! Vratilo se među njih veselje što Gospodin tješi narod svoj, On je milosrdan nevoljnima. Ipak, postoje i suprotna mišljenja i osjećaji, beznađe, pesimizam. Čak i na Sionu, koji je bio središte zemlje i naroda, govorilo se: “Gospodin me ostavi, Gospod me zaboravi”.

Prorok Izaija koristi usporedbu da ih ohrabri. Čak se može dogoditi da žena-majka zaboravi svoje dojenče i izgubi sućut za čedo utrobe svoje. Međutim, ne može se dogoditi da Gospodin zaboravi svoj narod. Gospodin je uvijek vjeran i Njegova ljubav je bezuvjetna. Gospodin govori i danas. Svi smo mi Njemu posebni i važni. Ljubi nas svakog pojedinačno. Poziva i nas da iziđemo iz svojih svakodnevnih ropstava, tama i inih te dođemo na svjetlo! •

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Message