Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Kolumne

Izborna kampanja u BiH se s plakata i skupova preselila u virtualni svijet mržnje

Softverski, odnosno stranački botovi za sitan novac pišu afirmativne komentare za svoje stranke i diskreditiraju konkurenciju. Skriveni u svojim sobama, bez odgovornosti mogu tipkati što god hoće
20. rujna 2022. u 07:00 523 prikaza

 

Kao u koroni, kada su se radna mjesta iz ureda premjestila u obiteljske domove, tako se predizborna kampanja u BiH s ulica i skupova na javnim mjestima sada umnogome preselila u virtualnih svijet društvenih mreža. Iako se održavaju stranački skupovi, njihov broj i masovnost ipak su smanjeni. Manje je i lobiranja od kuće do kuće, sučeljavanja, jumbo plakata...

Nema više ni plaćenih oglasa u tiskanim medijima. I oni su se preselili na Google pa s njegove mreže dirigirano "iskaču" i na onim portalima koji bi radije platili da ih nema. Za razliku od prijašnjih brojnih predizbornih masovnih skupova, bitka za glasače rasplamsala se u medijima, na portalima, Facebooku, Twitteru...

Softverski, odnosno stranački botovi za sitan novac pišu afirmativne komentare za svoje stranke i diskreditiraju konkurenciju. Skriveni u svojim sobama, bez odgovornosti mogu tipkati što god hoće. I koliko hoće. Učinkovitije od plaćenih oglasa. Mnogi nasjedaju na njihove "fake news". Autorima se ne zna ime i prezime. Iz "ilegale" raspiruju mržnju na sve opasniji način. Nevjerojatna je količina nepodnošljivosti koju izražavaju prema drugom i drukčijem. Lažne vijesti, spinovi, optužbe još više pojačavaju tenzije u ionako podijeljenoj zemlji. Predizborna kampanja na površinu je izbacila sve teme o kojima se dosad govorilo samo u "rukavicama".

Ne skriva se više da se državu želi podijeliti ili je učiniti unitarnom, ni da iz nje treba eliminirati cijeli jedan konstitutivni (hrvatski) narod. Bez ikakve odgovornosti ili ikakva straha protiv Hrvata se vodi fašistička mržnja. Iako su, prema Kaznenom zakonu BiH, za javno izazivanje ili raspirivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji tamo žive ili borave, propisane kazne od tri mjeseca do tri godine zatvora. Kada bi se striktno primjenjivao, veliki broj političara i medija morao bi već sutra na odsluženje dugotrajne robije. Vrijeđanje Hrvata u javnim i tajnim istupima je rasizam, ma, zapravo, čisti fašizam. Kako onda da u takvu ozračju Hrvati doživljavaju BiH svojom domovinom!?

Uz support nevidljivih stranačkih botova, pojedini bošnjački političari koriste svaku prigodu za optužiti matičnu domovinu svih Hrvata. Izvlače iz konteksta bilo kakve izgovorene rečenice kojima bi ih se moglo napasti. Na udaru je državni vrh. Primjerice, prošli tjedan objavljena je laž da je Milanović na Brdu kod Kranja u privatnom razgovoru negirao genocid u Srebrenici. Ništa nije vrijedilo što je bošnjačka ministrica Bisera Turković kasnije to demantirala. Prekasno. Vijest se munjevito raširila i izborila u javnosti za vjerodostojnost. Osobito se član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović potrudio da je potvrdi i tako se osveti Milanoviću koji ga često podsjeća da je tijekom rata, kao šef policije, tolerirao zločine mudžahedina.

Također, i Milanovićeva izjava kako će RH slati vojnike u BiH pretvorena je u suprotnost. Prešućuje se da ju je on izrekao u kontekstu slanja vojnika iz RH kao dijela EUFOR-ove mirovne misije "Althea". Zamjenom teza želi se implicirati nešto drugo. Zapravo, uplašiti bošnjački narod. Ujedno se prešućuje kako je Hrvatska vojnike slala jedino devedesetih kada je Alija Izetbegović molio Tuđmana da pomognu u oslobađanju BiH. Hrvati i Bošnjaci moraju konačno shvatiti da su - zauvijek susjedi. I živjeti kao dobri susjedi i komšije.

U sljedećih desetak dana, odnosno do izbora, 2. listopada, stranačko-političke mašinerije nastavit će s još žešćim optužbama. Kandidata za državnu i još 12 županijskih i entitetskih skupština i domova te Predsjedništvo BiH i čelnike RS-a više je nego ikada. Čak 7257. Na popisu je gotovo jednako glasača i stanovnika. Većina njih živi u neprestanim kampanjama. Ovo su 14. izbori u posljednjih četvrt stoljeća. Birači su zaboravili da 90 posto obećanog u prijašnjim kampanjama nije ispunjeno. Stranke i nemaju programe, izuzev deklarativnog zalaganja za bolju budućnost. I napadanja stranaka iz drugih naroda. Svi se uglavnom obraćaju samo glasačima iz svoga naroda. Nacionalne stranke stvorile su vojsku simpatizera i zapošljavanjima u javnim institucijama. K tomu, u ovom razdoblju javnim novcem dodjeljuju jednokratne i druge pomoći, otvaraju javne radove, presijecaju vrpce...

U izbornoj noći 2. listopada saznat ćemo kako se puno toga nije promijenilo. Bit će to još jedno prebrojavanje naroda. Svi će glasovati za svoje. A ne iziđu li masovno, Hrvati riskiraju da ih Bošnjaci potpuno izbace iz vlasti. Čemu onda izbori dok se ne riješi Izborni zakon?! Jeftinije je bilo u Daytonu uspostaviti tri monarhije i međunarodnog kralja. Ionako su od tada (uglavnom) isti na vlasti. Možda bi do danas narod zavolio svoje kraljeve, careve, sultane, kneževe, vojvode..., poput Britanaca koji su jučer pokopali svoju kraljicu. •