Hladno je zimsko jutro. U zoru stiže poruka od Vanje da je otišao naš Josip.
I evo, otvaram prazan list na laptopu, ali riječi su stale. Neće vani. Bjelina mi ne djeluje inspirativno. Na zaslonu mapa naslova: Josip, kolumne 2025. Tek ih je nekoliko u njoj. Tko je i pomislio da će ostati tek započeta, s nekoliko ovogodišnjih kolumni! I pretprošloga ponedjeljka, dok su ga vozili k bolnici, nije zaboravio na svoju posljednju kolumnu koju je napisao za Večernji list. Ani je rekao da mi je pošalje.
Upoznala sam ga još koncem 80-ih preko moje školske prijateljice Anna-Marije, njegove kćeri. Zamijetio je moj “intervju” s Dervišem i Smrti u školskome listu Stare gimnazije i rekao joj da predivno pišem. Poslije je, pričao mi je, redovito pratio moje tekstove u Glasu Brotnja, za koji sam kao studentica pisala nostalgične priče iz metropole. Početak moje novinarske karijere koncem 90-ih i početkom novoga tisućljeća vezan je uz Maticu hrvatsku Mostar. Počela sam raditi i u Matičinu press-uredu, poslije voditi cijeli ured te dugi niz godina biti uz Josipa i Maticu kao glasnogovornica.
“Draga Misijana, drago nam je da si nam se pridružila, bit će tebi lijepo s matičarima”, rekao mi je tog poslijepodneva kad me je pozvao u svoj ured da razgovaramo o novome poslu.
Posljednji sam ga put vidjela na sjednici Predsjedništva MH, nekoliko dana prije no što će zauvijek napustiti svoj ured, svoju Maticu. Prišao mi je, pitao tiho: “Kako ide studij junioru”, izložio prijedloge za novo Mostarsko proljeće. Htio je da ove godine bude posebno… Kao podsjetnik na dobra stara vremena. I rekao da mu je bila čast biti utemeljitelj i voditelj projekta Mostarsko proljeće – Dani Matice hrvatske, ali da je vrijeme za druge…
Nikad nije vrijeme, moj, naš Josipe! Matica, Mostarsko proljeće, Dani Matice bili su - Vi.
Brinuli ste se o svakome detalju, na naše Proljeće doveli najveća imena iz svijeta umjetnosti i kulture, predsjednike država, premijere, veleposlanike…
Mostaru, ranjenom poslije rata, dali ste razlog za život. Vratili kulturu i radost umjetničkih nadahnuća u spaljene i porušene crkve, na mostarske pozornice Kosače, HNK… Matica hrvatska Mostar i Mostarsko proljeće bili su dio Vaše obitelji. Mi svi to dobro znamo…
Poslala sam Vam poruku za godišnji domjenak HT Eroneta. Odgovarate: “Vidimo se, draga Misijana. I onda se družimo 6. prosinca. S kardinalom i Mirom slavimo!”
A toga 6. prosinca u hotelu “Mepas”, ne sluteći ništa, dragi predsjedniče, dragi Josipe, posljednji smo put održali promociju Vaše knjige. “Putevi i stranputice”. Bila je to i uvertira u Vaš 80. rođendan, 9. prosinca. “Nemoj to spominjati, Misijana”, kazali ste. A trebala sam spominjati. I trebali smo spominjati.
Naš prijatelj Miro Gavran jutros mi piše u poruci: “Tko je mogao pomisliti da će ona predivna promocija Josipove knjige biti, zapravo, veliki oproštaj od njega!”
Da, oproštaj sa stilom.
Dragi Josipe, čitam Vaše poruke. U prvi dan nove godine dolazi mi fotografija suncem i plavim nebom okupana Međugorja, detalj crkve i vanjskoga oltara. “Sretno i radosno novo ljeto, 2025.”, pišete. Odgovaram: “Hvala, predsjedniče, i Vama sve sretno i blagoslovljeno u novoj. Idemo dalje.”
A napravili smo tek korak-dva.
Dragi Josipe, putujte mirno u kraljevstvo gdje vas čekaju drugi veliki umovi, ljudi kojima ste kroz svoje kolumne udahnuli novi život. Vaš fra Didak, fra Grgo, Ivo Andrić, bez čije misli niste započinjali novu kolumnu. Bolio Vas je zaborav, prašina koja se bacala na riječi i djela ljudi koji su zadužili ovu zemlju. Ukazivali ste na propuste, kritizirali, britko i jasno. Ali sve s mjerom i argumentima.
Baš kao što ste bili i sami. Veliki gospodin, blaga pogleda, s lijepom riječi, suosjećanjem za svakoga.
Letite, dragi Josipe, u zagrljaj nebu gdje Vas čekaju i Vjeko Šutej i Luko, i Arsen i Vice, i fra Didak i fra Grgo, i čitava plejada onih o kojima ste rado pisali, s kojima ste se za života susretali, koje ste dovodili u svoju i našu Hercegovinu, da osjete ljepotu njezina krša, kamena i svjetlosti, u Mostar, na Matičino Proljeće. I, pazite nas odozgo.
Na putu prema vječnosti neka Vas prate naše molitve.
Vjerujem da će i u Vašem novom domu, onom nebeskom, kraj Vas biti pero i papir…
Zapravo, sigurna sam u to.
Otvori KEKS Pay
