suđenje

Svjedoci potvrdili: Naser Orić u tijeku napada na Zalazje bio ranjen i nije imao bradu

 Naser Orić
27.12.2016.
u 13:25

Danas je pred Sudom BiH nastavljeno suđenje Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću, optuženim za navodne zločine u općini Srebrenica, piše novinska agencija Patria.

Svoje iskaze danas su dali Mehmed Efendić i Suljo Čakanović. Oni su kao svjedoci obrane iznijeli činjenice i okolnosti u kojima su bili u vrijeme napada na selo Zalazje u ljeto 1992. godine.

Efendić, koji je sada zaposlen u MUP-u Tuzlanske županije, u vrijeme početka ratnih sukoba bio je 20-godišnji mladić u Gornjim Potočarima te se priključio neorganiziranoj formaciji u selu kojom je zapovijedao Meho Efendić.

- Moje prvo ratno iskustvo bilo je u Zalazju. Pozvao nas je Meho i priopćio da se Zalazje mora osloboditi jer je veliki broj granata upravo dolazio iz tog mjesta, a od čega su civili masovno stradavali. Ujutru rano, još je bila noć, krenuli smo prema Likarima. Kad smo iz šume došli do Zalazja, gdje smo vidjeli prve kuće, koje su bile udaljene od nas 150 metara, već je bilo svanulo. Došli smo putem Starog Zalazja. Na rubu šume smo se rasporedili. Bio sam uplašen kada je počelo djelovanje. Pucalo se, a ja, valjda zbog tadašnjih godina, bio sam u strahu. Stao sam iza jednog drveta i nisam se mogao pomjeriti. Meci i geleri udarali su o deblo – kaže Efendić.

 On je dodao da je iz smjera kuća gdje su bili srpski vojnici pružan žestok otpor.

- Dok sam bio tu, na mjestu događaja, nije bilo ni teoretske šanse da netko od pripadnika Armije RBiH uđe u Zalazje. Negdje oko 13 sati, po ponašanju Mehe Efendića, vidio sam da se nešto događa. Došao sam do njega i tada mi je rekao da je ranjen Naser Orić. Ja sam iskoristio prilikuda pobjegnem tada. Priključio sam se evakuaciji Orića. Sada me je sramota to reći, ali sam tada bio uplašen i odmah sam, da bih pobjegao, krenuo pomagati Oriću. Vodili smo ga prema Likarima i spustili smo se prema Pećištima gdje smo zatekli neko caddy vozilo koje nije imalo čak jedna vrata - istaknuo je Efendić.

Na pitanje odvjetnice Nasera Orića Lejle Čović kako je tada izgledao Orić i kada su stigli do ambulante, Efendić kaže:

- Sat i pol vremena nam je trebalo za dolazak do ambulante. Naser je bio isti kao sad, malo ljepši. Nije imao bradu i atletski je bio građen - istaknuo je svjedok.

Ovaj svjedok govorio je i o svom kasnijem angažmanu i o tome da je bio policajac u Srebrenici te je s međunarodnim snagama obilazio u više navrata Zalazje i druga sela te nije bio upoznat da je na groblju masovna grobnica. Također, on je kazao kako poznaje Ibrana Mustafića i da se sjeća da je on u Srebrenici tijekom rata ismijavao policajce zbog njihovih odora i da je lažno prijavio Orića za skrivanje nekog oružja, a da su inspektori utvrdili da je to lažna prijava.

Drugi svjedok Suljo Čakanović je medicinski tehničar koji je u ambulanti u Donjim Potočarima prvi pružio medicinsku pomoć ranjenom Oriću.

- Bio sam obaviješten od kurira dan prije nego što je krenula akcija na Zalazje i da bih bio bliže taj dan, bio sam u ambulanti Donji Potočari. Bilo je puno ranjenih taj dan, između ostalih, i moja majka, pa se jako dobro sjećam svega. Moja majka ranjena je oko 14 sati, a možda četrdeset minuta ili sat poslije donijeli su Orića. Ušao je u ambulantu vidno blijed i iscrpljen. Pridržavao se za jednog momka i skakučući na jednoj nozi, druga je bila u zraku. Imao je ozljede od gelera bombe u obje noge.

- Lijeva noga je bila više ozlijeđena, pa je skakutao na desnoj. Položio sam ga na krevet, on je plakao. Pitao sam ga zašto plače, i kazao da mora biti hrabar, jer je on borac. Orić mi je kazao da ne plače zbog svojih rana, već što je poginuo Feho (Fehim Salihović op.a.). Moj pokojni  brat družio se s Fehom i ja sam ga želio vidjeti posljednji put. Rekao sam momcima koji su donijeli Orića da ga raspreme, a ja sam izašao vani. Vidio sam caddyja bez vrata. Na krilu Arkana ležao je Feho. Okrenuo sam ga i pogledao - ispričao je Čakanović.

Odvjetnica Čović upitala je: “Tko je Arkan?”

- Amir Salihović, kojeg su zvali Arkan, bio je nećak pokojnoga Fehe – objasnio je Čakanović.

Ovaj medicinski tehničar zatim je nastavio s pričom o zbrinjavanju Orića.

- Naser je imao jake bolove u predjelu trbuha i testisa i bojao sam se unutarnjeg krvarenja, pa sam ga zadržao u ambulanti. Dao sam mu posljednju infuziju da se malo oporavi. U međuvremenu su stigla dva civila. Djevojčica i jedna žena koja je kasnije preminula od rana. One su bile hitnije pa sam Orića ostavio da leži – kazao je Čakanović.

Svjedok je istakao da su prije mraka morali napustiti ambulantu, jer nije bilo izvora električne energije.

- Orić je u sumraku između sedam i osam sati napustio ambulantu. Imao je šarenu uniformu koju smo mu uništili makazama, da bismo zbrinuli rane. Bio je blijed, jako...što me navodilo da ima unutarnje krvarenje. Nije imao bradu, jer da jeste ne bih mogao primjetiti toliko blijedilo – istakao je Čakanović.

Tužitelj Miroslav Janjić pitao je Čakanovića s kim je došao Orić. Nakon promišljanja svjedok je kazao:

- Došao je s Mehmedom Efendićem, manekenom, tako smo ga zvali – dodao je Čakanović.

Sljedeće ročište održat će se 24. siječnja 2017. godine kada će pred Sud BiH doći nova dva svjedoka obrane.

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije