Središnja tijela najveće bošnjačke Stranke demokratske akcije i formalno će danas potvrditi da će njihov predsjednik Bakir Izetbegović izaći na megdan zajedničkom kandidatu “trojke”, proširene na 14 stranaka, Denisu Bećiroviću.
Bez kalkulacija
Izetbegović je do posljednjeg trenutka kalkulirao, a kada je postalo jasno da pojedini kandidati ne mogu u taj politički ring, odnosno da na sljedećim izborima neće moći ni formalno biti u igri, poput Fadila Novalića koji je još u zatvoru, odlučio je ići do kraja. Na kraju krajeva, takav rasplet bio je najlogičniji. No, ovi izbori, za razliku od onih 2022. kada je izgubio od Bećirovića, imaju daleko veći ulog. SDA ne smije ponovno ostati izvan vlasti, a to bi mu se, čak i unatoč odličnom rezultatu na izborima za Parlament, moglo dogoditi ako se poklope određene varijable u Predsjedništvu, ali i državnom Domu naroda. Posebice stoga što se “oporba”, koja je sada u vlasti, ujedinila oko ove stranke, donosi portal Vecernji.ba. Izetbegoviću je izazovno i pitanje još jednog gubitka pozicije člana Predsjedništva BiH na izborima i zbog činjenice da će se apsolutno otvoriti pitanje može li takav čovjek i dalje voditi SDA. Čak i unatoč tome što je sin “oca nacije”. Zato ovoga puta ne smije kalkulirati. Eventualno može ići na dvije stolice i zajedno s vjerskom zajednicom, u kojoj ima većinu u njezinu Saboru, pokušati pokoriti “crvene” i otpadnike iz vlastitih redova. U toj utakmici svoje sudjelovanje, ali iz posve drugih razloga, najavljuje Semir Efendić. Njegova stranka je u rasulu, a vidljiva može ostati samo ako Efendić povisi ionako uobičajeni nacionalistički narativ. Izetbegović je, zapravo, kandidaturu već najavio u javnom istupu u kojemu je poručio kako se sam neće kandidirati, nego da je prepustio stranačkim strukturama da provedu ispitivanja “po dubini”, i u javnosti i u SDA. Nakon što je, kako tvrdi, dobio potporu svih regionalnih i županijskih organizacija, ostala je tek formalna potvrda Predsjedništva SDA. Njegova poruka da će “pobijediti, ako Bog da” jasno pokazuje da u utrku ne ulazi kao simbolički kandidat, nego kao čovjek koji pokušava vratiti osobni i stranački legitimitet izgubljen 2022. godine. Nije nevažno kako će završiti ova unutarbošnjačka utakmica. Upravo suprotno, ona bi mogla biti jedna od ključnih varijabli za rasplet izbora za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Razlog je jednostavan: Bošnjaci su približno četiri puta brojniji od Hrvata i zbog toga svako veće objedinjavanje ili rasipanje glasova unutar bošnjačkog biračkog tijela izravno utječe i na hrvatsku izbornu poziciju. Ako se ne dogodi ozbiljnije rasipanje glasova između Izetbegovića i Bećirovića, odnosno ako kandidatu Slavenu Kovačeviću, kojemu se pripisuje politički obrazac sličan onome Željka Komšića, ne ode značajan dio glasova, i to više od 120.000, Hrvati mogu očekivati da ovoga puta dobiju člana Predsjedništva kojega će dominantno sami izabrati. Upravo su brojke iz 2022. godine najbolji podsjetnik zašto je ta računica važna. Tada je Denis Bećirović osvojio 330.238 glasova, Željko Komšić 227.540, Bakir Izetbegović 214.412, a Mirsad Hadžikadić 30.968 glasova. Ukupno je u toj izbornoj utakmici bilo 803.158 glasova. S druge strane, kandidatkinja HDZ-a BiH Borjana Krišto osvojila je 180.255 glasova. Unatoč snažnoj potpori hrvatskog biračkog tijela, Komšić je ponovno izabran dominantno zahvaljujući bošnjačkim glasovima, čime je Hrvatima još jednom nametnut član Predsjedništva kojega oni u većini nisu birali. Sada je situacija drukčija, ali ne nužno jednostavnija. Hrvati ovoga puta imaju dva kandidata: Darijanu Filipović iz HDZ-a BiH i HNS-a BiH te Zdenka Lučića, kojega podupire oporbena hrvatska “petorka”.
Realne šanse
Na prvi pogled to bi moglo izgledati kao slabost jer dva hrvatska kandidata znače i mogućnost podjele hrvatskih glasova. Međutim, ključna utakmica ipak se ne vodi samo među Hrvatima. Ona se vodi i među Bošnjacima, gdje će odnos Izetbegovića, Bećirovića, Efendića i Kovačevića odrediti koliko će prostora ostati za izbor legitimnog hrvatskog predstavnika. Ako Bećirović i Izetbegović međusobno povuku najveći dio bošnjačkog biračkog tijela, a Kovačević ne uspije replicirati Komšićev model mobilizacije, hrvatski kandidati ulaze u znatno povoljniju poziciju. Čak i podijeljeni, mogu imati realnu šansu, osobito ako ukupni broj bošnjačkih glasova koji odlaze prema kandidatu namijenjenom hrvatskoj poziciji ostane ispod kritične razine. No ako se ponovi obrazac iz 2022., u kojemu značajan dio bošnjačkih birača strateški glasa za kandidata iz reda hrvatskog naroda, hrvatska politička volja ponovno bi mogla biti preglasana. Zbog toga Izetbegovićeva kandidatura nije važna samo za SDA i “trojku”. Ona ima šire posljedice za ukupnu arhitekturu vlasti u BiH. Za SDA je ovo pokušaj povratka u središte moći. Za “trojku” je obrana projekta koji je nastao upravo na porazu SDA. Za Bećirovića je to borba za potvrdu političkog kapitala iz 2022. godine. Za Izetbegovića je, pak, osobni referendum o tome može li nakon poraza ponovno biti stožerna bošnjačka politička figura. Za Hrvate, međutim, najvažnije pitanje nije samo tko će pobijediti među Bošnjacima nego koliko će se bošnjački glasovi raspršiti. U toj matematici krije se odgovor na pitanje hoće li se ponoviti Komšićev scenarij ili će hrvatsko biračko tijelo napokon dobiti priliku izabrati vlastitog člana Predsjedništva. Upravo zato kandidatura Bakira Izetbegovića nije samo unutarnja stvar SDA. Ona je jedan od ključnih elemenata izborne slagalice koja može odlučiti ne samo bošnjačkog nego i hrvatskog člana Predsjedništva BiH.•
Otvori KEKS Pay
