Ekstremno nevrijeme koje je pogodilo Zagreb i širu regiju više se ne može smatrati rijetkom pojavom koja se događa jednom u stotinu godina, kao ni ono koje je pogodilo BiH u listopadu 2024., kad su Jablanica, Konjic, Fojnica... završili pod vodom i kad je BiH zbrajala žrtve od poplava.
Stručnjaci upozoravaju da bi se takvi ekstremi mogli ponavljati svakih deset godina, a možda i češće, što je posljedica klimatskih promjena, zagrijavanja mora i specifične kombinacije atmosferskih uvjeta koji su stvorili oluju kakvu regija ne pamti. Glavna poruka je da se vrijeme mijenja brže nego što se društvo uspijeva prilagoditi, piše HRT.
"Oluje stoljeća" postaju sve češće
Nakon posljednjeg snažnog nevremena koje je poharalo Zagreb, znanstvenici sve glasnije dovode u pitanje stare klimatske procjene.
Atmosferski fizičar Branko Grisogono u emisiji HTV-a "Studio 4" upozorava da se koncept "povratnog razdoblja" mora hitno mijenjati. "Ta povratna vremena treba revidirati. Ono što je bilo jednom u 100 godina, očito ide ispod toga - i to vrijedi za sve više procesa", rekao je.
S njim se slaže i slovenska klimatologinja Lučka Kajfež Bogataj. "Ono što je nekad bilo jednom u 100 godina, u budućnosti će se događati možda svakih 10 godina", dodala je, ističući da ekstremi postaju nova normalnost.
Nevrijeme koje je prešlo granice
Oluja nije bila izolirani incident. Prije dolaska u Hrvatsku pogodila je Sloveniju, posebno područje Kranja i Gorenjske, regije koje inače nisu poznate po snažnim vjetrovima.
"Ne pamtimo ovakve invazije. Udari su išli do 140 km/h, što je za taj prostor nezamislivo", istaknula je Kajfež Bogataj. Regionalni karakter oluje potvrđuje da se radi o širem atmosferskom poremećaju, a ne o lokalnoj anomaliji.
Što se zapravo dogodilo?
Prema riječima Branka Grisogona, ključ leži u složenoj kombinaciji više faktora: aktivnog sjevernog Atlantika, prodora hladnog zraka prema Sredozemlju, stvaranja ciklone nad Genovskim zaljevom koja je dodatno ojačala nad toplim Jadranom te se sudarila s planinskim masivima poput Medvednice.
"Radi se o lancu događaja. Ako izvadimo jednu kariku, nećemo dobiti ovako ekstremne brzine", pojasnio je. Posebno je važan bio fenomen planinskih valova i djelomične rezonancije atmosfere. "Strujanje zraka i planine poput Medvednice stvaraju efekt pojačanja - to je bio ključ", dodao je.
Zašto su udari vjetra bili tako neobični?
Građani su primijetili neuobičajen obrazac - kratke, ali iznimno snažne udare koji su dolazili u valovima. "To nije bura ni jugo, ali dinamički je slično planinskim vjetrovima. Te 'refule' su rezultat rezonancije i slojeva zraka na visini od 2 do 4 kilometra", objašnjava Grisogono. Drugim riječima, radilo se o rijetkoj kombinaciji meteoroloških i geografskih uvjeta.
Klimatske promjene kao glavni krivac
Iako postoji više faktora, znanstvena zajednica sve jasnije upire prstom u klimatske promjene. Lučka Kajfež Bogataj ne ostavlja prostor za sumnju. "Znanost pokazuje da je ljudski utjecaj najmanje 95 posto. Ovakav porast temperature nikada nije zabilježen u povijesti", naglasila je. Poseban problem je ekstremno zagrijavanje - Sredozemno more nikad nije bilo toplije, kontinentalni dijelovi bilježe rekordne temperature, a kontrasti između toplog juga i hladnog sjevera postaju sve izraženiji. "Taj temperaturni kontrast dodatno pojačava ekstremne vremenske pojave", poručila je.
Kako se prilagoditi?
Ako se promjene više ne mogu zaustaviti, postavlja se pitanje mogu li se ublažiti posljedice. Odgovor je potvrdan, ali zahtijeva sustavan pristup.
"Treba nam plan. Ne možemo djelovati stihijski. Moramo uvesti klimatski sigurnu gradnju", naglašava Kajfež Bogataj. To uključuje jače i otpornije krovove, prilagodbu urbanizma, nove građevinske standarde i uključivanje osiguravajućih društava. "To nisu futurističke tehnologije, to je pitanje planiranja i političke volje", rekla je.
Hrvatska bez klimatskog centra
Grisogono upozorava na još jedan ključan problem. "U Hrvatskoj nedostaje klimatski centar koji bi objedinio podatke i vodio strategiju", rekao je. Bez takve institucije teško je planirati dugoročne mjere, osobito u političkom sustavu koji razmišlja u četverogodišnjim mandatima.
Hoćemo li živjeti u stalnom strahu?
S obzirom na sve češće ekstreme, postavlja se pitanje ulazimo li u eru stalne tjeskobe zbog vremena. Stručnjaci su jasni - panika nije rješenje. "Jedini lijek protiv panike je edukacija", kaže Kajfež Bogataj.
Naglasak stavlja na kontinuirano informiranje građana, obrazovanje svih generacija i bolju komunikaciju o rizicima. "Kad ljudi razumiju što se događa, lakše će se nositi s tim - i tražiti odgovore od politike", poručila je.
Ekstremne oluje više nisu iznimka, nego sve češća pojava. Stručnjaci upozoravaju da se nalazimo u prijelomnom trenutku, jer klimatske promjene ubrzavaju, infrastruktura zaostaje, a društvo se tek počinje prilagođavati. Ključno pitanje više nije hoće li se ovakve oluje ponoviti, nego koliko smo spremni za sljedeću.
Otvori KEKS Pay
