Vladajuća koalicija na državnoj razini već mjesecima ne funkcionira, a negativne posljedice raskola još se ne vide na federalnoj vlasti, a politički lideri "trojke" i HDZ-a nadaju se da će tako ostati i do kraja mandata.
Takvog optimizma na razini države nema jer je "trojka" odlučna u stavu da više i ne razgovara, a kamoli surađuje sa SNSD-om i Miloradom Dodikom. S druge strane, oporbeni blok SDS - PDP, koji bi "trojka" rado vidjela kao zamjenu SNSD-u u državnoj vlasti, nema izborni kapacitet za to. I tako se već mjesecima vrtimo u krug, uz sve glasnije najave da će status quo ostati do izbora planiranih za jesen iduće godine.
Raspadi prije kraja mandata
I nije ovo prvi put da se vladajuća koalicija raspala prije kraja mandata. Razlog vjerojatno leži u činjenici da način izbora i odlučivanja prednost daje matematičkim koalicijama koje se često nastoje izigrati stvaranjem tijesnih većina s relativnim gubitnicima. Umjesto da se odmah sjeda za stol sa strankama ili koalicijama s najvećim nacionalnim legitimitetom, što je važno u višenacionalnim državama kakva je BiH, nerijetko se u vlast guraju slabiji partneri. Takav slučaj imali smo u mandatu od 2014. do 2018. godine, kada su SDA i HDZ koalirali s SDS-om i PDP-om. Baš kao i sada, SNSD je i onda bio najjača srpska stranka, ali je ostao izvan vlasti. Imajući u vidu da je u Republici Srpskoj vlast formirao SNSD, učinak državne vlasti u tom mandatu bio je vrlo skroman. I tu se pokazalo koliko je važno imati po vertikali uspostavljenu vlast od županija, preko entiteta do državne razine. Da je tako, uvjerili smo se više puta u Federaciji BiH. Poznat je slučaj tzv. platformaške vlasti, kada je HDZ BiH, iako uvjerljivi izborni pobjednik u hrvatskom biračkom tijelu, izguran iz federalne vlasti. Platformaška koalicija SDA i SDP-a s Lijanovićima i HSP-om bila je potpuno nekompatibilna s tadašnjom državnom vlasti, što se itekako vidjelo i u radu i suradnji. Uostalom, poznato je da se SDP pred kraj mandata pokušao riješiti Lijanovića i HSP-a, da bi na kraju izborni rezultati 2014. godine pomeli sve tri stranke s političke pozornice. Bit je da uvlačenje malih stranaka u vlast često donese više glavobolje nego koristi. Nekada je to nužno zbog osiguranja parlamentarne većine, ali je problematično kada se te stranke koriste za "obračune velikih". U prošlom mandatu je SDA u državnom Parlamentu uspostavio ad hoc koaliciju s tada oporbenim bošnjačkim i srpskim strankama da bi iza leđa HDZ-u i SNSD-u donosio neke odluke, poput izbora članova Središnjeg izbornog povjerenstva BiH. Takvo ponašanje kontaminiralo je atmosferu i državna vlast do kraja tog mandata također je bila nefunkcionalna. Stoga je logičan skepticizam prema spominjanoj prekompoziciji državne vlasti, a kako bi SDS i PDP zamijenili SNSD. Osim što im matematika ne ide u prilog, zagovornici ovakvih ideja imaju problem i s političkim iskustvom koje smo spomenuli iz ranijih mandata. Unatoč problematičnom ponašanju SNSD-a i Milorada Dodika u mnogim situacijama, njima se ne može zanijekati vjerodostojnost i izborna potpora u Republici Srpskoj. Zahvaljujući izbornim rezultatima, oni jedini imaju stvarni kapacitet za donošenje odluka u državnom Parlamentu.
Kapaciteti nekih stranaka
S druge strane, izborni kapacitet "trojke" također se pokazuje kao slabost u aktualnoj državnoj vlasti. Koalicija sa samo jednim od pet bošnjačkih izaslanika u gornjem domu državnog Parlamenta od početka je bila nepouzdan partner na razini BiH. Iako su u prve dvije godine mandata ostvareni neki rezultati, nedovoljan izborni kapacitet "trojke" često se pokazivao problematičnim. HDZ, kao stranka koja tradicionalno osvaja najveću potporu u hrvatskom biračkom tijelu, uglavnom je koalirao s SDA kao dominantnom bošnjačkom strankom. Uz nekoliko prekida, ove dvije stranke surađuju više od 30 godina. Čak i danas, kada na državnoj i federalnoj razini nisu zajedno u vlasti, HDZ i SDA dosta dobro surađuju na nižim razinama, od Srednjobosanske i Hercegovačko-neretvanske županije do velikog broja gradova i općina u Federaciji BiH. Dobro bi bilo da se o svemu tome vodi računa i kada se vode postizborni razgovori, pa i kada se usred mandata nastoje mijenjati partneri i stvarati nove koalicije. Politička povijest daytonske Bosne i Hercegovine uči nas mnogo toga, pa i kada je u pitanju funkcionalnost vlasti. Uspostava vlasti po vertikali nešto je što je ne samo poželjno već i nužno žele li se uraditi konkretne stvari.