“U sljedećem razdoblju planiramo dodatno širenje mreže, a nadamo se da ćemo do kraja godine otvoriti centar u Ljubuškom, čime bismo teritorijalno u velikoj mjeri pokrili područje Federacije Bosne i Hercegovine”, priča nam Malik Garibija, čelni čovjek jedne od najhumanijih organizacija u BiH, one koja pomaže mladima bez roditeljske skrbi, a koja je samo u prošloj godini podržala ukupno 3238 djece, mladih i roditelja. Radi se o SOS Dječjim selima u BiH. U intervjuu Garibija nam je otkrio brojne bitne informacije vezane uz organizaciju i njezino funkcioniranje.
Vecernji.ba: Koliko dugo djeluju SOS Dječja sela u BiH i kako je sve izgledalo na samim počecima?
SOS Dječja sela u Bosni i Hercegovini djeluju više od tri desetljeća, točnije od 1994. godine. Početak je vezan uz ratno i poratno razdoblje, kada su potrebe bile goleme, a mnoga djeca ostala bez roditeljske skrbi, doma i osjećaja sigurnosti. U takvim okolnostima rad nije počinjao od planova i strategija, nego od osnovnog pitanja: kako djetetu vratiti osjećaj da nije samo. Vrlo brzo postalo je jasno da djeci nije dovoljno osigurati samo osnovne uvjete za život. Dijete može imati sve što mu je materijalno potrebno, ali ako nema nekoga tko će ga svakodnevno saslušati, razumjeti i pružiti mu osjećaj pripadnosti, ono i dalje odrasta u nesigurnosti. Upravo iz tog iskustva razvijen je pristup koji i danas primjenjujemo, a temelji se na obitelji i odnosu. Kroz SOS obitelji djeca su dobivala svakodnevicu koja im je nedostajala. To je značilo odlazak u školu, druženje s vršnjacima, ali i ono najvažnije – prisutnost odrasle osobe koja je stalno tu i koja pruža stabilnost. Ta svakodnevna prisutnost i dosljednost čine razliku između odrastanja u nesigurnosti i odrastanja u okružju koje omogućuje razvoj. Tijekom godina naši su se programi i projekti razvijali i prilagođavali potrebama društva. Danas SOS Dječja sela u Bosni i Hercegovini djeluju kroz više programa koji obuhvaćaju alternativnu skrb za djecu bez roditeljske skrbi, potporu mladima koji napuštaju sustav skrbi, potporu obiteljima, potporu zdravom ranom rastu i razvoju te rad s mladima kroz njihovo osnaživanje, s posebnim naglaskom na zapošljavanje. U SOS obiteljima odraslo je više od 600 djece i mladih, dok su kroz programe potpore obuhvaćene tisuće djece i obitelji diljem zemlje. I nakon više od tri desetljeća rada bit ostaje ista. Dijete ne pamti sustav ni procedure, nego pamti odnos i osobu koja je bila uz njega kada mu je bilo najpotrebnije. Upravo zato sve što radimo i danas počinje od iste ideje: da nijedno dijete ne odrasta samo.
Vecernji.ba: Djelujete u 130 zemalja svijeta, koja je vaša misija u svijetu, a konkretno i u BiH?
Naša je misija vrlo jednostavna i ista svih ovih godina – da nijedno dijete ne odrasta samo. To nije samo poruka nego bit svega što radimo. Dijete može imati osnovne uvjete za život, ali ako nema nekoga kome pripada, kome vjeruje i tko je uz njega svaki dan, ono i dalje odrasta bez osjećaja stabilnosti. U Bosni i Hercegovini to znači da svakom djetetu nastojimo osigurati upravo to – odnos i osjećaj pripadnosti. Za djecu koja su već izgubila roditeljsku skrb to znači odrastanje u obiteljskom okružju, a za djecu koja žive s roditeljima u teškim okolnostima to znači potporu kako bi ostali zajedno. Ono što se uvijek pokaže najvažnijim jest da dijete ima barem jednu osobu koja je uz njega kada je teško, koja ga razumije i koja ne odlazi. Kada dijete ima takav odnos, tada se mijenja način na koji vidi sebe i svijet oko sebe. Zato se naša misija, i u svijetu i u Bosni i Hercegovini, uvijek vraća na isto – da nijedno dijete ne ostane samo onda kada mu je najpotrebnije da netko bude uz njega. Činjenica da smo najveća svjetska organizacija za skrb o djeci bez roditeljske skrbi nosi i brojne prednosti. Omogućuje nam da posredstvom sestrinskih organizacija osiguramo značajna sredstva za BiH i uložimo ih u djecu naše zemlje. Također, omogućuje nam pristup najboljim svjetskim praksama i znanjima kako bismo radili još kvalitetnije i djeci ovdje pružili najbolje moguće uvjete.
Vecernji.ba: Koliko korisnika imate u BiH?
Tijekom 2025. godine kroz programe SOS Dječjih sela u Bosni i Hercegovini podržano je ukupno 3238 djece, mladih i roditelja. Međutim, za nas to nisu samo brojke. Iza svake od njih stoji konkretno dijete, obitelj ili mlada osoba sa svojom pričom, izazovima i novim početkom. Naši programi nisu jednokratni i ne svode se samo na humanitarnu pomoć, iako i ona ima važnu ulogu. Bit je dugoročan stručni rad. To su ljudi s kojima radimo svakodnevno i čiji se životi mijenjaju kroz podršku koju pružamo. Naš rad obuhvaća više segmenata koji se nadopunjuju. Kroz alternativnu skrb djeci bez odgovarajuće roditeljske potpore omogućujemo odrastanje u obiteljskom okružju, bilo kroz SOS obitelji ili kroz programe samostalnog života, uz podršku mladima koji izlaze iz sustava skrbi. Istodobno, kroz udomiteljstvo radimo s obiteljima koje su otvorile svoj dom djeci i pružamo im kontinuiranu stručnu, materijalnu i drugu potporu kako bi to okružje bilo stabilno i dugoročno. Vrlo važan dio našeg rada odnosi se na preventivne programe, gdje radimo s obiteljima koje su u riziku od razdvajanja. Kroz intenzivan rad s roditeljima, potporu djeci u obrazovanju i svakodnevnom funkcioniranju, ali i kroz konkretnu materijalnu pomoć, nastojimo omogućiti da djeca ostanu u svom prirodnom okružju. Ta materijalna potpora često znači osnovne stvari koje čine veliku razliku u svakodnevnom životu obitelji – od hrane i higijenskih potrepština do školske opreme i potpore za novorođenčad. Paralelno s tim, kroz programe za mlade radimo na njihovu osnaživanju i zapošljivosti kako bi dobili priliku za samostalan život. Mladi kroz edukacije, obuke i praktična iskustva razvijaju vještine potrebne za prve korake prema neovisnosti. Uz to, kroz programe ranog rasta i razvoja pružamo potporu najmlađoj djeci i njihovim roditeljima jer upravo u tom razdoblju nastaju temelji za cijeli život. Ono što je zajedničko svim ovim programima jest da ne radimo kratkoročno. Ostajemo uz djecu i obitelji tijekom vremena, gradeći odnos i pružajući potporu dok ne postanu stabilni. Zato, kada govorimo o 3238 korisnika, govorimo o tisućama životnih priča u kojima je pomoć stigla u pravom trenutku i omogućila promjenu koja traje.
Vecernji.ba: U BiH posvajanje je birokratski dosta problematično, no vaša metoda udomiteljskih obitelji, čini se, daje rezultate na konkretan način i jednostavnija je za sve koji žele imati djecu. Kako to komentirate?
Dijete ne može čekati administraciju i to je bit cijelog pitanja. Dok traju procedure, dijete odrasta i svaki dan bez odgovarajućeg odnosa koji mu pruža osjećaj pripadnosti, ostavlja trag. Upravo zato udomiteljstvo ima toliku vrijednost jer omogućuje da dijete odmah dobije ono što mu je najpotrebnije, a to je život u obitelji.
Udomiteljstvo nije zamjena ni kompromis, nego vrlo konkretan odgovor na potrebe djece. Ono djetetu daje svakodnevicu koja mu nedostaje, a to znači jutra u kojima ga netko budi za školu, razgovore nakon teškog dana i osjećaj da negdje pripada. To su stvari koje često uzimamo zdravo za gotovo, ali za dijete koje ih nije imalo čine ogromnu razliku. U praksi vidite koliko to znači. Imali smo situacije u kojima obitelj misli da će dugo čekati dijete, a onda se u nekoliko dana sve promijeni i njihov dom postane nečiji novi početak. U tim trenucima vidite koliko brzo dijete reagira kada dobije pažnju i odnos koji mu je nedostajao. Da bi taj odnos bio stabilan, obitelji moraju imati potporu. Upravo zato razvijamo mrežu centara za udomiteljstvo diljem zemlje. Danas takvi centri već postoje u Sarajevu, Tuzli, Bihaću i Zenici, a dodatno smo mrežu proširili otvaranjem novih centara u Mostaru i Travniku. Kroz njih udomiteljske obitelji dobivaju savjetovanje, edukaciju, psihosocijalnu potporu i kontinuirano praćenje, što je ključno kako bi obitelj ostala stabilno okružje za dijete. To je dodatna potpora uz onu koju obitelj ima kroz centre za socijalni rad, a koja je nezamjenjiva. Vrlo usko surađujemo s centrima za socijalni rad i djelujemo kao njihova produžena ruka. Važno je naglasiti i da se sustav razvija. Usvajanje nacrta izmjena Zakona o udomiteljstvu predstavlja značajan korak naprijed jer donosi snažniju potporu obiteljima i unapređenje uvjeta za razvoj udomiteljstva, kao i povećanu materijalnu potporu. To znači da se ovaj model sve više prepoznaje kao važan i održiv. Danas kroz ovu mrežu imamo kapacitet pružiti potporu za više od 200 udomiteljskih obitelji i više od 300 djece, ali to još uvijek nije dovoljno. I dalje imamo djecu koja odrastaju bez obitelji i zato na ovome ne stajemo. Na kraju, ono što uvijek naglašavam jest da udomiteljstvo ne traži savršenstvo. Ne traži idealne ljude ni idealne uvjete. Traži ljude koji su spremni biti tu, pružiti vrijeme, pažnju i odnos. Jer dijete ne traži savršen dom, nego mjesto kojem pripada.
Vecernji.ba: Koliko djece u BiH ostaje u obiteljima koje ih udome preko SOS Dječjih sela?
Važno je odmah razjasniti da SOS Dječja sela nisu institucija koja donosi odluke o smještaju djece niti su pravni skrbnik. Tu ključnu ulogu imaju centri za socijalni rad, koji su prva i najvažnija adresa kada je riječ o zaštiti djece bez roditeljske skrbi. Oni procjenjuju potrebe djeteta, donose odluke o smještaju i prate njegov razvoj, a bez njihove uloge naš rad ne bi bio moguć. Centri za socijalni rad srce su sustava socijalne skrbi, a naši servisi djeluju kao njihova produžena ruka i sve radimo u uskoj koordinaciji. Naša je uloga biti partner tom sustavu i pružiti dodatnu potporu ondje gdje je najpotrebnija, prije svega udomiteljskim obiteljima i djeci. Kada dijete bude smješteno u udomiteljsku obitelj, naš fokus je da taj odnos bude stabilan i dugoročan. Kroz stručnu potporu, savjetovanje i kontinuiran rad s obiteljima nastojimo pridonijeti tome da dijete ostane u okružju u kojem može rasti i razvijati se bez dodatnih prekida. U praksi to znači da ne govorimo o kratkoročnim rješenjima, nego o odnosima koji traju. Dijete koje je već prošlo kroz gubitak ne smije ponovno prolaziti kroz promjene koje narušavaju osjećaj pripadnosti. Zato je stabilnost smještaja jedan od najvažnijih ciljeva, sve dok dijete ne izađe iz sustava ili dok ne dođe do reintegracije s biološkom obitelji ili eventualnog posvajanja. Ona se postiže upravo kroz suradnju svih uključenih, od centara za socijalni rad do udomiteljskih obitelji i organizacija poput naše. Zajednički cilj svih nas isti je – da dijete dobije priliku odrastati u obiteljskom okružju u kojem će imati kontinuitet, potporu i odnos na koji se može osloniti.
Upravo ta suradnja, u kojoj centri za socijalni rad imaju središnju i vodeću ulogu, omogućuje da se takvi ishodi i ostvare.
Vecernji.ba: Kako funkcionira vaš program polusamostalnog života za korisnike?
Program polusamostalnog života, odnosno samostalnog života uz podršku, namijenjen je mladim ljudima koji napuštaju sustav alternativne skrbi. SOS Dječja sela ovaj program provode gotovo od osnutka, a do sada su potporu dobile stotine mladih ljudi koji su odrastali bez roditeljske skrbi. Trenutačno je nešto više od 30 mladih uključeno u ovaj program. Program polazi od važne činjenice – briga o mladima ne može prestati u trenutku kada navrše 18 godina ili završe redovito školovanje. Za većinu mladih ljudi to je razdoblje kada i dalje imaju potporu obitelji, dok mladi bez roditeljske skrbi tada prvi put ostaju sami pred velikim životnim odlukama. Upravo zato naš pristup podrazumijeva da podrška ne prestaje, nego se nastavlja i prilagođava toj novoj fazi života. Kroz ovaj program mladi postupno prelaze u samostalnost, ali uz kontinuiranu stručnu i materijalnu potporu. Svaka mlada osoba ima svog voditelja podrške, odnosno mentora koji je prati, intenzivno radi s njom, vodi njezin individualni plan razvoja i pruža podršku na putu prema samostalnosti. To su naši zaposlenici, ali za mlade to su osobe s kojima mogu razgovarati, koje su tu za njih 24 sata dnevno, koje im pomažu od osnovnih potreba do velikih životnih izazova i podržavaju ih u donošenju odluka.
Mladi uče kako upravljati novcem, organizirati svakodnevni život, tražiti posao i snaći se u situacijama koje su za njih nove. To su naizgled jednostavne stvari, ali za mlade koji odrastaju bez roditeljske potpore predstavljaju velik korak. Važno je naglasiti da ovaj proces traje i da nije isti za svakoga. Nekome je potrebno više vremena da se osamostali, nekome manje, i zato je pristup individualan. Kroz potporu u obrazovanju, razvoju vještina i zapošljavanju nastojimo im dati priliku da izgrade stabilan život. Naš cilj nije da dobiju sve od nas i razviju ovisnost o sustavu, nego upravo suprotno – da ih podržavamo dok je potrebno, ali i osnažimo da mogu samostalno funkcionirati. To znači da imaju posao, da mogu živjeti od svog rada, da imaju krov nad glavom i osjećaj da mogu dalje sami. Možda je najvažnije to da znaju kako u najosjetljivijem razdoblju života nisu ostavljeni bez podrške. Ovaj program uključuje i materijalnu pomoć koja danas kreće od 900 KM mjesečno, a zatim se postupno smanjuje, ovisno o situaciji mlade osobe, do iznosa od 300 KM pri izlasku iz programa. Tu je i niz drugih pogodnosti i oblika potpore – uključivanje u posebne programe zapošljavanja, polaganje vozačkog ispita, dodatne edukacije i prekvalifikacije, programi jačanja životnih vještina i slično. Posebno bih istaknuo naš program stambenog zbrinjavanja, odnosno sufinanciranja kupnje vlastite kuće ili stana. S ponosom mogu reći da smo do sada pomogli više od 35 mladih osoba bez roditeljske skrbi da kupe vlastitu nekretninu. Novost je i to što smo mladima omogućili pristup SOS globalnoj stipendiji, koja iznosi do 8000 eura po semestru. U proteklih nekoliko mjeseci sedam naših studenata ostvarilo je pravo na ove iznimne stipendije. Postoje i druge pogodnosti koje su dio našeg sustava potpore mladima koji napuštaju sustav skrbi, ali posebno me raduje što polako otvaramo program i prema mladima koji nisu odrasli u SOS obiteljima. Već imamo prve mlade osobe uključene u program iako nisu odrastale u SOS obiteljima. Pripremili smo se i za uključivanje svih mladih koji odrastaju u udomiteljskim obiteljima koje podržavamo, a naša je želja doći do toga da pristup ovom programu imaju svi mladi koji odrastaju bez roditeljske skrbi u BiH. Sve ovo, kao i drugi naši programi, moguće je zahvaljujući donatorima, partnerima i vrijednom timu SOS-a koji te partnere pronalazi lokalno i diljem svijeta. Ipak, pred nama je još mnogo posla jer većina mladih u BiH i dalje nema pristup ovakvim mogućnostima. Činimo sve što je u našoj moći da to promijenimo jer znamo da bi svi oni svu našu podršku u trenutku zamijenili za život sa svojom obitelji, uz majku i oca, kada bi to bilo moguće.
Vecernji.ba: Kako funkcioniraju vaši centri za udomiteljstvo?
Centri za udomiteljstvo nastali su iz potrebe da udomiteljske obitelji ne ostanu same u ulozi koju preuzimaju. Uz podršku koju im pružaju centri za socijalni rad, a koja je nezamjenjiva, željeli smo osigurati dodatnu i intenzivniju podršku, sve s ciljem da djeca imaju jednake prilike, mogućnosti i potporu kakvu osiguravamo djeci u tradicionalnim SOS obiteljima. Briga o djetetu koje dolazi iz teških životnih okolnosti zahtijeva mnogo više od dobre volje i zato je važno da obitelji imaju kontinuiranu podršku u svakodnevnim izazovima. Upravo tu je uloga SOS centara za udomiteljstvo, koji predstavljaju mjesto gdje udomitelji mogu dobiti razumijevanje, savjet i konkretnu pomoć. Rad SOS centara za udomiteljstvo temelji se na bliskoj suradnji s centrima za socijalni rad, koji imaju ključnu ulogu u zaštiti djece bez roditeljske skrbi. Ta suradnja omogućuje da se potrebe djece pravodobno prepoznaju i da svaka odluka bude donesena u najboljem interesu djeteta. Mi u tom procesu djelujemo kao partner i produžena ruka centara za socijalni rad, dodatno osnažujući obitelji i pridonoseći stabilnosti njihova okružja.
Podrška koju pružamo kontinuirana je i prilagođena svakoj obitelji. Obuhvaća savjetodavni rad, edukacije, psihosocijalnu i materijalnu potporu, zadovoljavanje drugih specifičnih potreba na temelju individualnih razvojnih planova te redovite posjete, susrete i kontakte sa stručnim radnicima. Udomitelji često ističu da im upravo to daje osjećaj da nisu sami i da uvijek imaju kome se obratiti. Upravo kroz takav odnos gradi se povjerenje koje je ključno za stabilnost udomiteljstva. Važan dio našeg rada odnosi se i na materijalnu potporu koja obiteljima olakšava svakodnevni život i omogućuje im da se više posvete djeci. Uz to, nastojimo djeci omogućiti iskustva koja su važan dio odrastanja pa organiziramo ljetovanja, odlaske na more, jedrenje, zimovanja, ekskurzije i putovanja. To su trenuci koji djeci donose osjećaj radosti, pripadnosti i jednakosti s vršnjacima. Posebnu pozornost posvećujemo i obrazovanju mladih iz udomiteljskih obitelji. Danas imamo šest SOS centara za udomiteljstvo – u Tuzli, Sarajevu, Zenici, Travniku, Bihaću i Mostaru. Kroz ovu mrežu imamo kapacitet pružiti podršku 200 udomiteljskih obitelji i više od 300 djece, što je značajan iskorak, ali i dalje nedovoljan u odnosu na potrebe. To pokazuje koliko je važno nastaviti razvijati udomiteljstvo kao oblik skrbi. Udomitelji često naglašavaju da im najviše znači osjećaj da imaju nekoga stalno uz sebe, mjesto gdje mogu podijeliti iskustva i dobiti pomoć kada im je potrebna. Upravo zato centri nisu samo servis nego zajednica potpore koja doprinosi stabilnosti obitelji i boljem odrastanju djece.
Vecernji.ba: Gdje možemo očekivati otvaranje novih centara?
Širenje centara za udomiteljstvo jedan je od naših strateških ciljeva jer vjerujemo da podrška mora biti dostupna tamo gdje djeca i obitelji žive. Ovo je terenski posao i postojeći centri pokrivaju podršku obiteljima iz cijelih regija. Kroz dosadašnji rad pokazalo se koliko je važno da udomiteljske obitelji imaju podršku u svojoj zajednici, a ne na udaljenim lokacijama. Upravo zato nastavljamo razvijati mrežu centara kako bismo dodatno podržali udomitelje i razvijali udomiteljstvo, s ciljem da što veći broj djece dobije priliku odrastati u obiteljskom okružju. U sljedećem razdoblju planiramo dodatno širenje mreže, a nadamo se da ćemo do kraja godine otvoriti centar u Ljubuškom, čime bismo teritorijalno u velikoj mjeri pokrili područje Federacije Bosne i Hercegovine. Nakon toga planiramo, i nadamo se, otvoriti centre u Banjoj Luci, Brčkom, Bijeljini i drugim mjestima, ovisno o potrebama i našim mogućnostima. Time želimo osigurati da obitelji u različitim dijelovima zemlje imaju jednaku mogućnost potpore i da nijedno dijete ne ostane bez prilike za obiteljski život zbog nedostatka resursa. Paralelno u Federaciji BiH podržavamo proces donošenja izmjena i dopuna Zakona o udomiteljstvu, koji bi trebao omogućiti veća izdvajanja za udomitelje, ali i formalno prepoznavanje ovakvih centara. To bi otvorilo priliku da se i brojne druge organizacije uključe, otvore svoje centre za udomiteljstvo i zajednički doprinesu tome da pomoć dođe do svakog djeteta kojem je potrebna. Cilj je da podrška ne bude ograničena geografijom, nego dostupna svakom djetetu kojem je potrebna. Na kraju, sve se svodi na jednostavnu, ali snažnu poruku koja nas vodi kroz cijeli ovaj proces – da nijedno dijete ne treba odrastati samo. Upravo zato nastavit ćemo širiti mrežu potpore sve dok svako dijete ne dobije priliku za obitelj.
Vecernji.ba: Imate i Centar za rani razvoj, kako on funkcionira?
SOS Centar za rani rast i razvoj jedan je od najvažnijih segmenata našeg rada jer se upravo u najranijem razdoblju života postavljaju temelji za sve što slijedi. To je vrijeme kada se razvijaju emocije, odnos prema drugima, sposobnost učenja i način na koji dijete doživljava svijet. Zato je naš pristup jasan – ako želimo dugoročno mijenjati život djeteta, moramo djelovati na samom početku. Danas u Sarajevu djeluju dva centra za rani rast i razvoj, čime je omogućena veća dostupnost podrške obiteljima, a važno je naglasiti da su sve usluge potpuno besplatne. Time želimo osigurati da svako dijete, bez obzira na socioekonomski status obitelji, ima pristup podršci koja mu je potrebna u najosjetljivijem razdoblju razvoja. Kroz ove centre radimo s djecom predškolske dobi, posebno s onom koja nisu uključena u druge oblike odgoja i obrazovanja, ali i s djecom koja imaju određene razvojne poteškoće. Tijekom 2025. godine kroz program je prošlo 503 djece, uz istodoban rad s 338 roditelja, što jasno pokazuje da je naš rad usmjeren i na dijete i na obitelj. Posebna vrijednost centra je u tome što omogućuje rano prepoznavanje razvojnih poteškoća i pravodobnu reakciju. Tijekom godine 95 djece dobilo je usluge rane intervencije, što znači da su odstupanja u razvoju prepoznata navrijeme i da je podrška započela onda kada daje najbolje rezultate. Svako dijete ima individualan pristup i aktivnosti prilagođene njegovim potrebama. Rad u centru obuhvaća različite stručne tretmane – od logopedskih i edukacijsko-rehabilitacijskih do psihološke potpore i razvojne stimulacije. Djeca kroz te aktivnosti razvijaju govor, motoriku, pažnju i socijalne vještine, dok roditelji kroz radionice i savjetovanja jačaju svoje kompetencije i uče kako podržati razvoj svog djeteta i u svakodnevnom okružju. Prošle godine dodatno smo unaprijedili usluge uvođenjem senzorne sobe i neurofeedback tretmana, koji omogućuju rad s djecom koja imaju poteškoće s pažnjom, samoregulacijom ili senzornom integracijom. Time smo dodatno podigli kvalitetu podrške i suvremene metode rada približili obiteljima kojima su najpotrebnije. SOS Centar za rani rast i razvoj danas je mjesto gdje djeca dobivaju snažniji početak, a roditelji podršku i razumijevanje. Jer kada se reagira navrijeme, ne mijenja se samo jedna faza razvoja nego cijeli životni put djeteta.
Vecernji.ba: Za kraj, pomažete i u zapošljavanju mladih korisnika SOS Dječjih sela, pa možete li nam reći više o tome?
Podrška mladima ne završava izlaskom iz sustava skrbi, nego tada ulazi u jednu od najvažnijih faza. Upravo zato razvijamo programe usmjerene na zapošljivost i samozapošljavanje mladih, koji im pomažu napraviti prve stabilne korake prema samostalnom životu. Važno je naglasiti da ti programi nisu namijenjeni samo mladima koji su odrasli u SOS Dječjim selima, nego i mladima iz ekonomski i socijalno ugroženih obitelji koji se suočavaju sa sličnim izazovima na početku svog profesionalnog puta. Kroz ove programe mladi razvijaju životne i radne vještine, prolaze edukacije, dobivaju mentorsku podršku i priliku za stjecanje praktičnog iskustva. Uče kako napisati životopis, kako se predstaviti poslodavcu, ali i kako prepoznati vlastite potencijale i graditi plan za budućnost. Paralelno s tim radimo i na njihovu samopouzdanju jer je to često prvi i najveći korak prema zapošljavanju. Rezultati tog rada vrlo su konkretni. Tijekom 2025. godine 139 mladih osoba ostvarilo je kontinuirano zaposlenje, dok je ukupno 173 mladih pronašlo svoje mjesto na tržištu rada i počelo ostvarivati vlastiti prihod. To znači da govorimo o mladim ljudima koji danas žive od svoga rada i grade vlastitu neovisnost. Posebno je važno istaknuti i segment samozapošljavanja. Kroz podršku i mentorstvo samo ove godine deset mladih osoba pokrenulo je vlastite poslove, čime su napravile velik iskorak i pokazale da uz pravu podršku mladi mogu stvarati prilike ne samo za sebe nego i za druge, čak i kada odrastaju bez roditeljske skrbi ili dolaze iz izazovnih socioekonomskih okolnosti. Ono što se kroz ovaj rad jasno vidi jest da mladima često ne nedostaje potencijal, nego prilika i podrška. Kada im se ta prilika pruži, oni je znaju iskoristiti. I zato naš cilj nije samo pomoći im pronaći posao nego im dati alate i samopouzdanje da dugoročno grade vlastiti život. Jer za mladog čovjeka prvi posao nije samo zaposlenje. To je osjećaj dostojanstva, stabilnosti i uvjerenje da može uspjeti.
Otvori KEKS Pay
