Od invazije izvanzemaljaca do pobune strojeva, ne manjka zastrašujućih scenarija koji bi mogli dovesti do propasti svijeta. No, znanstvenici su nedavno precizno odredili kada bi jedan osobito jeziv scenarij mogao označiti kraj samog svemira. Teorija velikog sloma predviđa da će se svemir naposljetku urušiti sam u sebe u konačnoj, dramatičnoj imploziji. Kako se svemir bude skupljao, temperature će vrtoglavo rasti sve dok sve ne bude uništeno u "peći kozmičkog inferna". Na kraju, čitav svemir bit će ponovno stisnut u beskonačno gustu singularnost, baš kao što je bio prije velikog praska. Iako se ovo nekoć činilo tek zastrašujućom mogućnošću, nova mjerenja 'tamne energije' ukazuju da je to najvjerojatniji ishod za naš svemir.
Nedavno istraživanje sa Sveučilišta Cornell donosi intrigantne zaključke o mogućem kraju svemira. Znanstvenici su izračunali potencijalni početak velikog sloma - fenomena suprotnog velikom prasku. Ohrabrujuće je da njihovi proračuni sugeriraju kako još dugo možemo biti bezbrižni, barem što se tiče ovog kozmičkog događaja. Veliki slom predstavlja antitezu velikom prasku koji je pokrenuo svemir prije 13,8 milijardi godina. Nakon inicijalnog velikog praska, svemir se rapidno širio dok se užarena materija hladila, formirajući čestice koje danas sačinjavaju kozmos. Veliki slom bi ovaj proces preokrenuo, sažimajući prostor natrag u gusto, vruće stanje. Trenutno širenje svemira pripisuje se tajanstvenoj sili nazvanoj tamna energija. Kada bi ova sila bila konstantna, svemir bi se beskonačno širio i hladio. Međutim, nova saznanja navode astronome na preispitivanje ove pretpostavke, piše Daily Mail.
Recentni podaci sugeriraju da tamna energija slabi, ustupajući mjesto unutarnjoj sili - kozmološkoj konstanti - koja bi mogla ponovno sjediniti svemir. Dr. Ethan Yu-Cheng sa Sveučilišta Jiao Tong u Šangaju pojašnjava: "To je poput vertikalnog bacanja košarkaške lopte. Negativna kozmološka konstanta djeluje kao gravitacija, povlačeći loptu natrag."
Dr. Hoang Nhan Luu iz Međunarodnog centra za fiziku Donostia ističe da civilizacije na razini solarnih sustava ili galaksija ne bi primijetile ove promjene zbog njihove kozmološke skale. Ipak, pažljivi promatrači mogli bi uočiti znakove upozorenja, poput galaksija koje se približavaju umjesto udaljavaju. Profesor Avi Loeb sa Sveučilišta Cornell predviđa dramatičan porast kozmičke temperature. Za otprilike 13 milijardi godina, gustoća energije u svemiru mogla bi biti tisuću puta veća nego danas, a samo pola milijarde godina kasnije, još tisuću puta viša. Loeb upozorava da bi svemir mogao postati vruć poput površine Sunca, dosežući naposljetku 'Planckovu temperaturu'. Ovaj "kozmički pakao" ne bi poštedjeo ni ljude ni planete, koji bi se približavali jedan drugome do konačnog uništenja. U završnoj fazi, svemir bi postao gušći od atomske jezgre, a sva materija bi se stisnula u primordijalno stanje. Jedino bi crne rupe preživjele, hraneći se okolnom gustom materijom, prije nego što i one budu zdrobljene u singularnost.