U videu koji je odjeknuo nogometnim svijetom, Ivan Rakitić (36) sjeo je, uzeo papir u ruke i obratio se onome što mu je obilježilo život. "Dragi nogomete, imam pismo za tebe", započeo je Rakitić, najavljujući kraj jedne od najbogatijih karijera u povijesti hrvatskog sporta. Bio je to trenutak koji su mnogi navijači priželjkivali što kasnije, ali koji je stigao s dostojanstvom i emocijom kakva priliči velikanu. Oproštaj nije bio samo formalnost; bilo je to intimno pismo zahvale igri koja ga je oblikovala kao sportaša i čovjeka, putovanje koje je započeo kao dječak u Švicarskoj, a završio kao legenda u srcima navijača diljem svijeta. Njegove riječi, pročitane smirenim, ali drhtavim glasom, simbolički su spustile zavjesu na eru ispunjenu trofejima, nezaboravnim potezima i odlukama koje su ga zauvijek upisale u povijest.
Njegov put bio je sve samo ne tipičan. Rođen u Rheinfeldenu u Švicarskoj, u obitelji hrvatskih imigranata, Rakitić je prve nogometne korake napravio u Baselu. Njegov talent bio je neupitan, a europski velikani poput Arsenala kucali su na vrata dok je bio tek tinejdžer. Ipak, obitelj je odlučila da je za njegov razvoj bolji postupan put. Nakon Basela, gdje je proglašen najboljim mladim igračem lige, uslijedio je transfer u njemački Schalke 04 za 5 milijuna eura. Tamo se kalio u jednoj od najjačih liga svijeta, no ključna prekretnica u karijeri dogodila se 2007. godine, kada je unatoč igranju za mlađe uzraste Švicarske, prihvatio poziv Slavena Bilića. Odluka da zaigra za Hrvatsku izazvala je bijes u Švicarskoj, ali Rakitiću je donijela status nacionalnog heroja u domovini njegovih roditelja, prije nego što je i odigrao prvu utakmicu.
Pravi zvjezdani status stekao je u Španjolskoj. Dolaskom u Sevillu 2011. godine za samo 2.5 milijuna eura započeo je njegov uspon prema vrhu. Ubrzo je postao motor momčadi, a zatim i kapetan, vodeći andaluzijski klub do naslova pobjednika UEFA Europske lige 2014. godine. U finalu protiv Benfice proglašen je igračem utakmice, a njegove izvedbe privukle su pažnju najvećeg kluba na svijetu. Tog ljeta, Barcelona ga je dovela kao zamjenu za Cesca Fàbregasa. U debitantskoj sezoni iz snova, Rakitić je postao nezamjenjiv kotačić u stroju Luisa Enriquea. Osvojio je trostruku krunu – La Ligu, Kup kralja i Ligu prvaka. U finalu Lige prvaka protiv Juventusa u Berlinu postigao je vodeći pogodak i postao prvi igrač u povijesti koji je osvojio Ligu prvaka godinu dana nakon osvajanja Europske lige s dva različita kluba.
Tijekom šest godina na Camp Nou stadionu, Rakitić je odigrao 310 utakmica, osvojio ukupno 13 trofeja i postao jedan od najcjenjenijih veznjaka svoje generacije. José Mourinho ga je jednom prilikom opisao kao "jednog od najpodcjenjenijih igrača na svijetu", hvaleći njegovu inteligenciju, radnu etiku i sposobnost da taktički kompenzira igru Lionela Messija. Njegova svestranost omogućila mu je da igra na više pozicija u veznom redu, od obrambenog do ofenzivnog, uvijek s nevjerojatnom preciznošću i vizijom. Bio je igrač koji je donosio ravnotežu, neumorno trčao i povezivao linije, a njegovi dalekometni udarci postali su njegov zaštitni znak.
Iako je s klubovima osvojio sve što se moglo, vrhunac njegove karijere za mnoge Hrvate ostaje Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine. U tandemu s Lukom Modrićem činio je srce veznog reda koji je ispisao povijest. Njegova mirnoća bila je ključna u dramatičnim trenucima; hladnokrvno je izveo odlučujuće jedanaesterce u raspucavanjima protiv Danske i Rusije, poslavši Hrvatsku u polufinale, a zatim i u povijesno finale. Srebrna medalja oko vrata i doček u Zagrebu bili su kruna njegove reprezentativne karijere, koju je zaključio 2020. godine sa 106 nastupa i 15 golova, kao četvrti igrač s najviše nastupa u povijesti. "Oproštaj od reprezentacije najteža mi je odluka u karijeri", rekao je tada, ostavljajući iza sebe neizbrisiv trag.
Nakon Barcelone, uslijedio je emotivni povratak u Sevillu, gdje je ponovno osjetio slast osvajanja Europske lige 2023. godine, potvrdivši status legende kluba. Kratka epizoda u saudijskom Al-Shababu bila je uvod u posljednji, romantični čin njegove karijere – dolazak u Hajduk. Iako je njegov boravak na Poljudu bio kratak, ispunio je želju mnogih navijača da ga vide u hrvatskom klupskom nogometu. Svojim pismom nogometu, Ivan Rakitić nije samo objavio kraj igranja; zahvalio je na prijateljstvima, pobjedama, porazima i lekcijama. Otišao je tiho, kao što je i igrao – inteligentno, elegantno i s dubokim poštovanjem prema igri koja mu je dala sve.