Namirnice koje se mogu dugo čuvati u smočnici olakšavaju svakodnevno kuhanje, no nisu sve stvorene da izdrže test vremena. Iako će većina proizvoda biti sigurna za jelo i nakon isteka označenog datuma, sve dok nema očitih znakova kvarenja poput promjene okusa, mirisa ili teksture, ključno je razumjeti razliku između oznaka na pakiranju. Oznaka "najbolje upotrijebiti do" odnosi se na kvalitetu, što znači da namirnice poput tjestenine, kave ili konzervi mogu s vremenom izgubiti na punoći okusa, ali su i dalje sigurne za konzumaciju ako su pravilno skladištene. S druge strane, oznaka "upotrijebiti do" odnosi se na sigurnost i nalazi se na mikrobiološki brzo kvarljivoj hrani. Konzumacija takvih proizvoda nakon isteka datuma može predstavljati izravnu opasnost za zdravlje, prenosi People.
Kvarenje hrane uzrokuju bakterije, plijesni i kvasci. Dok su jedni odgovorni samo za propadanje namirnice, takozvane patogene bakterije mogu uzrokovati ozbiljne bolesti koje se prenose hranom, a manifestiraju se kroz grčeve, proljev, mučninu i povraćanje. Činjenica da je neka namirnica dugotrajna ne znači nužno da će trajati zauvijek, pogotovo ako nije bila pohranjena u odgovarajućim uvjetima. Proizvodi poput jabučnog octa mogu trajati neograničeno, dok namirnice poput brašna i riže imaju znatno kraći vijek trajanja i mogu postati opasne za zdravlje ako se konzumiraju nakon isteka roka i nepravilnog skladištenja.
Mnoge namirnice postaju dugotrajne zahvaljujući procesima poput toplinske obrade ili sušenja, kojima se uništavaju mikroorganizmi. Nakon toga, ključno je da budu zapakirane u hermetički zatvorene, sterilne spremnike kako bi se očuvala njihova ispravnost. No, čak i uz sve mjere opreza, neke od osnovnih namirnica koje čuvamo u svojim domovima kriju potencijalne rizike. Pet je kategorija proizvoda iz smočnice na koje treba obratiti posebnu pozornost i izbjegavati ih nakon što im prođe rok trajanja, jer mogu postati izvor opasnih bakterija i toksina.
Prva takva namirnica je brašno. Čak i kada je unutar roka valjanosti, ono se smatra sirovom hranom. Žitarice od kojih se proizvodi rastu na poljima i mogu biti izložene štetnim bakterijama poput E. coli i salmonele. Procesi mljevenja i izbjeljivanja ne uništavaju te opasne mikroorganizme, zbog čega je konzumacija sirovog tijesta iznimno opasna. Bakterije se uništavaju tek na visokim temperaturama, tijekom pečenja ili kuhanja. Posebnu pažnju treba obratiti i na rižu. Bilo da je kuhana ili sirova, može predstavljati rizik. Sirova riža često sadrži spore bakterije Bacillus cereus, koje mogu preživjeti kuhanje. Ako se kuhana riža ostavi predugo na sobnoj temperaturi, bakterije se mogu razmnožiti i uzrokovati trovanje hranom.
Dok se za većinu hrane tolerira konzumacija nakon isteka datuma "najbolje upotrijebiti do", postoji jedna iznimka kod koje kompromisa nema, a to je mliječna formula za dojenčad. Rok trajanja označen kao "upotrijebiti do" na ovim proizvodima je strog i apsolutan. Proizvođači su obvezni navesti točan datum do kojeg jamče za nutritivnu vrijednost i zdravstvenu ispravnost formule. Nakon tog datuma, ne samo da se smanjuje količina ključnih hranjivih tvari, već postoji i rizik od bakterijske kontaminacije koja može biti iznimno opasna za osjetljivi imunosni sustav beba. Neotvorena pakiranja treba čuvati na hladnom i suhom mjestu u kući, nikada u garaži, vozilu ili na otvorenom. Jednom otvoreno pakiranje praha treba iskoristiti unutar mjesec dana i čuvati ga čvrsto zatvorenog na suhom mjestu, ali ne u hladnjaku.
Krumpir je svestrana namirnica, no ne traje toliko dugo kao druge zalihe iz smočnice. U idealnim uvjetima, na hladnom i tamnom mjestu, može se čuvati mjesec do dva. Krumpir kojem je istekao rok obično postaje mekan, pljesniv i razvija velike klice. Upravo su te klice najveća opasnost. One sadrže toksin solanin, koji u većim količinama može uzrokovati proljev, glavobolje i povraćanje, a u rijetkim i ekstremnim slučajevima čak komu, paralizu i smrt.
Slična opasnost vreba i iz oštećenih konzervi. Iako konzervirana hrana može trajati godinama, čimbenici poput udubljenja, hrđe ili izloženosti visokim temperaturama drastično smanjuju njezin vijek trajanja. Hrđa može stvoriti mikroskopske rupice kroz koje ulaze bakterije, dok duboka udubljenja, osobito na rubovima, mogu oštetiti hermetički spoj i omogućiti kontaminaciju. Posebno su opasne napuhnute ili oštećene konzerve zbog rizika od bakterije Clostridium botulinum, koja uzrokuje botulizam, rijetku, ali smrtonosnu bolest.
Različite vrste brašna imaju različit rok trajanja. Cjelovito pšenično brašno, zbog većeg udjela ulja, kvari se brže i u smočnici bi se trebalo potrošiti unutar tri do šest mjeseci. Bijelo brašno je dugotrajnije i može se čuvati od šest mjeseci do godinu dana. Prije upotrebe, bez obzira na rok, uvijek je dobro provjeriti izgled i miris brašna. Svježe bijelo brašno treba imati jednoličnu kremastu boju i neutralan miris. Ako primijetite da je postalo sivo ili žućkasto, ima grudice vlage, znakove plijesni ili neugodan, kiselkast miris, odmah ga bacite. Slična pravila vrijede i za rižu. Sirova bijela riža može trajati i do dvije godine u smočnici, dok je smeđa riža, zbog ulja u mekinjama, znatno kvarljivija i traje oko godinu dana. Nakon otvaranja, rok trajanja se skraćuje, stoga je važno pratiti stanje namirnica kako bi se izbjegli zdravstveni rizici.
Otvori KEKS Pay
