Sa samo 18 godina, Gracie Butler počela je osjećati bol u nozi. U početku nije tome pridavala veliku važnost – liječnici su sumnjali na bolove u mišićima ili upalu tetive i poslali je kući. No, unatoč terapijama, fizioterapiji i raznim gelovima, bol je postajala sve jača. Jednog jutra, nakon noćnog izlaska, probudila se i shvatila da više ne može hodati. U bolnici je uslijedila rendgenska snimka, potom biopsija – i vijest koja je promijenila njezin život. Bol nije bio rezultat obične upale, već sarkom vretenastih stanica, rijetki i agresivni oblik raka kostiju.
“Moja obitelj i ja bili smo u potpunom šoku”, prisjeća se za Daily Mail Gracie, danas 32-godišnjakinja. Uslijedila je najteža bitka njezina života. Hitno je započela agresivnu kemoterapiju. Liječnici su je upozorili da će joj možda morati amputirati nogu, a šanse da ikada postane majka bile su gotovo nikakve. Nije bilo vremena ni za zamrzavanje jajnih stanica.
Četiri mjeseca kasnije podvrgnuta je eksperimentalnoj operaciji: tibija joj je uklonjena, ozračena kako bi se uništile stanice raka, a zatim vraćena u nogu i učvršćena metalnim pločicama. Iako je zahvat bio revolucionaran, oporavak je bio bolan i dugotrajan – rana od 20 centimetara nije zacjeljivala zbog učinaka kemoterapije, infekcije su se vraćale, a tijelo se borilo na rubu snage.
“Kemoterapija mi je izazvala unutarnje čireve, opekline kože i iscrpljenost. Liječnici su morali privremeno prekinuti liječenje kako bi mi dali priliku da povratim snagu”, prisjeća se. No, Gracie nije odustajala. Prošla je brojne operacije, fizioterapije i borila se sa sepsom i – uspjela je ostvariti ono što su liječnici smatrali nemogućim.
Godine 2015. postala je majka maloga Rouxa, danas desetogodišnjaka. “Moj sin pravo je čudo, dokaz da se ponekad nemoguće ipak dogodi. Rekli su mi da neću moći imati djecu, a on je moj najveći blagoslov”, kaže.
Danas Gracie radi kao volonterka u hospiciju u Rotherhamu, pomažući drugima. Posebno ističe koliko joj je značila podrška Teenage Cancer Trusta, organizacije koja pruža specijaliziranu njegu mladima oboljelima od raka. “Iako je rak bio najteža stvar koja mi se dogodila, oblikovao me u osobu kakva sam danas. Gledam na to iskustvo s dozom zahvalnosti – jer sam živa, imam nogu koja funkcionira i, što je najvažnije, imam sina s kojim dijelim svaki dan”, kaže Gracie.