Spomenemo li kamen, ode misao prema Hercegovini, a Hercegovina ne može bez suze i pjesme. Zemlja humskih velmoža. Zemlja hercegova. Tijelom: kamena, kršna i osunčana. Dušom: nježna, čista i plemenita, i suza i radost. Granica je ljubav koja dvije obale njezina bića spaja u jedno. Budna, Hercegovina nije Hercegovina bez svojih pjesnika. Spomenut ćemo ih poslije. Nisku njih. Svaki na svoj način ''kleše'' stihove o Hercegovini, Zemlji humskoj, svojoj drugoj majci i zipci. A sada ćemo nešto više o proznim velemajstorima kojima je zapala čast i obveza pronijeti slavu kamena i sve ono što je utjecalo na kamen od njegova postanka: vatra, voda, zemlja i zrak i, naravno, čovjek od prapovijesti do danas. Zašto spominjem pojam "velemajstor"? Svaki autor piše stručno i znanstveno, piše iz srca i duše i u tekst unosi notu umjetnosti, pa možemo reći - ovo su znanstveno-umjetnička djela. Ovo je velika kamena epopeja. Bez toga bi knjiga bila puno manje vrijedna. Preporuka je: uzmi i čitaj!
U kraćim crtama osvrtat ćemo se na pojedine dijelove knjige. Knjiga je zbornik radova. Nakladnik je Hrvatska akademija za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini, a sunakladnik Rudarsko-geološka udruga ''Zvuk kamena'' iz Posušja. Glavni urednik je akademik Mladen Bevanda, a zamjenik glavnog urednika Frano Oreč, dipl. ing. rudarstva. Odgovorni urednik je akademik Frano Ljubić, izvršni urednik prof. dr. sc. Marko Ivanković. Tajnica je Anita Crnogorac, dipl. iur. Redakciju čine: akademik Mladen Bevanda, prof. dr. sc. Marko Ivanković, akademik Frano Ljubić, akademik Ante Mišković, dipl. ing. rud. Frano Oreč i prof. dr. sc. Krešimir Šaravanja. Recenzenti knjige su prof. dr. sc. Dražen Barbarić, prof. dr. sc. Mladen Glibić, mr. sc. Ivanka Miličević Capek i prof. dr. sc. Željko Peković. Tekst je lektorirao književnik Ivan Sivrić. Pripremu za tisak je uradio Ivica Selak. Tisak je odradio Suton-Print d. o. o., Široki Brijeg. Tisak je završen 2025. U predgovoru akademik Mladen Bevanda tumači kako je nastao ovaj zbornik radova.
Davno je rečeno: Habent sua fata libelli – knjige imaju svoju sudbinu. Ovaj zbornik ima svoju zasebnu sudbinu. Naime, Akademija je potpisala sporazum o suradnji s Udrugom ''Zvuk kamena'' iz Posušja i tako je nastajala spomenuta knjiga. Dogovorena je koncepcija, podijeljene uloge i započeo timski rad. Akademik Ferdo Bašić, član HAZU-a – Zagreb, i prof. dr. sc. Radica Ćorić, Sveučilište u Mostaru, pišu prikaz ''Posebnosti tvorbe i evolucije tala na vapnencu Posušja''. Vrlo je bogat popis korištenih izvora literature. Akademik Mladen Bevanda piše tekst ''Potrebno je obvezno proučavati i upoznavati kulturnu baštinu'', a osobito hrvatskoga naroda. Prof. dr. sc. Ivo Čolak, Sveučilište u Mostaru, član supervizorskog tima projekta rekonstrukcije Starog mosta, piše znanstveno precizno i točno tekst ''Kratki prikaz revitalizacije lokaliteta Starog mosta'', a kroz kazivanje očituje se i umjetnička strana njegova stvaralaštva. Napominje da je u radu predstavljen samo jedan "kroki" u ponovnoj izgradnji Starog mosta, a svi naknadni radovi nisu uvršteni. Ivan Dugančić iz Hrvatskog društva čuvara baštine obrađuje temu ''Blago hercegovačkog kamenjara – kamen i voda'.' Susrećemo ključne riječi: graditeljska baštinana, kapnice, bunari, lokve i zaštitna graditeljska baština. Prof. dr. sc. Marko Ivanković, Federalni agronomski zavod Mostar, HAZU BiH, i prof. dr. sc. Jure Beljo, Sveučilište u Mostaru, HAZU BiH, pišu tekst ''Kamen u poljoprivredi Hercegovine kao prirodna barijera i koristan resurs''. Od pojedinih vrsta kamena nastali su crvenica i smeđa tla. Prof. dr. sc. Trpimir Kujundžić i prof. dr. sc. Tomislav Korman, Sveučilište u Zagrebu, tretiraju kamen u temi ''Kamen kao izvor kulturne baštine u Republici Hrvatskoj''. Korištena literatura je vrlo opsžna. Akademik Frano Ljubić razveselio nas je s dva duhovita teksta: ''I kamen ima dušu'' i ''Priče o kamenu i uz kamen – uspomene, sjećanja i događaji''. U prvom tekstu susrećemo obični kamen, živac, kutni, vezni i preklopni kamen, zatim vađenje i obradu kamena, klačine, kreč, malter, škalje i zdanja. S materijalne prelazimo na duhovnu stranu. Tijelo i duša, a kamen jedan. Čovjek i kamen sljubljeni. A onda nastaju priče o kamenu i uz kamen. Kamena snaga koja teče unedogled.
Prof. dr. sc. Pero Marijanović u opširnom tekstu ''Naše stare kamene crkve kao hrvatsko narodno znamenje'' iznosi vrlo zanimljive detalje. Dragocjene su to i neprocjenjive građevine koje svjedoče o našem kulturnom i katoličkom identitetu. Blago neprocjenjivo. Ovdje su zajedno nebo i zemlja ostavljali tragove koji svjedoče o dugoj hrvatskoj povijesti koju obilježava tvrdi hercegovački kamen. Spomenimo ovdje i amblem Vidoštačke Kraljice koji se nalazi na svim crkvama Trebinjske biskupije. Spominjem se sada i jedne kapele na Valu u mome rodnom Gradcu koja je nedavno posvećena Lurdskoj Gospi. Podatke o njoj dugujemo gosp. Slavku Katiću. Godina je 1867. ili možda 1868. Gradi se Sueski kanal. Među graditeljima su i dva brata iz ovih krajeva. Zavladala je teška bolest malarija, puno je smrtnih slučajeva. Braća su se zavjetovala da će sagraditi kapelu Gospi na čast ako ostanu živa. Zavjet im je bio uslišan i sagradili su zavjetnu kapelu na spomenutom mjestu. Grgo Mikulić, dipl. oec., Ministarstvo gospodarstva Zapadnohercegovačke županije, i prof. dr. sc. Marko Ivanković donose podatke o Kočerinskoj i Humačkoj ploči. Kočerinska ploča (1404.) sadrži najdulji srednjovjekovni lapidarni natpis pisan hrvatskom ćirilicom na području BiH i Hrvatske. Od Humačke ploče (1198.) mlađa je dva stoljeća, a neprocjenjiva je njezina vrijednost u jezičnom, književnom i vjerskom pogledu. Kočerinska ploča bila je postavljena kao dio nadgrobnog spomenika srednjovjekovnom plemiću Vignju Miloševiću na Kočerinskom polju. U tekstu se kronološkim redom spominju petorica vladara onodobne banovine, a poslije Kraljevine Bosne kojima je Viganj Milošević služio: od bana Stipana II. Kotromanića, bana i kralja Tvrtka I., kralja Dabiše, kraljice Grube (Jelene) do kralja Ostoje. Humačka ploča nalazi se u samostanskom muzeju na Humcu. Tekst na ploči pisan je hrvatskom ćirilicom, a u tekstu se nalaze i dva slova glagoljice. Tekst sadrži 24 riječi, a uklesano je 78 slova i jedan znak križa. Akademik Ante Mišković, HAZU BiH, i prof. dr. sc. Danijel Šogorović, Sveučilište u Mostaru, sastavljaju tekst ''Primjena i obrada kamena''. Primjena i obrada kamena počinje od prapovijesti, tj. od kamenog doba. Primjena i obrada kamena dobiva s vremenom sve savršenije oblike. S vremenom se mijenjaju alati, strojevi i oprema za obradu kamena. Neki objekti od kamena svrstani su u nacionalne oblike kulture. Prikazani su i neki spomenici kulture s popisa UNESCO-a izrađeni od kamena. Kada je riječ o stećcima, onda je tu nesumnjivo vrhunski autoritet akademik Miroslav Palameta. Zato pročitajmo tekst ''Lokalni vapnenac kao podloga srednjovjekovne likovnosti na Radimlji''. Na stećcima je puno crteža, a malo slova. Nad svime dominira znak križa. Stećci, bilizi, stojećci, s ove i s one strane, život slave. Ili još ljepše rečeno: Stećak – križ, stećak – znamen, usnuli humski romar, čempres na straži. Vječnost. Amen. Sve ostalo kažu tekst i izvrsno izrađeni crteži.
Književnik Ivan Sivrić, član suradnik HAZU-a BiH i glavni urednik ''Suvremenih pitanja'', poredao je u predivnu nisku deset pjesnika koji su vezani uz podneblje kojemu je tema kamen. Što reći o tome? Čovjek i kamen imaju mnogo toga zajedničkoga. Kaže se – kamen se na kamen oslanja, a čovjek na čovjeka. U kamenu su zapisane sve mudrosti ovoga svijeta. Nešto učinio čovjek, a nešto sama priroda. Evo naših deset pjesnika i njihovih ''kamenih'' pjesama. Ivan Baković: ''Hercegovina'', dr. Jure Burić: ''Kamene suze (Hercegovina)'', Mate Grbavac: ''Humačka ploča'', fra Vendelin Karačić: ''Umetaljka'', Ljubo Krmek: ''Jesi li ikada'', Stanko Krnjić: ''Na prvom koraku'', Pero Pavlović: ''Hercegovina'', Ivan Sivrić: ''Otac'', Mijo Tokić: ''Jedan kamen'' i Tin Ujević: ''Žedan kamen na studencu''. Doc. dr. sc. Krešimir Šaravanja, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja HNŽ-a i Sveučilište u Mostaru, i Frano Oreč, dipl. ing. rudarstva, Udruga za rudarstvo i geologiju ''Zvuk kamena'' u Posušju, nastupaju s temom ''Arhitektonsko-građevni kamen Bosne i Hercegovine''. Autori promoviraju autohtoni kamen u Hercegovini i širem području kao temelj razvoja u budućnosti ovdašnjeg gospodarstva.
Razne vrste kamena odlikuju se teksturom, bojom, strukturom uzorka, obrađenom površinom te trajnošću i postojanošću. Po tome se posebno ističu brendovi: ''jablanički gabro'', ''romanit'', ''bihacit'', ''hreša'', ''osoje'', ''kljenak'' i drugi. Druga tema koju autori obrađuju nosi naslov: ''Potencijali, stanje i ograničenja eksploatacije i obrade AGK u BiH''. Arhitektonsko-građevinski kamen (AGK) temeljno je gradivo za gradnju vjerskih i svjetovnih građevina i spomenika korištenjem kamena kao novog elementa ili debelih ploča za oblaganje, a u najnovije vrijeme kao jedna od najtrajnijih tankih ukrasno-zaštitnih obloga nosive konstrukcije. U novije doba dolazi do otvaranja novih kamenoloma, a obnavljaju se i neki već korišteni kamenolomi. U narodu postoji izreka: ''Dabogda se okamenio''. Upravo tako glasi tema koju obrađuje Stanislav Vukorep, koji je nedavno primljen za člana suradnika HAZU-a u BiH. Stanislav opisuje uporabu i obradu kamena na širem području njegova zavičaja od prapovijesti do današnjih dana. Prof. dr. sc. Dražen Barbarić, HAZU u BiH i Sveučilište u Mostaru, piše tekst kulturnog sadržaja ''Kamen: svjedok, oblik i duša prostora''. On kamen oživljava, postavlja ga za svjedoka povijesti, daje mu oblik i udahnjuje dušu. Kao da kamen prolazi kroz pojedina biblijska razdoblja i biblijske događaje. Nešto slično nam u pogovoru ''Kamena Hercegovina'' svjedoči i prof. dr. sc. Ivo Čolak. Kamen i voda su od prapovijesti bili povezani. Dodamo li još tome i čovjekov um i ruke, eto remek-djela sagrađenih od kamena ili na ''živcu'' kamenu, na kojemu su sagrađene mnogobrojne kamene crkve i katedrale.
Otvori KEKS Pay
