Ansambl Narodnoga pozorišta Republike Srpske iz Banje Luke izvest će večeras (srijeda, 13. svibnja) od 20 sati u Velikoj dvorani Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače u Mostaru predstavu "Gospođa Olga“ autora Milutina Bojića.
Zanimljivo je istaknuti kako je Bojićev tekst napisan još davne 1914. godine, uoči Prvog svjetskog rata, dok je praizvedbu imao tek šest i pol desetljeća poslije - 1979. u Narodnom pozorištu Beograd. Naslovnu ulogu - gospođu Olgu tada je odigrala proslavljena glumačka diva bivše države Olivera Marković. Bojić se u ovoj drami bavi ženskim ćudima i muškim mekuštvom, ali iz različite perspektive. Iako ju je autor nazivao komedijom, kritika kaže kako je problem taj što je danas u njoj malo što komično.
Predstava će pred publikom u Mostaru biti odigrana u sklopu Mostarskoga proljeća 2026. – XXVIII. Dana Matice hrvatske. Režiju potpisuje Jug Đorđević, dramaturgiju Đorđe Kosić, scenografiju Dragana Purković Macan dok je za kostime zadužena Velimirka Damjanović.
Glavnu ulogu Olge Ristićke utjelovljuje Nela Mihailović, advokat Novaković je Ljubiša Savanović dok će se u ulozi Novakovićke, njegove supruge, naći Slađana Zrnić / Nikolina Friganović. Njihova sina Gidru glumi Aleksandar Vučković, Olginu kći Vuku Iva Milanović, a služavka Marija je glumica Smiljana Marinković.
Sponzor večeri je JP Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne d. d. Mostar, a ulaznice po cijeni od 20 KM mogu se rezervirati/kupiti na blagajni/prodajnome mjestu Kosače.
Inače, predstava "Gospođa Olga" po tekstu Milutina Bojića i u režiji Juga Đorđevića doživjela je premijeru na Velikoj sceni Narodnog pozorišta RS-a, a u koprodukciji te kuće i Narodnog pozorišta Beograd, u prosincu prošle godine.
- Oduvijek mi je bilo teško formulirati „riječ redatelja“ u unaprijed određenom obliku. Redateljeva riječ, po definiciji, služi da približi i objasni ideju ili koncept koji smo mi, kao autorski tim, zamislili, a potom ga preda publici da ga „doživi, zaključi, prihvati ili odbaci“. Zato redateljeva riječ nosi određenu težinu – u odnosu na nju, publika, ali i kritičari, često važu je li ono što je napisano zapravo provedeno na sceni.
Uostalom, riječ je oduvijek imala težinu. Još kao dijete volio sam bajku o kozjim ušima cara Trojana, o brijaču koji, skrivajući carevu tajnu zakopanu u rupu, zapravo, štiteći sebe – objavljuje svijetu ono što se ne smije izgovoriti. A u Bojićevoj drami, napisanoj prije više od stoljeća, upravo je riječ ta koja pokreće lavinu. Bilo tajno ili javno, izgovoreno, neizgovoreno ili potisnuto, jedna riječ – primjerice: incest, bolest, novac, čast – može skupo stajati likove koji, poput brijača u bajci, pokušavaju duboko zakopati svoje tajne, nadajući se da iz te rupe neće izrasti trokrako zvono, lijepo i visoko kao stijena.
Ali što se događa ako iz svih tih tajni, strahova i neizrečenih istina ne izraste samo jedno drvo, već cijela šuma i njezin korov, koji preplavljuju svijet? Što se događa ako u tom šipražju smrt počnemo doživljavati kao blagostanje? Što onda? – kaže o predstavi "Gospođa Olga“ njezin redatelj Jug Đorđević.