Jedinstvene posude izrađene od drevnog, fosiliziranog višetisućljetnog hrasta lužnjaka – abonosa, koje, ustvari, predstavljaju replike onih iz kostolačke kulture, stare otprilike koliko i samo drvo (oko 5000 godina), zahvaljujući ljubavi prema arheologiji i drvodjelstvu prof. Ive Jelušića iz Odžaka i jednoj tamošnjoj stolariji, iz svoga su doma u Posavini otputovale čak do – stola švedskoga kralja!
Kako je sve počelo? Kad je prof. Jelušić dobio spoznaje o iskapanjima, odnosno o tome kako je prve vijesti o nalazištu abonosa na lokalitetu Pivnica kod Odžaka još prije gotovo sedam desetljeća – 1958. godine, objavio Zdravko Marić u Glasniku Zemaljskog muzeja, a iste godine taj muzej pokrenuo istraživanja, krenuo je tim tragom... A onda, kad se i sam uvjerio o bogatstvu nalazišta, kaže nam, nije mogao vjerovati.
No, kako za Večernji list govori sam Jelušić, to nije sve. Jer, zahvaljujući svojoj posebnosti danas ih se može naći i u Zemlji Izlazećeg Sunca. Posebno mu je bila čast, dodaje, što je mladi franjevac fra Mladen Jazvić u Gornjoj Dubici zaređen s kaležom i pliticom koje mu je, izrađene u abonosu, za taj važan životni dan darovao.
Povod za priču s prof. Jelušićem nije slučajan. Jer, osim što je njegova po mnogočemu posebna arheološka izložba "Novi život starog hrasta", mogli bismo reći, i najveća putujuća jer je dosad obišla desetke gradova u RH i BiH – od Posavine, preko Slavonije, do Baranje i Srijema, konačno, prvi put stigla u Hercegovinu kao dio programa Mostarskoga proljeća 2026. – XXVIII. Dana Matice hrvatske, upravo danas (petak, 5. lipnja) bit će poseban dan, kako za njega tako i za njegov rodni Odžak.
Naime, točno u podne u odžačkoj Maloj vijećnici (Beledija) bit će otvoren stalni postav Jelušićevih replika prapovijesnih posuda, čiji se originali, inače, čuvaju u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu. Danas će se, otkriva nam Jelušić, također sastati i inicijativni odbor za izgradnju zavičajnoga muzeja u tom dijelu Posavske županije.
Ručnom izradom drvenih posuda (a svaka je unikat) koje, po uzoru na keramiku kostolačke kulture, pronađenu na poznatom lokalitetu eneolitskog naselja Pivnica kod Odžaka u Bosanskoj Posavini (3250. - 2800. godine p.n.e), nastaju prema crtežima stručnjaka Zemaljskog muzeja, prof. Jelušić spaja prapovijest, umijeće drvodjelstva i ljubav prema svome zavičaju stvarajući istovremeno priču o povezanosti kulturne i prirodne baštine kroz vrijeme. Cilj mu je, kaže, promocija arheoloških lokaliteta u turističke svrhe, ali i arheologije i arheološke znanosti koja se u BiH veoma, nažalost, malo promovira i cijeni.
Posao izrade nije nimalo lak – zahtijeva sate, dane, pa i mjesece strpljiva rada kako bi svaka posuda i suvenir na kraju bili jedinstveni i što vjerodostojniji onima iz vremena kostolačke kulture. Abonos je ćudljiv, mijenja se u doticaju sa sunčevom svjetlošću i kisikom, pa je i zbog toga njihova izrada još zahtjevnija. Za izradu jedne posude, otkriva nam Jelušić, potrebna su oko dva tjedna, za neke i mjesec. Jer – sastavljene su od 50 pa čak i do 250 komadića koje pažljivo lijepi. Svaka je posebna, a neke su toliko malene da stanu i u – džep.
- Jer, abonos je živo, zakopano drvo, koje svoju ćud ili svojstva pokazuje bez obzira na to koliko se osuši jer pod utjecajem prirodnih čimbenika mijenja svoj oblik – kaže.
Već tisućljećima močvarno zemljište u Posavini skriva abonos koji 'izranja' tijekom eksploatacije šljunka, drvo bude promjera i do 2 metra, nerijetko i puno željeza. Hrast je to obogaćen mineralima pa je njegova tvrdoća i triput jača od običnoga, a takva svojstva poprimi upravo zbog ležanja u močvarnome tlu bez kisika. Stoga svaku izrađenu posudu treba pažljivo pohraniti i čuvati – u suhom i hladnom prostoru, a pravi je izazov, zbog njihove osjetljivosti, i prevoziti ih od grada do grada, od izložbe do izložbe...
Vratimo se još malo na izložbu "Novi život starog hrasta“. Sve je počelo još 12. kolovoza 2019. godine u Jelušićevu rodnom Odžaku. Tada je prvi put, u programu Posavskog kola prikazana javnosti. Uslijedilo je još nekoliko izložaba po Posavini, a potom je prešla i granice BiH te je na poziv muzeja u Vinkovcima, Vukovaru, Iloku... prikazana i ondašnjoj javnosti.
- Vukovar ima vučedolsku golubicu, a mi svoje posavske zdjele – kaže nam ponosno prof. Jelušić, naglašavajući kako je upravo zbog bogatoga nalazišta na lokalitetu Pivnica kod Odžaka, koje pripada eneolitskoj kulturi čiji je razvoj počeo 3250. godine prije Krista na području jugoistočne Europe, BiH zauzela značajno mjesto na eneolitskoj karti Europe, kao najvažnije nalazište iz tog doba.
Put je izložbu odveo i do franjevačkih samostana diljem Bosne – najprije u Visoko, potom Livno, Fojnicu, Kreševo, Tolisu, Plehan. Ostalo je još samo jedno neispunjeno obećanje – prikazati je i u Franjevačkom samostanu u Dubravama kod Brčkog. Franjevački samostani nisu odabrani slučajno jer – kaže nam Jelušić, upravo su ovdašnji franjevci najveći čuvari arheološkoga blaga BiH. A i prvi odškolovani arheolozi u BiH bili su upravo fratri, odnosno polaznici Franjevačke klasične gimnazije u Visokom.
Ovaj profesor pedagogije od abonosa izrađuje i razne suvenire – od privjesaka do nakita, religijske križeve, ornamente. Zanimljivo, i gvardijan na Plehanu na misi koristi pliticu od toga drevnog hrasta. Tau križ te posudu darovao je Franjevačkom samostanu sv. Petra i Pavla u Mostaru i gvardijanu fra Mariju Knezoviću tijekom prve izložbe u kripti, inače budućem prostoru franjevačke galerije. Publika je u Mostaru mogla vidjeti 60-ak ručno izrađenih posuda iz doba kostolačke i vučedolske kulture te dokumentarac Gorana Bačića iz Odžaka.
Za njegove je posude i suvenire veliko i zanimanje turista, a najčešće se kupuju kao poseban i vrijedan dar.
A Jelušić nam je na kraju razgovora obećao: na ovome neće stati. Nastavit će vrijedno raditi radi na izradi novih posuda i suvenira za kojima postoji potražnja diljem svijeta, a istovremeno i na očuvanju te promidžbi bogatih i vrijednih arheoloških nalazišta u BiH.
Otvori KEKS Pay
