Dolazi li nakon vrućeg ljeta ekstremno hladna zima? Upravo to pitanje postavlja Euronews u svojoj analizi, a kao jedan od mogućih odgovora navodi takozvani 100-godišnji kalendar, povijesno djelo nastalo još u 17. stoljeću. Prema njegovim predviđanjima, u Njemačkoj bi obilnije snježne oborine trebale početi već 1. prosinca. No riječ je o povijesnom modelu predviđanja vremena, a ne o službenoj meteorološkoj prognozi.
Stogodišnji kalendar razvio je opat Mauritius Knauer u 17. stoljeću u samostanu Langheim u Gornjoj Franačkoj. Njegovo djelo, Calendarium Oeconomicum Perpetuum Practicum, trebalo je pomoći u predviđanju vremenskih prilika, prije svega zbog potreba poljoprivrede. Knauer je svoja predviđanja temeljio na tadašnjim astrološkim predodžbama. Takav se pristup danas smatra zastarjelim, a suvremeni meteorolozi ne koriste 100-godišnji kalendar za izradu vremenskih prognoza. Ipak, kako piše Euronews, predviđanja iz povijesnog kalendara i danas privlače pozornost.
Prema ažuriranom 100-godišnjem kalendaru, lijepo vrijeme trebalo bi se u Njemačkoj zadržati početkom rujna, a kiša bi trebala početi 3. rujna. Listopad bi, prema tom predviđanju, trebao početi kišnim tjednom, nakon čega bi se izmjenjivali topliji i tmurni dani. Prvi mraz kalendar predviđa za 16. studenoga 2026., nakon čega bi se, desetak dana kasnije, ponovno trebalo vratiti kišno vrijeme. Najzanimljiviji dio predviđanja odnosi se na početak prosinca, kada se u Njemačkoj očekuje puno snijega.
Za razliku od stogodišnjeg kalendara, sezonska prognoza meteorologa Andreja Flisa temelji se na suvremenim numeričkim modelima (ECMWF, NOAA NMME, CFSv2) i pokazuje da bi zimu 2026./2027. mogao obilježiti vrlo snažan, potencijalno rekordan Super El Niño. Riječ je o klimatskom fenomenu koji nastaje zbog snažnog zagrijavanja površinskih i podpovršinskih voda tropskog Pacifika te mijenja opću atmosfersku cirkulaciju, s posljedicama koje se osjete na globalnoj razini, pa tako i u Europi.
Prema podacima NOAA-e, na pojedinim područjima tropskog Pacifika već su zabilježene anomalije temperature površine mora veće od 6 °C iznad prosjeka. Ispod površine, u gornjih 250 metara oceana, anomalije su još izraženije i na pojedinim mjestima premašuju čak 9 °C. Prognostički modeli pritom očekuju da će El Niño doseći vrhunac tijekom studenoga i prosinca 2026., a nekoliko uzastopnih prognoza već ga svrstava u kategoriju najjačih ikad zabilježenih. Ovakav razvoj situacije snažno utječe na globalno strujanje zraka. Iznad Sjeverne Amerike modeli pokazuju takozvani split-flow, odnosno podjelu mlazne struje na slabiji sjeverni i znatno pojačani, aktivniji južni ogranak. To bi sjevernim dijelovima SAD-a i Kanade moglo donijeti blaže i suše vrijeme, dok bi jug i istok SAD-a mogli imati više oborina, aktivniju oluje i, u drugom dijelu zime, češće prodore hladnijeg zraka.
Za Europu trenutačni modeli, uključujući i ECMWF i neovisni NOAA NMME ansambl koji su međusobno usklađeni, pokazuju pretežno blažu zimu. Glavno obilježje bit će izraženo zapadno do jugozapadno strujanje s Atlantika, koje donosi relativno topao i vlažan zrak na velik dio kontinenta te iznadprosječne temperature u prosjeku prosinca, siječnja i veljače.
To ne znači da snijega neće biti. Naprotiv, zbog pojačanog dotoka vlage iz Atlantika ukupna količina oborina trebala bi biti iznad prosjeka na velikom dijelu Europe, posebice na zapadu, u središnjim i jugoistočnim predjelima. Problem je u tome što je zrak u nizinama i na srednjim nadmorskim visinama često pretopao da bi ta vlaga padala u obliku snijega. Zato bi niži predjeli, uključujući velik dio srednje Europe, mogli imati manje snježnih epizoda nego inače, dok bi najviši dijelovi Alpa (iznad otprilike 1800–2000 metara) te sjeverni i sjeveroistočni dijelovi kontinenta mogli imati solidne, pa i iznadprosječne količine snijega. Skijaška područja u Pirenejima, Apeninima, na Balkanu i u škotskim visoravnima, prema ovom scenariju, suočavala bi se s otežanim uvjetima i ispodprosječnim prirodnim snježnim pokrivačem.
Za razliku od Sjeverne Amerike, gdje modeli pokazuju jasno pojačavanje obrasca iz mjeseca u mjesec (od prosinca prema veljači), nad Europom se ne očekuje toliko izražena mjesečna promjena i dominantno zapadno strujanje trebalo bi ostati relativno postojano tijekom prosinca i siječnja. To ujedno znači da konačan ishod zime nad Europom ostaje osjetljiviji na kratkoročne promjene u sjevernoatlantskoj cirkulaciji nego što je to slučaj sa signalom nad Sjevernom Amerikom, koji je izravnije i snažnije povezan sa samim Super El Niñom.
Posebnu pozornost u Flisovoj analizi privlači prognoza polarnog vorteksa, kružnog strujanja hladnog zraka visoko u stratosferi iznad polarnih područja. Kada je taj "vrtlog" jak i stabilan, hladan zrak ostaje zarobljen na sjeveru; kada oslabi ili se poremeti, hladniji zrak lakše prodire prema jugu, u srednje geografske širine. Najnoviji ECMWF i UKMO stratosferski modeli pokazuju signal slabljenja polarnog vorteksa krajem prosinca i tijekom siječnja, što je u skladu s istraživanjima koja pokazuju da jaki El Niño događaji često isporučuju dodatnu energiju u stratosferu upravo u tom razdoblju. Ako bi do toga doista došlo, moglo bi doći i do izraženijeg poremećaja poput iznenadnog stratosferskog zagrijavanja (SSW), događaja koji povijesno, u prosjeku, u prvih mjesec dana nakon pojave donosi hladnije uvjete velikom dijelu Sjeverne Amerike te sjeverne i središnje Europe.
Važno je naglasiti da to zasad nije prognoza konkretnog događaja ni datuma, već signal da bi drugi dio zime – otprilike od sredine siječnja nadalje – mogao biti znatno dinamičniji i promjenjiviji od njezina početka, s većom vjerojatnošću povremenih prodora hladnijeg zraka i prema Europi.
Otvori KEKS Pay
