Posebna povezanost Jurkića s franjevcima na Gorici seže u vrijeme njegova dolaska u samostan. U sklopu tadašnjeg dogovora bilo je predviđeno da se nakon njegove smrti otvori galerija u kojoj će biti predstavljena njegova umjetnička ostavština. Galerija Gabrijela Jurkića 1995. godine postala je prvi stalni postav Franjevačkog muzeja.
Koliko Jurkićeva djela znače posjetiteljima posebno se pokazalo 2017. godine, kada je njegov stalni postav privremeno uklonjen kako bi se prostor koristio za međunarodni trijenale grafike. U muzeju su tada bilježili slučajeve u kojima bi posjetitelji, nakon što bi doznali da Jurkićeva galerija nije dostupna, odustali od obilaska.
To iskustvo, kaže Džeko, pokazalo je koliko je Jurkićev opus važan za identitet muzeja, pa je odlučeno da se njegov stalni postav više ne uklanja te da trajno ostane u prostoru koji mu je namijenjen.
- Ovo je njegov dom, ovo je njegov stalni postav i ono što je ostalo iza njega. Gabrijel je zasigurno jedan od glavnih razloga zbog kojih ljudi dolaze - kazala je Džeko.
Jurkić je iza sebe ostavio iznimno bogatu umjetničku ostavštinu. Prema podacima Muzeja, nakon njegove smrti ostalo je oko 170 ulja na platnu i više od 6.000 crteža, dok muzejska zbirka danas čuva nešto više od 200 njegovih slika. U stalnom postavu izloženo ih je 50, a ostala djela nalaze se u samostanskim prostorijama ili muzejskom depou.
Poseban dio Jurkićeve ostavštine čini više od 6.000 crteža, čiji puni opseg dugo nije bio poznat. Veliki kovčezi s njegovim djelima čuvali su se na samostanskom tavanu, a tek kada je kustosica zadužena za zbirku počela obrađivati materijal, pokazalo se koliko je crteža Jurkić ostavio.
Brojne skice i studije ujedno svjedoče o njegovu načinu rada. Kako navodi Džeko, Jurkić je za pojedinu sliku izrađivao brojne pripremne crteže te bi motiv prenosio na platno tek kada bi bio potpuno siguran u ono što želi postići.
Među djelima izloženima u Livnu posebno mjesto zauzima „Snježna idila“, za koju Džeko kaže da ostavlja najveći dojam na posjetitelje, osobito na Livnjake. Sam Jurkić, međutim, smatrao je da je „Inje“ njegova najbolja slika.
- „Inje“ je prelijepa i odlična slika, ali na posjetitelje „Snježna idila“ definitivno ostavlja najveći dojam - kazala je Džeko.
„Snježna idila“ pripada Jurkićevu ciklusu zima. Godine 1922. u Salonu Ulrich u Zagrebu izložio je 226 slika s temom zime, a iz istog ciklusa potječe i slika „U planinama“, koju je Franjevački muzej otkupio 2024. godine prilikom obilježavanja 50. obljetnice njegove smrti.
Slika se nalazila u privatnom vlasništvu, a u prikupljanje sredstava za njezin otkup uključili su se franjevci, župe i pojedinci.
- Dobili smo priliku od jednog privatnog vlasnika kupiti zaista prekrasnu sliku, vrhunsko Gabrijelovo djelo. Uz pomoć naših fratara, župa i pojedinaca, Livnjaci su se ujedinili kako bi ta slika došla ovdje - rekla je Džeko.
Među zanimljivostima iz Jurkićeve umjetničke biografije Džeko izdvaja i njegovo školovanje u Beču. Akademiju likovnih umjetnosti u Beču upisao je 1908. godine, a zahvaljujući prethodnom slikarskom obrazovanju odmah je primljen na četvrtu godinu slikarskog odjela.
Godine 1911. njegova „Bukova šuma“ izložena je na proljetnoj izložbi Bečke secesije, čime je postao prvi hrvatski slikar čije je djelo predstavljeno na toj prestižnoj izložbi. Od hrvatskih umjetnika na Bečkoj secesiji izlagali su još kipari Ivan Meštrović i Toma Rosandić. „Bukovoj šumi“ poslije se izgubio trag.
Zanimanje za Jurkićevo stvaralaštvo nije oslabilo ni desetljećima nakon njegove smrti. Njegova galerija i danas zauzima posebno mjesto u Franjevačkom muzeju, a Džeko ga smatra jednim od simbola Livna.
- Gabrijel je zasigurno zaštitno lice ne samo Franjevačkog muzeja na Gorici nego i našega grada. To je sigurno jedna od stvari po kojima se Livno prepoznaje - kazala je Džeko.
Otvori KEKS Pay
