U 71. godini života preminuo je Vlatko Majić, član i jedan od utemeljitelja Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. Vlatko Majić rođen je u Vitini kod Ljubuškoga, 26. kolovoza 1956. Završio je klasičnu gimnaziju i studij književnosti, bio je profesor hrvatskoga jezika i diplomirani knjižničar. Radio je u osnovnim i srednjim školama kao profesor hrvatskoga jezika i književnosti u Zagrebu, Zadru i Pagu, a bio je i ravnatelj Gradske knjižnice u Pagu.
Dobitnik je niza nagrada: Republička nagrada na Trebinjskim večerima poezije, Godišnja nagrada Riječkoga književnog i naučnoga društva, nagrada Alpe-Adria (Treviso), nagrada „Fra Martin Nedić“. Bio je predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Pagu i predsjednik Ogranka Društva hrvatskih književnika u Zadru. Stvaralaštvo mu je prevođeno na engleski, njemački, francuski, talijanski, albanski i slovenski jezik. Uvršten je u dvadesetak antologija i zbornika.
Objavio je djela: „Glazba češlja“, pjesme, Sarajevo, 1982.; „Pjevač pod zemljom“, pjesme, Rijeka, 1987.; „Kairos“, pjesme, Zagreb, 1989.; „Jezičak“, pjesme, Rijeka, 1991.; „Najviše je plave boje“, pjesme za djecu, Zagreb, 1992.; „Kad srce brodi“, pjesničko-grafička mapa (s J. Martinkom), Zagreb, 1992., Zadar, 2017.; „Vrijeme soli“, pjesme/proza, Senj, 1996.; „Krila nad vodom“, pjesme, Zadar, 2006.; „Kad srce brodi“ / „Che navighi il cuore“, 2017.; „Obeščašćivač“, Zadar, 2017.; „Vinožito“, pjesme, Slavonski Brod – Mostar, 2020.
Pokop Vlatka Majića bit će u subotu, 22. studenoga, u 15 sati na gradskom groblju u Pagu.