Božana Milas, profesorica hrvatskog jezika i književnosti te engleskog jezika i književnosti, jedna je od najzanimljivijih osoba u svijetu book blogginga, odnosno knjiškog bloganja, a pojednostavljeno – u pisanju i snimanju recenzija, preporuka i sadržaja vezanih uz knjige. Poznata je pod imenom Bobi BookEro, a o njezinoj ljubavi prema knjigama svjedoči i činjenica da je zaposlena u srednjoškolskoj knjižnici te da ima položeno bibliotekarstvo pri Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine.
O svojoj ljubavi prema knjigama, mladima i današnjem (ne)čitanju, suvremenim tehnologijama, kao i o činjenici da će i čitatelji Večernjakovih platformi uskoro uživati u njezinu sadržaju vezanom uz knjige i čitanje, razgovarala je za Večernji list.
Vecernji.ba: Za početak, tko je žena koja stoji iza projekta Bobi BookEro?
- Iza projekta Bobi BookEro stoji jedna sasvim obična žena s pomalo neobičnom ljubavi prema knjigama. U djetinjstvu su me oblikovali filmovi i serije devedesetih, a poslije se ta ljubav prenijela i na knjige. Bobi BookEro nastao je spontano, iz potrebe da čitanje ne ostane samo moja tiha navika nego nešto što se dijeli s ljudima koji imaju istu ljubav prema knjigama. Uvijek sam voljela pričati o knjigama i dojmovima koje su ostavile na mene. Tako je nastala Bobi BookEro. Samo ime sadrži dio mene. Za ljude izvan Hercegovine moje knjiško “ime” vuklo je na sasvim drugačiji žanr od onog koji običavam čitati, pa su neki ostali iznenađeni značenjem Ero u imenu. Bobi dolazi od mog nadimka, Book jer se radi o knjigama i Ero, za mene najslađi i najdraži dio, a za one neupućene, drugi naziv za Hercegovce, koji objašnjava moj čvrst i iskren stav, temperament i korijene.
Vecernji.ba: Vaš svojevrsni slogan glasi “Hercegovka među knjigama”. Kako uspijevate pohvatati sve obveze i usput pročitati toliko knjiga? I što ste posljednje čitali?
- Tko kaže da uspijevam? (smijeh) Kradem male trenutke, što mi nekada ne ide od ruke. Nekada za dva mjeseca jedva pročitam samo nekoliko stranica, a opet ima trenutaka kada završim knjigu u tjedan, pa i za dan ili dva – sve ovisi o tome koliko me je knjiga “povukla.” Život nosi neke svoje izazove, pa se i čitanje tome prilagođava. Voljela bih reći da čitam desetke knjiga mjesečno, ali previše volim različite stvari, stoga knjige nisu uvijek u glavnom fokusu.
Posljednja knjiga koju sam pročitala nije neki favorit publike jer je prepričavanje jedne povijesne ličnosti iz Francuske, a čija je sudbina bila sve samo ne lijepa. Riječ je o knjizi “Glad” A. K. Blakemore. Stil pisanja je sirov, grub i izravan, opisi detaljni za vrijeme i nakon Francuske revolucije, pa ovaj roman i nije za one slabijeg želuca.
Vecernji.ba: Što nam se u međuvremenu dogodilo da smo u velikoj mjeri prestali čitati kvalitetan sadržaj, a počeli pratiti površne stvari?
- Neispravno korištenje društvenih mreža, serviranje banalnih, jednostavnih ili, kako ste rekli, površnih stvari i nedostatak koncentracije. Razvoj tehnologije ljudima je oduzeo jednu jako važnu stvar, čiji se nedostatak osjeti i u svakodnevnom životu, a to je strpljenje. Po mom mišljenju, nije nužno loše pratiti i površne stvari dok god je aktivna svijest o tome koliko su korisne ili ne. Također, tko smo mi da određujemo što je kvalitetan sadržaj, a što ne?
Vecernji.ba: Radite u školskoj knjižnici Srednje škole Antuna Branka Šimića u Grudama. Koliko mladi danas čitaju?
- To me često pitaju, a mnogi se iznenade mojim odgovorom. Je li riječ o trendu ili je netko napokon promijenio algoritam na svojim društvenim mrežama, ali uočila sam porast zanimanja učenika za knjige. Još to nije u velikoj mjeri, ali se događa.
Vecernji.ba: Može li ChatGPT zamijeniti lektiru?
- Ne, ne može. Opet dolazimo do toga koliko ispravno koristimo tehnologiju. ChatGPT je, po mom mišljenju, jako koristan alat u razumijevanju svega oko nas, ali on je samo to, alat koji bi nam trebao pomoći razumjeti nejasnoće, a ne misliti umjesto nas. Čitanje lektire gradi strpljenje, koncentraciju i empatiju, razvija osjećaj za jezik, stil, ritam rečenice, tišinu i smisao između redaka te ne doživljava svaka osoba jednako istu knjigu. Koristeći prečicu da doznamo osnovno iz djela, gubimo sve navedeno.
Vecernji.ba: Dugoročno, tko će pobijediti u ovoj “igri” – ljudi koji čitaju i time stječu znanje i mudrost ili oni koje ništa ne zanima?
- Nemamo svi ista područja, kao ni iste mogućnosti shvaćanja. Ljudi koji čitaju raznovrsno štivo, bilo beletristiku bilo stručnu literaturu, definitivno će biti bogatijeg vokabulara, živjet će stotine života kroz pročitane likove, naučiti i razne povijesne činjenice, što je neki vid pobjede. Ne mislim da ima previše ljudi koje ništa ne zanima, a ako ih ima logika, nalaže da će te osobe stagnirati u svom osobnom razvoju. Postoje osobe koje su nečitači, a opet vole istraživati, proučavati, napredovati i tu se služe različitim metodama učenja, većinom kroz praksu ili kroz videozapise dostupne na bespućima interneta. Stoga smatram da “natjecatelji u ovoj” igri nisu čitači protiv nečitača, već ljudi koji vole učiti i vole osobni razvoj naspram onih koje ništa ne zanima, a tu već vidimo tko ide naprijed.
Vecernji.ba: Neka istraživanja govore da u Hrvatskoj čak 60 posto ljudi uopće ne čita knjige, a u BiH i više od 70 posto. Kako to komentirate?
- Živimo u vremenu brzih trendova, ali već pomalo mlađim generacijama dosađuje svakodnevica prepuna adrenalina, brzih događaja. Vjerujem da je ta statistika istinita, ali osobno sam doživjela porast zanimanja kod mladih u školi, a i na društvenim mrežama. Samo treba pogoditi ono što ih zanima.
Vecernji.ba: Jedan svjetski lider svojedobno je priznao da nije pročitao ni jednu knjigu. Koliko je opasno takvim ljudima prepustiti upravljanje globalnim procesima?
- Nisam upoznata s tom izjavom. Znam da je jedan lider izjavio da nije pročitao ni jednu knjigu o sebi, a ne općenito. No, recimo da je to istina. Čitanje samo po sebi nije jamstvo dobrog vođe, već njegova želja i volja za osobnim razvojem i učenjem. Ako netko čita knjige, da, to širi um, ali ne jamči moral, empatiju ni odgovornost. Hitler je svoje znanje iz knjiga koristio kako bi racionalizirao svoje postupke, Staljin je znanje koristio kao alat kontrole, a ne moralni korektiv, dok su Lincoln, Mandela, Eleonor Roosevelt i mnogi drugi koristili knjige za osobni razvoj, izgradnju samodiscipline, dobrobit društva i očuvanje ljudskosti. Knjige ne stvaraju dobre ljude, ali dobri ljudi izvuku ono najbolje iz knjiga kako za sebe tako i za ljude oko sebe. Stoga je opasno prepustiti upravljanje globalnim procesima ljudima koji nisu spremni proširiti svoje vidike i koji su lišeni empatije.
Vecernji.ba: Za kraj, najavit ćemo vas i kao buduću kolumnisticu na Večernjakovim platformama u BiH. Novine i portali već imaju svoju publiku – imate li plan kako upravo tim čitateljima dodatno približiti knjige, osobito onima koji u užurbanom ritmu nemaju naviku čitanja, ali i onima koji vole čitati, a često ne znaju što odabrati?
- Kao što biram sljedeću knjige za čitanje, tako ću planirati i kolumne – spontano i po raspoloženju. Ne planiram velike strategije, nego se vodim vlastitim čitateljskim iskustvom i trenucima u kojima se s nekom knjigom povežem ili ne. U svemu se vodim osjećajima, a do sada me nisu iznevjerili. Ako uspijem barem jednom čitatelju približiti knjigu ili potaknuti ga da ponovno uzme knjigu u ruke, smatrat ću to uspjehom.•
Otvori KEKS Pay
