Posjet Andreja Plenkovića Sarajevu još je jednom potvrdio ono što je već godinama vidljivo u odnosima Hrvatske prema BiH, malo je europskih političara koji su tako dosljedno i konkretno podupirali BiH kao hrvatski premijer. Dok mnogi o BiH govore deklarativno, Plenković je svoju politiku pretvarao u mjerljive rezultate koji donose korist građanima, a posebno Hrvatima kao jednom od triju konstitutivnih naroda.
Najbolji primjer takva pristupa jučerašnje je potpisivanje Sporazuma o graničnim prijelazima između RH i BiH. Ne radi se o još jednom administrativnom dokumentu, nego o sporazumu koji će imati konkretne učinke na gospodarstvo, trgovinu i svakodnevni život ljudi s obiju strana granice. Veći broj prijelaza na kojima će se obavljati potrebne inspekcijske kontrole znači brži promet roba, manje troškove za gospodarstvenike i snažnije gospodarsko povezivanje dviju država.
Upravo takva politika obilježila je Plenkovićev mandat. Umjesto velikih riječi i simboličnih gesta, naglasak je stavljen na praktična rješenja koja građani mogu osjetiti u svakodnevnom životu. Takav pristup možda ne donosi uvijek najzvučnije naslove ni simpatije vlastitog naroda, ali dugoročno donosi konkretnije rezultate.
Posebno je važna uloga RH kao jednog od najglasnijih zagovornika europskog puta BiH. Godinama je Zagreb među rijetkim europskim prijestolnicama koje su sustavno inzistirale na tome da BiH dobije status kandidata i otvori pregovore s EU. Hrvatska je kontinuirano upozoravala da stabilnost jugoistočne Europe nije moguća bez jasne europske perspektive BiH.
Plenković je u Sarajevu podsjetio i na napore koje je RH ulagala kako bi se uklonile političke prepreke na europskom putu BiH. Danas, kada je proširenje ponovno visoko na dnevnom redu Bruxellesa, Hrvatska ostaje jedan od najvažnijih partnera BiH.
Jednako je važna njegova dosljednost kada je riječ o zaštiti ustavne ravnopravnosti Hrvata u BiH. Za razliku od političara koji tu temu otvaraju samo uoči izbora, Plenković godinama zagovara načelo prema kojem svaki konstitutivni narod treba moći birati svoje legitimne predstavnike. Njegova poruka da duh Daytonskog sporazuma podrazumijeva ravnopravnost svih triju naroda nije usmjerena protiv bilo koga, nego proizlazi iz uvjerenja da se stabilna i funkcionalna BiH može graditi jedino na međusobnom uvažavanju i jednakim pravima.
Pritom vodi odmjerenu i odgovornu politiku. Jasno ističe da se rješenja za unutarnja pitanja BiH moraju pronaći dogovorom unutar same države, čime pokazuje poštovanje prema njezinu suverenitetu, ali i spremnost Hrvatske da bude partner i potpora kada postoji volja za dijalogom i kompromisom.
Posljednjih godina Hrvatska je projektima u zdravstvu, obrazovanju, infrastrukturi i kulturi pružala konkretnu pomoć BiH, osobito Hrvatima u BiH. Susret Borjane Krišto i Andreja Plenkovića nastavak je politike koja se temelji na partnerstvu, suradnji i međusobnom povjerenju.
Zato nije pretjerano zaključiti da je Andrej Plenković najvažniji europski saveznik BiH i jedan od najsnažnijih međunarodnih zagovornika prava Hrvata u BiH. Njegova politika pokazuje da dobri odnosi između Zagreba i Sarajeva nisu samo pitanje diplomacije nego i preduvjet gospodarskog razvoja, europske budućnosti i dugoročne stabilnosti regije.
U vremenu kada podjele često dominiraju političkim prostorom, politika suradnje i konkretnih rezultata ostaje najbolji odgovor. Upravo zato Plenkovićev posjet Sarajevu nije bio samo protokolaran događaj, nego podsjetnik da ozbiljna i odgovorna politika još uvijek može donositi opipljive koristi ljudima kojima bi trebala služiti.