Prošao je kolovoz, završilo je vrijeme odmora, pa su se mnogi iz domovine vratili u dijasporu. Drže se one poznate: “Nostalgija je još uvijek bolja opcija!” No neki više i ne drže, pa ostaju u domovini, i to trajno. Riječ je o onima koji se imaju gdje vratiti, onima koji mogu naći solidno plaćeno radno mjesto i živjeti možda kvalitetnije doma nego u dijaspori. Mnogi žele da im se djeca odgajaju u domovini nego u nekim europskim državama u kojima je sve manje dobre stare Europe. Mnogi koji su se iz bogate Europe vratili u siromašnu BiH reći će da se s dva puta manjom plaćom u BiH može bolje živjeti nego u Njemačkoj ili nekoj drugoj zapadnoeuropskoj državi, osobito oni koji u domovini posjeduju stan ili kuću, posebno s okućnicom. Reći će i to da nije sve u novcu, da im je puno važniji ukupni životni ambijent, biti svoj sa svojima. Mnogim povratnicima puno znači i to što oni i njihova djeca znaju i jezik kojim se govori u državama u kojima su živjeli jer neka radna mjesta u domovini zahtijevaju poznavanje određenog stranog jezika.
Znakovito je to da je najviše povrataka u gradovima i općinama županija s hrvatskom većinom. Podsjetimo na brojke koje je objavio Večernjak prema podacima službi za zapošljavanje Zapadnohercegovačke i Hercegbosanske županije. Na područje tih dviju županija iz inozemstva se tijekom 2025. i nepunih osam mjeseci ove godine vratilo 370 osoba. Po onoj staroj: “Kud god pođi, opet doma dođi!” Mogućnost zapošljavanja, poticajne demografske mjere, subvencioniranje prve stambene nekretnine i stipendiranje studenata te znatno manji životni troškovi privlače mnoge za povratak. No i nostalgija čini svoje. Postoji i demografsko pravilo da se oko pola onih koji su napustili rodno mjesto nakon nekog vremena vrati.
U ZHŽ-u tijekom ove i prošle godine u Zavodu za zapošljavanje ove županije evidentirano je 168 povratnika iz inozemstva, od čega 91 povratnik u Široki Brijeg, 51 osoba u Ljubuški, u Posušje njih 18, a u Grude osam. Široki Brijeg je po stupnju razvijenosti najrazvijenija sredina nakon područja Sarajevske županije, ima 9300 zaposlenih, a brojne širokobriješke tvrtke traže nove djelatnike. Ljubuški ima velike potencijale za razvoj turizma, Posušje i Grude trebaju nove djelatnike, pa se može očekivati sve veći broj povratnika u ZHŽ. U Hercegbosansku županiju u tijeku ove i prošle godine iz inozemstva vratile su se 202 osobe koje su se prijavile u Županijski zavod za zapošljavanje. U Livno je u tom razdoblju stiglo 112 povratnika, a u Tomislavgradu evidentirana su 82 povratnika. I u Hercegovačko-neretvanskoj, Srednjobosanskoj i Posavskoj županiji sve je više povratnika. U općini Žepče u Zeničko-dobojskoj županiji vratilo se 45 obitelji u kojima je 60 maloljetne djece. Očekujemo podatke o povratnicima i u drugim sredinama u BiH.
U dijaspori živi oko 1,8 milijuna osoba rođenih u Bosni i Hercegovini, a oko 2,2 milijuna onih koji su podrijetlom iz BiH. Broj Hrvata u BiH se u vrijeme agresije i ratnih sukoba 90-ih prepolovio; po mnogima bi se bez utemeljenja HZ HB i HR HB te HVO-a desetkovao. Mnogi bi se rado vratili na svoja ognjišta, ali problem je u tome što neki komšije ne žele susjede u svom ataru. Mnogi se u iseljeništvu dvoume oko povratka; jedne odvraćaju nesređeni politički i društveni odnosi u BiH, drugi i dalje misle da je nostalgija bolja opcija, treći su se predobro snašli u bogatim zapadnoeuropskim zemljama, četvrti su napravili solidne karijere i ne žele ništa riskirati. No postoje i oni koji žele investirati u domovinu i tu napraviti dobar biznis. Pa je još uvijek aktualan vic o susretu dvojice Hercegovaca na graničnom prijelazu. Jedan je išao iz domovine, drugi se vraćao, a obojica su sebi u bradu promrmljala:
- Vidi budale di je krenijo?!
Duga je i tegobna povijest iseljavanja stanovništva iz BiH. Povijest pamti velike zbjegove u osmanlijska vremena, iseljavanja u Sjevernu i Južnu Ameriku te Australiju. Hercegovačka ganga pamti pjesmu: “Ženila me, ne ženila, strina, ženit će me zemlja Argentina!” Pamte se veliki odlasci Hercegovaca na “privremeni rad” u inozemstvo 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća jer u domovini nisu mogli naći posla. Crnčili su po bauštelama živeći u radničkim barakama, prehranjivali obitelji i školovali djecu, štedjeli za gradnju kuće u domovinu. Mnogi su u tuđem svijetu imali razne probleme, posebno s jezikom. Tako je jedna Bosanka u trgovini htjela kupiti vrećicu graha i obratila se djelatnici:
- Bitte (molim), GRAH!
- Was GRAH? – upita Njemica.
- Ma, GRAH, BONA!
- A, BOHNE – uzviknu prodavačica i pruži joj vrećicu graha. Die BOHNE, naime, na njemačkom jeziku znači GRAH.
Rekosmo da su agresija i ratni sukobi učinili svoje, a onda je stigao iseljenički val od 2008. do 2013. godine. Ulaskom RH u Europsku uniju brojni bh. Hrvati s hrvatskom putovnicom bolji život potražili su u zemljama EU-a. Prema postojećim podacima, u brojnim sredinama trend iseljavanja se smanjuje, a sve je više povratnika. No, kako stvari stoje, bit će ih sve više, posebno u onim sredinama u kojima nedostaje radne snage i u kojima plaće omogućuju dostojan život. Jednog Hercegovca koji se vratio na posao u Njemačku upitali su:
- Kako ti je bilo na odmoru u domovini?
- Ma, kakvom odmoru. Slomio sam se živ dok sam obiša’ cilu rodbinu, a onda sam dva tjedna bio sa ženom na moru!
Otvori KEKS Pay
