U Márquezovoj “Kronici najavljene smrti” cijelo mjesto zna da će braća Vicario ubiti Santiaga Nasara. Vijest ulazi u kuće, prelazi s usta na usta, ali svatko vjeruje da će netko drugi učiniti ono što treba, pa se ubojstvo dogodi pred zajednicom koja je imala upozorenja i previše razloga da odgovornost prepusti susjedu.
Franjo Šarčević objavio je u nedjelju, 23. kolovoza, na društvenim mrežama zapis o požaru na Ravašnici, uz granicu Rame i Kupresa. Kako je zapisao, na požarište je otišao u petak popodne s ocem Ivanom, rođacima i susjedom te su gasili do jedan poslije ponoći. Kada se vatra u subotu, 22. kolovoza, ponovno razbuktala, Šarčevići i susjed Franjo borili su se s njom do četiri popodne, a potom su do večeri nastavila djeca njegove tete Ruže. U gašenju su im pomogli i ljudi s Kupresa koji su stigli s cisternom i vozilima. Ivan je desetljećima o vlastitom trošku zasadio tisuće stabala, pa se te noći nije penjao uzbrdo kako bi branio apstraktnu domovinu, nego šumu kojoj je poznavao godine.
Prema riječima Franje Šarčevića, požar je izazvao netko tko je roštiljao u šumi, pomoć službi bila je nedovoljna, a iz Rame nije došao nitko od onih čije se domoljublje inače najglasnije čuje. Kada se vatra u subotu, 22. kolovoza, ponovno razbuktala, Šarčevići su se borili s njom do četiri popodne, a potom su do večeri nastavili rođaci. Nekoliko ljudi ostalo je na zgarištu, dovoljno blizu mjestu da se iz njega vidi dim i očito dovoljno daleko da se vjeruje kako će vatru ugasiti netko drugi.
Ravašnica leži između Raduše i Ljubuše, a 7. rujna gorjelo je i na Ljubuši, prema Rami. Za noć iza sebe načelnik Tomislavgrada Ivan Buntić rekao je da vatra nije probila liniju prema Vranu, dok je na tomislavgradskom području opožareno oko 35 četvornih kilometara. Požar je prešao s kupreškog područja u Prozor-Ramu, a ono što je u kolovozu bilo iskustvo jedne obitelji, u rujnu se pojavilo u razmjeru koji je tražio sve raspoložive snage.
Nebo nad Hercegovinom, treba biti pošten, nije bilo prazno. Iz Mostara su ove sezone polijetala dva unajmljena Air Tractora, angažirani su helikopteri Oružanih snaga, a iz Zemunika su upućena dva hrvatska kanadera. Prošle je godine bio angažiran jedan avion, ove godine dva, pa mostarski projekt nije privid niti ga treba omalovažavati. Nevolja počinje kada stvaran pomak postane izlika da se ne učini sljedeći, dok se nabava vlastitih protupožarnih letjelica najavljuje još od 2008.
Kampanja za opće izbore počela je svega par dana prije noći o kojoj je govorio Buntić. U njoj će ponovno biti mjesta za to tko je komu što rekao, tko se s kim sastao, tko se s kim tajno sastajao, tko je koga izdao i tko će nas jedini obraniti od onih drugih. Položaj Hrvata, uređenje Bosne i Hercegovine i zaštita prava naroda nisu nevažna pitanja, ali postaju trajna kulisa iza koje konkretni poslovi mogu čekati, a najveće obmane biračkog tijela, pa i ozbiljan financijski kriminal, ostati zaklonjeni. Takve su teme savršene za politiku koja ne želi polagati račun: trač nema proračun, ideološka svađa nema rok, a uvreda se smatra uspješnom čim proizvede novu uvredu. Avion, međutim, mora poletjeti, cisterna mora stići, a čovjek se mora popeti do mjesta na kojem gori.
Mnogo je lakše za sve optužiti Sarajevo, državu i tuđu razinu vlasti. Mnogo je teže pogledati prema Rami, Mostaru, Livnu i Grudama, prema vlastitim strankama i ljudima kojima dajemo glasove, ali i prema sebi. Naše domoljublje prepoznaje pogrešnu zastavu na kilometar, vodi urednu evidenciju izdajnika i zna koji je pjevač dovoljno naš, ali se izgubi čim domovina prestane biti simbol i postane šuma koju treba gasiti. Šarčevićev zapis ne govori samo o službama koje, kako tvrdi, nisu učinile dovoljno, nego o zajednici koja je čula da gori njezina zemlja, pa joj je umjesto vode ponudila još jedan mural o tome koliko je voli.
U Márquezovu mjestu nakon ubojstva svatko ima svoje objašnjenje: netko nije čuo, netko nije vjerovao, netko je mislio da će drugi zaustaviti braću Vicario. Šarčević je svoj zapis završio trima dopunama. Najprije je napisao da je požar ugašen, zatim da je vatra ponovno probila, a na kraju da je pala kiša, dovoljna da sve završi. U tim trima rečenicama stala je naša politička sezona: prerano proglašena pobjeda, povratak onoga što nije riješeno i država koja se, nakon svih svojih proračuna, službi i dužnosnika, ponovno pouzdala u kišu.
Otvori KEKS Pay
