Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Kolumne

Godina u kojoj nas je nevidljivi neprijatelj pokorio i bacio na koljena

Koronavirus, za koji smo, kada se pojavio u kineskome Wuhanu, mislili da je od nas miljama daleko, stigao je! Kontinentima, državama, gradovima... širio se poput kuge novog doba
05. siječnja 2021. u 06:14 0 komentara 205 prikaza

Ne ponovila se! Tako bi, zasigurno, stanovnik svakog kutka našega planeta odgovorio na upit: Kako biste opisali 2020.? I uistinu. Ulaskom u tada novu, sada već staru 2020. godinu svatko je imao bezbroj želja, nade u bolje sutra, očekivanja... A onda su se naši snovi raspršili poput sapunice. Koronavirus, za koji smo, kada se pojavio u kineskome Wuhanu, mislili da je od nas miljama daleko, stigao je! Kontinentima, državama, gradovima... širio se poput kuge novog doba. Kao i apokaliptične scene kolona kamiona s ljesovima, s ulica i iz bolnica. Bože, samo da se u BiH ne dogodi Bergamo!

Prvi slučaj 5. ožujka

Vijest o prvom slučaju koronavirusa u BiH potvrđenom 5. ožujka kod radnika koji je boravio u Italiji i njegova sina osnovca odjeknula je od Orašja do Neuma. U sljedećim danima i mjesecima uslijedio je drugi, treći, četvrti... stoti..., a onda i tisućiti..., desettisućiti..., stotisućiti... Danas ih više gotovo nitko ni ne broji. Nažalost, ono čega smo se svi pribojavali, ali i očekivali (a negdje u dubini duše ipak se nadali da neće biti tako) zbog krhkog zdravstvenog sustava, nepostojanja zajedničkih odluka, strategije, državnoga ministarstva zdravstva, bolest COVID-19 odnijela je u BiH tisuće života, starih, mladih, bolesnih, ali i prije zaraze potpuno zdravih, poznatih i nepoznatih. Iako je broj zaraženih BiH na svjetskoj listi smjestio oko 70. mjesta (ne treba se zavaravati, testiramo znatno manje osoba nego ostatak regije, a naravno, i svijet), smrtnost uslijed koronavirusa u BiH je, nažalost, najveća u regiji... A koliko će ih još morati umrijeti?! U toj borbi cijelog svijeta s “vjetrenjačama” tražio se način kako SARS-CoV-2 staviti pod kontrolu, spasiti živote, zdravstveni sustav od raspada, gospodarstvo, obrazovanje... Donosile su se mjere, često i stihijski. Ali to i ne čudi jer se svijet suočio s velikom nepoznanicom. Virus se ubrzano širio, mutirao... Znanstvenike je posebice brinulo zašto ga neki prebole bez ijednog simptoma, a drugi završe na respiratoru i više se nikad ne probude, zašto su žene otpornije od muškaraca, zašto gotovo da ne napada djecu. Pojavile su se i razne teorije zavjere. O virusu koji je namjerno pušten iz laboratorija, cjepivu kojim će nam ubrizgati čipove... Godinu 2020. pamtit ćemo i po izrazima lockdown i novo normalno. S prvim “zaključavanjem” BiH se suočila još na proljeće u prvom valu koji je, gledano iz perspektive proteklih tjedana, bio “mačji kašalj”. Obrazovanje se preselilo na online platforme, zatvoreni su trgovački centri, obrti... Obustavljeni pregledi i hladni operacijski programi u bolnicama... Uvedena su ograničenja kretanja - neslužbeni “policijski sat”, zabrane kretanja među županijama, zatvorene su i granice, okupljanja većeg broja osoba, kako unutra tako i vani, zabranjena su. Život je stao. Utihnula sportska borilišta i tribine. I pozornice. A u ušima nam odzvanja: Ostanimo doma! Budimo odgovorni! Zaštitne maske, rukavice, dezinfekcija ruku, socijalna distanca - pojmovi su koji su se svima nama urezali u pamćenje. I s pravom se pitamo: Hoćemo li ih ikada zaboraviti? Hoćemo li se više ikada vratiti normalnom životu? Smjeti nekome približiti, zagrliti najmilije? Zakašljati? I sve to - bez straha.

Krhki pred prirodom

Polako smo se navikavali na proljetni lockdown. Stiglo je i ljeto. Slučajeva je bilo sve manje. Činilo se kako nevidljivi neprijatelj gubi snagu i u BiH. No, s dolaskom jeseni novinski stupci, medijska izvješća... pretvorili su se ponovno u crnu kroniku. Korona se neumoljivo širila i - ubijala. Bez razlike. No pandemija, koja je još jednom svijetu pokazala svu njegovu krhkost i nemoć pred majkom prirodom, izrodila je i u BiH nove heroje: zdravstvene djelatnike! Liječnici, medicinari... danonoćno su bdjeli i bdiju nad nemoćnim pacijentima. I ne mare što su i oni jednako ugroženi, što ne znaju hoće li uopće više ikada doći doma i zagrliti svoju dječicu. U odijelima i zaštitnoj opremi u kojoj jedva hodaju, a kamoli dišu, utjeha su umirućima. I svim bolesnima. Drže ih za ruke u posljednjim trenucima. Ali nisu se predavali i ne predaju se. Ni nakon mjeseci bez predaha, odmora. I danas, gotovo godinu dana poslije, jednako su predani, i dalje se bore za svaki život. Baš kao i pacijenti za svaki udah. Sve oči još od početka pandemije bile su uprte u znanstvenike i pronalazak cjepiva. I točno nekako na kraju ove crne, možda za mnoge nas i najcrnje godine, pojavilo se svjetlo na kraju tunela. CJEPIVO JE TU! Spas za mnoge! Svijet, zemlje u regiji, pa i one koje nisu članice EU-a, s cijepljenjem i imunizacijom već su počele.

No, kako to uvijek biva u ovoj nesređenoj državi, BiH jedva da je uhvatila zadnji vlak i kada je u pitanju cjepivo. Kad stiže, još se sa sigurnošću ne zna. A nama ostaje samo jedno - zaželjeti da 2021. dočekamo s nadom da će nam nova godina donijeti povratak na staro normalno i, prije svega, zdravlje!•   

BiH pogodila i afera “Respiratori”     

U svem koronacrnilu BiH je potresla i afera “Respiratori” - sporna nabava stotinu medicinskih respiratora vrijednih 10,5 mil. KM javnog novca, za koje se ispostavilo da se uopće ne mogu koristiti za zaražene, te zaštitne opreme od 2,900.000 KM za borbu protiv koronavirusa u FBiH. Tužiteljstvo BiH podignulo je optužnicu protiv premijera FBiH Fadila Novalića, suspendiranog ravnatelja Federalne uprave CZ Fahrudina Solaka zbog nabave medicinskih respiratora preko poljoprivredne tvrtke “Srebrena malina”, protiv čijeg je vlasnika Fikreta Hodžića također podignuta optužnica, te ministrice financija FBiH Jelke Milićević koja se u tom predmetu, po svemu sudeći, našla zbog političkog i nacionalnog balansa. Sud BiH u cijelosti je potvrdio optužnicu. 

Mnogi su otišli među zvijezde...     

Osim COVID-19, ubijale su, nažalost, i druge bolesti. Godinu iza nas pamtit ćemo po odlascima mnogih poznatih i manje poznatih osoba u regiji i BiH: Mustafa Nadarević, Salko Bukvarević, Mićo Mićić, Elvedin Kanafija, Mirsad Peco, Josip Boro, Ante Mišetić, Muhamed Čengić, Velimir Kunić, Albert Šunjić, Lazo Goluža (rođeni Stočanin), Karlo Drago Miletić, Isidora Bjelica, Jusuf Jusa Nikšić, fra Vendelin Karačić, fra Viktor Kosir, fra Ante Kutleša, fra Dominik Ramljak, fra Tomislav Jurić, fra Živko Petričević, don Milenko Majić, don Pavo Crnjac, vlč. Jakov Pavlović, mons. Ante Brajko, don Niko Luburić, fra Bernard Marić, fra Mirko Bagarić, fra Dinko Maslać, vlč. Josip Lubar, Jozo Bogdan, Veljko Lončar, Pero Gudelj, Almer Hašimbegović, Stojan Tokić, Jozo Đevenica, Mili Bijavica, Radomir Antić, Osman Junuzović, Zdravko Čečur, Anto Banožić Bane, Milomir Odović, Lejla Hairlahović, Admir Džubur, Krunoslav Špec, Ibrahim Sirćo, Mile Pavlović, Sead Hadžijahić, Dobrota Lošić, Mario Pinjuh, dr. Aleksandar Milanov, dr. Sead Jamakosmanović, dr. Enes Slatina, dr. Abud Sarić, dr. Šefik Pašagić, dr. Ibrahim (Muharem) Mehmedić, dr. Marko Pekija, dr. Pero Lovrić, Ivo Juričević, Zufer Dervišević, Belma Šoljanin, Jozo Jakiša, Oton Sabo...    

 

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.