Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Kolumne

Dan neovisnosti BiH danas slavi samo narod koji prije 30 godina formalno nije postojao

Neovisnost BiH izglasali su Hrvati i Muslimani. Tko bi rekao da je takvu, referendumsku, daytonsku danas s Hrvatima žele očuvati Srbi, dok je Bošnjaci iz višenacionalne pokušavaju pretvoriti u (unitarnu) antireferendumsku
01. ožujka 2022. u 07:00 3856 prikaza

Tri mjeseca nakon što se raspao SSSR u Bosni i Hercegovini je, na današnji dan prije 30 godina, održan referendum za neovisnu državu. Pitanje je glasilo: "Jeste li za suverenu i neovisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?". Na referendum su masovno izišli Muslimani i Hrvati. Srbi su ga bojkotirali. "Za" je bilo 99,7 posto od onih 63,7 posto koji su glasali. Bez Hrvata taj referendum ne bi imao potrebnu izlaznost od 50 posto, odnosno ne bi bio važeći. Dakle, država BiH nastala je preglasavanjem jednog naroda (Srba). Nažalost, taj obrazac 2:1 zadržan je do dana današnjega. Rijetko kada je bilo 3:0. Politika bez konsenzusa oslikava različite poglede prema ustavnoj strukturi BiH. Ponekad su u koaliciji Srbi i Bošnjaci protiv Hrvata, Hrvati i Bošnjaci protiv Srba, Srbi i Hrvati protiv Bošnjaka. I tako se to vrti u krug. Sve zbog toga što neovisnu BiH svi vide drukčije.

Danas je 2:1 za BiH kako je i izglasana baš prije 30 godina. Tko bi rekao da je takvu žele očuvati Srbi i Hrvati?! Političkim sredstvima bore se za višenacionalnu, referendumsku, ZAVNOBiH-ovsku, daytonsku BiH. U neformalno savezništvo gurnula ih je bošnjačka ideja o rušenju tih temelja i uspostavi građanske (unitarne) države. Dosad se te 2:1 pobjede ili porazi nisu doimali tako zlokobnima kao posljednjih tjedana. Prije je taj rezultat bio u funkciji stvaranja bolje političke pozicije, a sada već sliči opasnom doigravanju. Još dramatičnijim učinila ga je ruska agresija na Ukrajinu. Kao da se kotač povijesti vratio u devedesete. Tada su se višenacionalne komunističke zajednice raspadale po republičkim granicama. Kao što su SSSR i SFRJ. Podjelom na samostalne republike pojedini narodi, umjesto u jednoj, ostali su živjeti u više država. Težnja da opet budu zajedno postala je opasan potencijal za nove ratove. Rusi su ih najavili anektiranjem "svojih" područja unutar bivšeg SSSR-a, a Srbi to priželjkuju u ex SFRJ.

Ipak, rat u Ukrajini ne treba previše dovoditi u kontekst sa stanjem u BiH. Velike su razlike. BiH je, za razliku od Ukrajine, okružena državama članicama NATO- a, a i unutar BiH postoji zapovjedništvo NATO-a i EUFOR-a. Na koncu, daytonska BiH i nastala je nakon intervencije NATO-a. Srbe u BiH slomili su nakon masakra na Markalama operacijom "Namjerna sila" koja je uključivala oko 400 aviona i 5000 ljudi iz 15 država svijeta. Tri mjeseca nakon toga Srbi su kapitulirali i potpisali Daytonski sporazum. Prema kojem je BiH opet uspostavljena na temeljima ZAVNOBiH-a i referendumskog pitanja, odnosno kao država triju konstitutivnih naroda.

Na dan kada BiH formalno slavi Dan neovisnosti jasno je kako je ona daleko od tog statusa. Mnogo je više onih o kojima je ovisna nego neovisna. U pravnom i političkom smislu ovisna je o međunarodnom upravitelju - visokom predstavniku i njemu nadređenom Vijeću za provedbu mira (PIC). Tu su i vojne snage EUFOR-a, čija je brojnost ovih dana značajno povećana. Dakako, bez konzultacija s vlastima BiH.

Štoviše, i domaći političari prizivaju strani intervencionizam. Jedni od stranaca traže da kazne njihove "neposlušne" kolege, dok drugi pak apeliraju na pomoć međunarodnih posrednika u izbornoj i ustavnoj reformi. Ono oko čega se ne slažu oni koji su formalna vlast u BiH jest koje strance i kad pozvati da ureduju u BiH. Jedni bi da to budu isključivo SAD i EU, drugi bi u to uključili i susjedne zemlje, pa i Tursku, dok ima i onih koji smatraju da rješenja za neovisnu BiH nema bez nove međunarodne konferencije na kojoj bi se skrojio njezin novi Ustav. Neovisnosti nema ni u pravnom sustavu jer BiH je jedina demokratska država u čijem Ustavnom sudu trećinu čine stranci. Koliko je pak BiH ekonomski (ne)ovisna, jasno se vidi iz podataka o trgovinskoj razmjeni i kreditnoj ovisnosti.

Eto, u takvu ozračju BiH dočekuje Dan neovisnosti koji jedan od triju naroda, srpski, vjerojatno nikada neće prihvatiti kao državni praznik. Prema njemu su sve više rezervirani i Hrvati jer se osjećaju prevarenima. Svojim su glasom presudno utjecali na uspostavu države u kojoj im se danas krše temeljna prava, poput onoga da sami biraju svoje predstavnike u vlasti. Dakle, praznik slave samo oni (Bošnjaci) koji formalno nisu postojali na referendumskom listiću 1992. godine. Njega su s Hrvatima tada izglasali Muslimani. Kada bi, umjesto multietničke, komentirali odnos prema državi kroz multikonfesionalnu prizmu, onda bi mogli reći kako BiH jedni gledaju kao većinski muslimansku, a drugi kao europsku kršćansku državu. Možda je i politička pat-pozicija što je i omjer muslimana i kršćana (katolici i pravoslavci) gotovo podjednak. Prevlast nema nitko. Tako da je u BiH 2:1 zapravo - neriješeno - za (ne)ovisnu BiH. •