Unatoč činjenici prema kojoj je zakonom određeno da radni tjedan u oba entiteta i Distriktu Brčko iznosi 40 sati, sezonski radnici ponekad rade i više od 60 i sati tjedno, navodi se u izvješću o ljudskim pravima u Bosni i Hercegovini. Prekovremeni rad je zakonom ograničen na 10 sati tjedno u oba entiteta; u Federaciji nema odredbi kojima bi se regulirao iznos naknade za prekovremeni rad, dok se u Republici Srpskoj prekovremeni rad plaća u iznosu od 30 posto od plaće.

Različiti zakoni

Istraživanje provedeno prije dvije godine pokazalo je da su poslodavci redovito uskraćivali plaćanje prekovremenog rada i bolovanja radnicima u privatnom komercijalnom sektoru u oba entiteta i u Distriktu Brčko, posebno onima koji rade u velikim trgovačkim centrima. Radnik u Republici Srpskoj može dobrovoljno raditi još 10 sati pod izuzetnim okolnostima. Prema zakonima u Federaciji i Republici Srpskoj, minimalan odmor tijekom radnog dana traje 30 minuta. Entiteti i Distrikt Brčko su poduzimali vrlo malo aktivnosti na provedbi propisa o radnom vremenu, dnevnom i tjednom odmoru ili godišnjem odmoru i generalno se vjeruje da ovi elementi zaštite nedostaju. Entitetskim zakonima o radu je propisana maksimalna dužina prekovremenog rada od 10 sati tjedno i zabranjen je prekomjeran obvezan prekovremeni rad. Zakonima su također propisani i obvezni standardi zdravlja i sigurnosti na radu, posebno za one industrijske sektore u kojima postoje opasni radni uvjeti za radnike.

Uskraćivanje prava

Poslodavci u oba entiteta i u Distriktu Brčko moraju radnicima dopustiti minimalno devet dana plaćenog odsustva tijekom godine. Radnici sami biraju blagdane koje poštuju, ovisno o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. No, ta se prva često krše. Tržišni inspektorat Federacije Bosne i Hercegovine, Inspektorat Republike Srpske i Inspektorat Distrikta Brčko su nadležni za provedbi odredbi vezanih uz radne uvjete. U Federaciji postoji 79 tržišnih inspektora, 41 u Republici Srpskoj i 11 u Distriktu Brčko. Nadležna tijela u entitetima i Distriktu Brčko nisu adekvatno provodili propise o prihvatljivim radnim uvjetima. Iako su inspekcije rada učinile napore da primoraju poslodavce da prijave radnike, one su uglavnom ograničile većinu inspekcijskih kontrola na uvjete u kojima rade prijavljeni radnici. Radnici u određenim industrijskim granama često rade pod opasnim uvjetima, posebno oni u metaloprerađivačkim pogonima i čeličanama i rudnicima uglja. Entitetska ministarstva rada ne prikupljaju službene statistike o smrtnim slučajevima i ozljedama na radu.

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’