Katolička crkva danas, 14. rujna, slavi blagdan Uzvišenja Svetoga Križa. Povijesna pozadina blagdana je osvajanje relikvije svetoga Križa iz ruku nevjernika. Prema jednoj predaji, sveti je Križ pronašla na Kalvariji carica Jelena. Ta za kršćane najsvetija relikvija u jednom je ratu istočnorimskog cara s Perzijancima pala u njihove ruke. Car Heraklije (610.-641.) na čudesan je način pobijedio perzijskog kralja, a kao prvu pogodbu za mir zatražio je da se kršćanima vrati sveti Isusov križ. Car je sam na svojim ramenima prenio dragocjenu relikviju u Jeruzalem. Pritom se zbilo čudo. Cara Heraklija je na putu prema Kalvariji zaustavila jedna viša sila. Nije nikako mogao proći kroz vrata što su vodila na Golgotu. Na savjet jeruzalemskoga biskupa Zaharije, odložio je sjajno carsko odijelo i onda ponizno u pokorničkoj odjeći prenio križ na mjesto gdje je ono poslužilo kao sredstvo našega spasenja, navodi nedjelja.ba.
Konstantin Porfirogenet u 32. poglavlju svoga djela De administrando imperio govori kako je car Heraklije pozvao Hrvate iz Velike ili Bijele Hrvatske, sa središtem oko Krakova, u ove današnje hrvatske krajeve, da mu zaštite zapadne granice protiv Avara. Bilo je to upravo u vrijeme kad je on na Istoku vodio rat za oslobođenje svetoga Križa. Hrvati su tada bili još pogani, ali su se već kao takvi neizravno borili „za krst časni“, za križ kao simbol spasenja i kršćanstva uopće.
Križ je mjesto pobjede, a ne poraza. Križ je izvor života, a ne smrti. Križ nije samo simbol, sveti znak. Križ je život. Iz križa izvire život kako za Krista, tako i za svakog čovjeka. Križ postaje izvor najveće ljubavi, kad je iz ljubavi prihvaćen. Tada je to blagoslov za čovjeka i za svijet. Po životnom križu, po svemu onome što na neki način razapinje u svakodnevici, bolest, siromaštvo, nesporazumi, nerazumijevanje, usamljenost, zloba ljudi iz okruženja, nepravda i smrt, sve to postaje po Kristu i u Kristu mjesto susreta s Bogom i izvor života za svijet.
Uz blagdan Uzvišenja Svetoga Križa posebno je svečano u Međugorju. Tako su se jučer, već od ranog jutra brojni hodočasnici sa svih strana svijeta uspinjali na brdo Križevac, na koji se uspinju i već gotovo pola stoljeća, dok se međugorski župljani na brdo iznad Međugorju uspinju gotovo cijelo stoljeće kako bi proslavili blagdan Uzvišenja svetog Križa koji se na Križevcu tradicionalno slavi prve nedjelje nakon blagdana Male Gospe.
Ideja o izgradnji križa došla je iz Vatikana. Papa Pio XI. imao je želju da bi se u prigodi 1900. obljetnice smrti Kristove izgradili križevi na uzvisinama po čitavom svijetu. Jedan od onih koji su prihvatili tu ideju bio je fra Bernardin Smoljan, tadašnji međugorski župnik. Tu ideju najavio je svojim župljanima u siječnju 1934., a župa ju je vrlo rado prihvatila, podsjeća Radiopostaja Mir Međugorje.
Međugorski župljani su doslovce su na svojim ramenima iznosili teške terete na brdo koje se tada zvalo Šipovac i u samo 52 dana dovršena je izgradnja velikoga betonskog križa. I onda je 16. ožujka 1934. župnik blagoslovio križ, i proslavio prvu svetu misu na brdu koje se od tada zove Križevac.
Križevac je postao nezaobilazna hodočasnička postaja mnogih hodočasnika koji hodočaste u Međugorje, a svakoga petka popodne župljani i hodočasnici uz Križevac obavljaju redovitu pobožnost Križnoga puta. Brojni hodočasnici iz okolnih župa i jučer (nedjelja, 13. rujna) došli su pješice, mnogi su se na Križevcu ispovjedili, uspinjući se molili su pobožnost križnog puta, a svetu misu predslavio je fra Ivan Landeka ml., župni vikar u župi svetog Ante na Humcu i odgojitelj novaka. Novaci su i asistirali u svetoj misi, a pjevao je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić.
Otvori KEKS Pay
