Već od ranog jutra brojni hodočasnici sa svih strana svijeta uspinjali su se na Križevac, na koji se uspinju i već gotovo pola stoljeća, dok se međugorski župljani na brdo iznad Međugorju uspinju gotovo cijelo stoljeće kako bi proslavili blagdan Uzvišenja svetog Križa koji se na Križevcu tradicionalno slavi prve nedjelje nakon blagdana Male Gospe.
Ideja o izgradnji križa došla je iz Vatikana. Papa Pio XI. imao je želju da bi se u prigodi 1900. obljetnice smrti Kristove izgradili križevi na uzvisinama po čitavom svijetu. Jedan od onih koji su prihvatili tu ideju bio je fra Bernardin Smoljan, međugorski župnik. Tu ideju najavio je svojim župljanima u siječnju 1934., a župa ju je vrlo rado prihvatila.
Međugorski župljani su doslovno na svojim ramenima iznosili teške terete na brdo koje se tada zvalo Šipovac, i u samo 52 dana dovršena je izgradnja velikoga betonskog križa. I onda je 16. ožujka 1934. župnik blagoslovio križ, i proslavio prvu svetu misu na brdu koje se od tada zove Križevac, donosi Radio Međugrje.
Križevac je postao nezaobilazna hodočasnička postaja mnogih hodočasnika koji hodočaste u Međugorje, a svakoga petka popodne župljani i hodočasnici uz Križevac obavljaju redovitu pobožnost Križnoga puta. Brojni hodočasnici iz okolnih župa i danas su došli pješice, mnogi su se na Križevcu ispovjedili, uspinjući se molili su pobožnost križnog puta, a svetu misu predslavio je fra Ivan Landeka ml., župni vikar u župi svetog Ante na Humcu i odgojitelj novaka. Novaci su i asistirali u svetoj misi, a pjevao je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić.
Fra Ivan Landeka se na početku svete mise prisjetio događaja kad se Gospodin na brdu Horebu objavio Mojsiju i rekao mu: Izuj svoju obuću jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo.
”Isto vrijedi i za ovo mjesto na kojem se nalazimo. Mnogi od vas uistinu su čak i fizički bosi došli na ovo mjesto, izuli svoju obuću… Ali pozvani smo, prije svega, izuti obuću svojih grijeha na ovom svetom mjestu. Izuti obuću svega onoga što nas čini nedostojnima ovoga svetoga mjesta. Zato na početku ove svete mise, dok zahvaljujemo Gospodinu što možemo ponovno biti na ovom svetom mjestu, izujmo obuću svojih grijeha u iskrenom kajanju moleći Božje milosrđe i oproštenje”, kazao je uvodeći u misno slavlje ove nedjelje, 13. rujna na Križevcu iznad Međugorja fra Ivan Landeka ml., koji je na početku svoje homilije kazao kako je blagdan Uzvišenja svetog Križa poziv da se zagledamo u Isusov križ i osluškujemo što nam on govori, što nam govore njegove svete rane, što nam govori njegova trnova kruna, što nam govori njegova strpljivost, što nam govori njegova neizmjerna ljubav i dobrota…
Potom je govorio o povijesti izgradnje ovog križa ispod kojega se na Križevcu od 1934. godine slavi sveta misa te da se u ovoj misi spominjemo onih koji su izgradili ovaj križ te da im zahvaljujemo na tome, ali im, kazao je, ”prije svega zahvaljujemo za onu vjeru i ljubav koju su nam predali kako bismo i mi danas ovdje podno križa mogli više postojati Isusovi, biti više ispunjeni njegovom ljubavlju i njegovom dobrotom”.
Kazao je i kako danas mnogi hodočasnici moleći osobito pobožnost puta križa uz ovo brdo, nalaze smisao svojih križeva, nalaze snagu kako bi mogli nositi breme svakodnevnog života…
”Sve su to milosti za koje Gospodinu danas ovdje zahvaljujemo. Molimo isto tako da nas njegova ljubav koja nam je osobito zasjala na drvetu križa uvijek iznova nadahnjuje kako bi smo i mi njegovom milošću, njegovom pomoću mogli lakše nositi svoje svakodnevne križeve”, kazao je fra Ivan Landeka ml. i naglasio kako ”uvijek iznova imamo priliku ozdravljati upirući svoj pogled u Gospodina Isusa i u njegov križ”.
”I zato netko veoma lijepo reče da smo često previše zagledani u svoje križeve. Kad bismo više gledali, razmatrali Isusov križ, naši križevi postali bi nam puno lakši, jer gledajući u njegov križ, razmatrajući njegov križ, naši nam križevi postaju lakši, postaju podnošljiviji… I sam sveti Franjo Asiški – kojega se ove godine posebno spominjemo, jer slavimo 800 godina od njegove smrti – svojoj prvoj braći govorio je da je potrebno prije svega čitati knjigu Isusovog križa. I mi danas ponesimo s ovoga svetog brda Križevca tu važnu poruku, čitati uvijek iznova knjigu Isusovog križa i iz nje učiti, na njoj se napajati. Onako kako nam Isus kaže, učite od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. A to je ono za čim najviše čeznemo: spokoj svojim srcima, spokoj svojih dušama”, kazao je fra Ivan Landeka ml., pozivajući sve da mole pred križem, ”na što je puno puta u Međugorju pozivala i Gospa” jer će ”uvijek pod Gospodinovim križem nalaziti potrebnu duhovnu snagu na putu života”.
”Svi mi imamo križeve u svojim kućama, u svojim obiteljima, u svojim sobama, mnogi ih nose i o svojim vratovima, ali trudimo se da nam križevi ne budu samo ukras na zidu, nego uistinu da nam bude ono u što ćemo se često zagledati, na čemu ćemo se nadahnjivati, gdje ćemo nalaziti snagu na putu života”, pozvao je fra Ivan pa nastavio: ”I zato je dobro i tijekom dana, možda kada smo nekada i u žurbi i nemamo puno vremena, pogledati u Isusov križ i kazati: Gospodine, daruj mi snage za današnji dan, daruj mi snage za sve one poteškoće koje ću možda danas susresti, daruj mi snage za ovaj križ u kojem se trenutno nalazim, da upravo vođen tvojim križem, nadahnut tvojim primjerom, mogu strpljivo koračati i ići za tobom, onako kako si me ti pozvao: Tko hoće biti moj, neka uzme svoj križ i neka me slijedi.”