Aktualni saziv vlasti na državnoj i federalnoj razini prvi je stvarni pokušaj suradnje nacionalnih i tzv. građanskih stranaka od uspostave daytonske Bosne i Hercegovine. Svojevrsni je to eksperiment od kojeg neki očekuju više ili manje dobre rezultate, piše Večernji list BiH.
Koji će biti ishod
Skeptici imaju mnogo razloga sumnjati u ishod, prvenstveno zbog toga što je veliko pitanje postoje li u Bosni i Hercegovini uopće građanske stranke ili je riječ tek o mimikriji nacionalnih političkih organizacija. Neriješen nacionalni status utjecao je vjerojatno na to da su na hrvatskoj političkoj sceni u BiH isključivo stranke s nacionalnim predznakom. Mogućnost ozbiljnijeg djelovanja "građanskih" ili istinskih višenacionalnih stranaka među Hrvatima nije realna sve dok postoji realna opasnost od majorizacije. U nekoliko navrata Hrvati su grubo preglasani pa je čak i pluralizam nacionalnih stranaka postao luksuz, dok se o nekom političkom projektu građanske orijentacije i ne razmišlja.
U Republici Srpskoj također je jasna podjela na srpske i bošnjačke stranke, dok malobrojno hrvatsko biračko tijelo uvijek "pokupi" HDZ kao vodeća nacionalna stranka Hrvata. Čak i one stranke sa sjedištem u Banjoj Luci koje u svom nazivu nemaju odrednicu "srpski", poput Saveza nezavisnih socijaldemokrata, Socijalističke partije ili Partije demokratskog progresa, imaju snažnu srpsku nacionalnu politiku i program.
Bez obzira na to svrstavaju li same sebe u desnicu, centar ili ljevicu, stranke u RS-u jasno ističu da su prvenstveno srpske stranke. Nasuprot njima, bošnjačku populaciju u RS-u okupljaju bošnjačke nacionalne stranke, kao SDA ili one koje se deklariraju kao građanske, a najutjecajniji je SDP. U Federaciji BiH, na većinski bošnjačkim prostorima, djeluje veći broj stranaka koje sebe nazivaju građanskim ili multietničkim. Naravno da one u svom članstvu, pa i rukovodstvu, imaju određeni broj nebošnjaka, ali dominantno su to ipak bošnjačke stranke.
Po strukturi članstva, ali poglavito po politici koju zastupaju. Teško se sjetiti i jedne nacionalne teme u Bosni i Hercegovini oko koje bošnjačke nacionalne i građanske stranke nisu imale jedinstvene ili vrlo slične poglede, poglavito kada je u pitanju njihovo sučeljavanje s politikama hrvatskih i srpskih stranaka. Čak i njihovo zalaganje za građansko uređenje društva potpuno korespondira s onim što, barem javno, zastupaju SDA i druge nacionalne stranke Bošnjaka.
Njima građanski ustroj potpuno odgovara jer osigurava dominaciju Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda. Iako je sve ovo više nego jasno, ne treba nijekati pravo SDP-u, Našoj stranci, pa i nekim drugim sarajevskim strankama da se deklariraju kao "građanske". SDP je već za vrijeme "platformske" Vlade bio u koaliciji sa SDA kao nacionalnom bošnjačkom strankom, ali tek je sadašnja vlast, u kojoj SDP-om predvođena "trojka" dijeli vlast s HDZ-om, a na državnoj razini i sa SNSD-om, test mogućnosti suradnje nacionalnih i građanskih stranaka.
Dugoročno funkcioniranje
Dosadašnje iskustvo, iz ovih prvih nekoliko mjeseci funkcioniranja vlasti, donekle je pozitivno, iako je jasno da o mnogim pitanjima "trojka" i HDZ, a posebno "trojka" i SNSD, imaju drastično različite stavove. Te prepreke su trenutačno velike za rješavanje krupnih pitanja, poput državne imovine ili Ustavnog suda BiH.
No, pomaci su u nekim drugim oblastima, pitanjima koja su godinama bila otvorena ili problematizirana bez potrebe, očita. Uspiju li ih riješiti i otvoriti put napretku BiH prema članstvu u Europskoj uniji, a to znači i konačno provesti izbornu reformu i neka druga pitanja, nacionalne i građanske stranke pokazat će da je to recept i za uspjeh Bosne i Hercegovine kao države i društva. Pomirba nacionalnog i građanskog nešto je što se često priziva i najavljuje, ali u ova tri desetljeća nismo svjedočili tom procesu.
Eventualni neuspjeh i ulazak u novi krug blokada, opstrukcija i prijevara značit će da nikakav napredak nije napravljen i da eksperiment s postizbornom suradnjom nacionalnih i onih stranaka koje se tako ne deklariraju nije uspio. Na lokalnoj razini mnogo je dokaza mogućnosti suradnje ovih stranaka, ali sada te primjere treba potvrditi i na državnoj i entitetskoj razini, gdje su i problemi znatno politički osjetljiviji i važniji za budućnost BiH i odnos unutar zemlje. Zato sadašnja struktura vlasti nije samo pokušaj da se napravi trenutačni iskorak iz krize već i da se udare temelji dugoročnom uspješnom funkcioniranju Bosne i Hercegovine kao države.
