Rast troškova života, stalna poskupljenja osnovnih namirnica, režija i energenata stavljaju sve veći pritisak na kućne proračune građana u Bosni i Hercegovini. U vremenima ekonomske neizvjesnosti kada se mnoge obitelji bore kako bi spojile kraj s krajem, nepredviđen trošak ili kašnjenje s plaćanjem računa lako mogu prerasti u financijsku omču i dovesti do blokada, opomena te pokretanja ovršnog postupka.
Ipak, suočavanje s dugovima ne znači i gubitak svih prava. Ovršni zakon u Federaciji BiH postavlja jasne granice onoga što se građanima smije oduzeti kako bi im se osigurala egzistencija.
O tome koliki se dio primanja zakonski smije plijeniti, što sudski ovršitelji nipošto ne smiju iznijeti iz doma, kada točno nastupa zastara režijskih računa te koje su najopasnije zablude dužnika, za Večernji list BiH otkriva odvjetnica Matija Landeka iz Posušja.
Kada dođe do prisilne naplate, jedno od ključnih pitanja građana jest koliko im novca uopće mora ostati za život.
"Zakon o ovršnom postupku FBiH (Sl. novine FBiH", broj 32/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12, 46/16, 42/18 (Sl. glasnik BiH) i 19/25) propisuje da se ovrha na plaći, mirovini i srodnim naknadama može provesti do iznosa od jedne polovine (1/2). Ovo pravilo vrijedi pod uvjetom da vaša mjesečna primanja ne prelaze iznos od 1000 KM. Na dijelu tražbine koja prelazi 1000 KM mjesečno ovrha se može provesti do iznosa od 2/3 tražbine. Zakon uvodi i iznimku prema kojoj se ovrha nad minimalnom i zajamčenom mirovinom može provesti do iznosa od jedne trećine. Prilikom odlučivanja o visini ovrhe, sud je obvezan uzeti u obzir stvarno materijalno i financijsko stanje dužnika", govori nam odvjetnica Landeka.
Zakonodavac je predvidio i kategorije novčanih primitaka koji uživaju potpunu zaštitu od pljenidbe. "Izuzeta su od izvršenja primanja po osnovi zakonskog uzdržavanja ako se ne radi o potraživanjima iste vrste. Dakle, alimentacija koja stiže za dijete ne može se naplatiti za tuđi dug, osim kada se naplaćuje potraživanje iste vrste. Također, u Federaciji BiH su od 2025. godine Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o ovršnom postupku ("Sl. novine FBiH br.19/25) od ovrhe izuzeta primanja na temelju socijalne i humanitarne pomoći, primanja na temelju dodatka na djecu i primanja na temelju stipendije i pomoći učenicima i studentima. Međutim, postupci u predmetima u kojima je rješenje o dozvoli ovrhe doneseno prije negoli je zakon stupio na snagu provode se prema ranije važećim odredbama zakona", objašnjava Landeka. Na pitanje što sudski ovršitelj nipošto ne smije zaplijeniti iz doma i što se događa ako dužnik živi u kući roditelja ili supružnika, odvjetnica kaže:
"Sudski ovršitelj ne smije zaplijeniti predmete koji su ovršeniku i članovima njegove obitelji nužni za zadovoljavanje svakodnevnih potreba. Od ovrhe su izuzeti i hrana i ogrjev potrebni za tri mjeseca, gotovina ovršenika na temelju tražbine koja je izuzeta ili ograničena od ovrhe te gotovina ovršenika koji ima stalna mjesečna primanja do mjesečnog iznosa koji je po zakonu izuzet od ovrhe. Osim toga, od ovrhe su izuzeti i predmeti izrazito osobne i obiteljske prirode (vjenčani prsten, odličja i priznanja, osobna pisma i rukopisi i obiteljske fotografije). Potrebno je naglasiti da se ove odredbe ne odnose na ovrhu radi ostvarenja novčanih tražbina koje su osigurane ugovornim založnim pravom nad tim pokretnim stvarima. Također, kada ovršenik živi u zajedničkom kućanstvu s drugim osobama, često dolazi do situacije da ovršitelj popiše i predmete koje ne pripadaju ovršeniku, nego osobama koje žive s ovršenikom. Te osobe imaju pravo podnijeti prigovor protiv ovrhe, tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom u opsegu u kojem su njihova prava zahvaćena (prigovor treće osobe).
U uvjetima stalnog rasta životnih troškova, kada kućni proračuni jedva pokrivaju osnovne prehrambene potrebe, režije nerijetko padaju u drugi plan pa se nagomilani neplaćeni računi za vodu, struju ili grijanje brzo pretvore u ovršni postupak pred sudom. Kada građanin na kućnu adresu primi rješenje o ovrsi, osnovno je pravilo da ga nipošto ne smije ignorirati.
"Građanin koji primi rješenje o ovrsi ne smije ga ignorirati jer ga može pobijati prigovorom u zakonom predviđenom roku. Ako smatra da je dug plaćen, pogrešno obračunat ili zastario, ili pak postoji neki drugi razlog koji sprječava ovrhu, važno je reagirati u roku i istaknuti odgovarajući prigovor. Za potraživanja za električnu i toplinsku energiju, plin i vodu isporučene za potrebe kućanstva, kao i određena telefonska potraživanja, Zakon o obveznim odnosima predviđa jednogodišnji rok zastare od dospijeća svakog pojedinog računa. Ovdje se treba posebno paziti jer protekom roka zastare dug ne nestaje automatski niti sud na zastaru pazi po službenoj dužnosti, već se dužnik mora pravodobno pozvati na zastaru te istaknuti taj prigovor".
Odvjetnica Landeka izdvaja dvije najčešće i financijski najpogubnije zablude građana koji upadnu u dugove.
"Najskuplja zabluda dužnika je ignoriranje problema i neotvaranje pošte. Dugovi ili izvršni postupak neće nestati ako se ignoriraju niti će se odredbe zakona i pravila koja idu u korist dužnika automatski primjenjivati. Dužnik treba biti aktivna strana u tim slučajevima i postupcima, voditi računa o rokovima, savjetovati se i angažirati stručnu pravnu pomoć.
Također, u praksi, dužnici pred ovrhom često misle da mogu spasiti imovinu tako što će je prepisati na obitelj ili prijatelje. Međutim, vjerovniku na raspolaganju stoji institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji (tzv. Actio Pauliana), odnosno vjerovnik može tužbom zahtijevati da se dužnikove pravne radnje oglase prema njemu bez pravnog djelovanja, i to u onom obujmu koji je potreban da se vjerovnikovo potraživanje u potpunosti podmiri. Svaki vjerovnik koji ima dospjelo potraživanje ima pravo pobijanja, bez obzirana to je li njegovo potraživanje nastalo prije ili poslije pobijane radnje dužnika", zaključuje odvjetnica Matija Landeka.
Otvori KEKS Pay
