Demokratska fronta među prvima je istaknula Slavena Kovačevića kao kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, čime su otvorene stare rasprave o legitimnom predstavljanju, ali i o samom kandidatu koji računa na glasove Bošnjaka, kao što je njegov šef Željko Komšić računao i na račun toga pobjeđivao u 4 mandata.
Široj javnosti Kovačević je postao poznat nakon tužbe protiv Bosne i Hercegovine pred Europskim sudom za ljudska prava, gdje je tvrdio da mu je kao građaninu uskraćeno pravo sudjelovanja u izbornom procesu na ravnopravnoj osnovi. No, jednako kao i pravni argumenti, pažnju su privukli i njegovi politički i identitetski zaokreti.
Naime, tijekom godina Kovačević je, kako se često ističe u javnosti, više puta mijenjao “dres” – najmanje četiri puta. Od izjašnjavanja kao Srbin, preko Hrvata, do “ugroženog” Bosanca u trenutku podnošenja tužbe. Pritom je postupak pokrenuo kao državljanin Republike Hrvatske, što je otvorilo prostor za uključivanje Zagreba u proces pred sudom u Strasbourgu.
Dodatne kontroverze izazvale su informacije da je u jednom trenutku tražio uklanjanje podatka da je kao Hrvat biran u Gradsko vijeće Sarajeva, što je dodatno učvrstilo percepciju političara koji se, barem zasad, još traži.
Priznanje koje bi sve promijenilo
U takvom kontekstu, vijest koja se pojavila izazvala je nevjericu: Kovačević navodno odustaje od kandidature uz poruku kako ne želi biti dio političkih projekata koji produbljuju nepovjerenje među narodima te kako ne želi ostati zapamćen po stalnom “presvlačenju dresova”.
Da je takva izjava stvarna, predstavljala bi rijedak trenutak političke samorefleksije na domaćoj sceni.
No, stvarnost je ipak – manje dramatična.
Jer danas je 1. travnja.
Kovačević, naravno, ne odustaje od prljave rabote.